Crnogorsko tržište nekretnina odavno je prestalo da bude priča o ponudi i potražnji koju prosječan građanin može razumjeti. Postalo je priča o ciframa koje rastu brže od plata, produktivnosti i životnog standarda. Ukratko – dranje na živo.

Piše: Bojan OBRENIĆ

Prosječna cijena kvadrata u novogradnji dostigla je 2.557 eura, dok je u Podgorici 2.510 eura. Prije samo pet godina takve cifre djelovale bi nevjerovatno. U odnosu na 2021. godinu, kvadrat je više nego duplo skuplji.
Šta se za to vrijeme udvostručilo građaninu Crne Gore?
Plata nije. Životni standard nije. Produktivnost ekonomije nije. Kvalitet života teško da jeste.
Ali kvadrat jeste.
I tu dolazimo do apsurda našeg tržišta nekretnina. Cijene se sve manje formiraju prema kupovnoj moći ljudi koji ovdje žive i rade, a sve više prema tome koliko je neko sa strane spreman da plati.
Za cijenu jednog stana u Podgorici danas se, zavisno od lokacije i nekretnine, mogu pronaći i dva stana u širem području Barselone. I onda se moramo zapitati: gdje je ovdje ekonomska logika?
Stan od svega 40 kvadrata po sadašnjoj prosječnoj cijeni košta oko 103.000 eura. To nije luksuzni penthaus, nije vila sa bazenom, niti apartman na obali. To je 40 kvadrata – prostor koji bi trebalo da predstavlja početak samostalnog života mladog čovjeka ili porodice.
Ako za taj stan uzmete kredit na 30 godina, prema objavljenoj računici, banci ćete na kraju vratiti skoro 199.000 eura. Tri decenije života za četrdesetak kvadrata.
Još je poraznije što prosječna plata više nije dovoljna ni da se bez značajnog učešća ispune uslovi za kredit za takav stan. Dakle, možete imati posao, redovna primanja i prosječnu crnogorsku platu, a da vam krov nad glavom i dalje bude finansijski gotovo nedostižan.
To više nije samo pitanje tržišta nekretnina. To je demografsko i društveno pitanje.
Kako očekujemo da mladi ostanu u Crnoj Gori, zasnivaju porodice i planiraju budućnost ako im za osnovnu životnu potrebu treba kredit koji će otplaćivati gotovo do penzije?
Naravno, cijenu određuje tržište. Dok postoje kupci spremni da plate 2.500, 3.000 ili više eura za kvadrat, investitori nemaju razlog da je spuštaju. Ali država ima razlog da se zapita šta takvo tržište radi njenim građanima.
Jer država nije agencija za nekretnine.
Njena obaveza nije da slavi rast cijena kvadrata kao dokaz ekonomskog uspjeha, već da stvori uslove u kojima čovjek koji ovdje radi može sebi da obezbijedi pristojan život.
Ako nastavimo ovim tempom, Podgorica će možda imati sve skuplje zgrade, luksuznije fasade i rekordne cijene kvadrata.
Samo će biti sve manje onih koji od svoje plate mogu da žive iza tih fasada.

bizniscg.me