Tužilaštva nalaze izgovor za odbacivanje krivičnih prijava jer nije tačno definisano da se raspirivanje mržnje odnosi i na veličanje ratnih zločinaca, kaže Velija Murić

Upitno da li bilo ko, u odnosu na postojeće odredbe KZ-a, može biti uspješno procesuiran, navodi Damir Suljević

Sloboda govora ne smije da služi kao paravan za normalizaciju ratnih zločina, poručila Sonja Popović (DPS)

“Heroj” u krvi: mural Mladiću u Beogradu, Foto: Darko Vojinovic

Balša Rudović

Željka Vučinić

Da u Krivičnom zakoniku eksplicitno piše da je veličanje ratnih zločinaca poput Ratka Mladića ili Pavla Đurišića kažnjivo, tužioci ne bi imali izbora, kao što sada imaju, osim da svakog ko slavi osuđene za najstravičnija zlodjela procesuiraju, a sudovi da ih adekvatno kazne.

Nedavna smrt Mladića pokrenula je talas veličanja bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, kojeg je Haški tribunal proglasio krivim za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini (BiH).

Njega su slavili i crnogorski političari, kao i jedan dio ovdašnjeg sveštenstva Srpske pravoslavne crkve, dok je šef parlamenta Andrija Mandić saopštio da je povodom Mladićeve smrti uputio telegram saučešća, zbog čega će se 24. septembra odlučivati o njegovoj smjeni s funkcije.

Međutim, upitno je da li bi se i on i oni koji su neskriveno veličali Mladića upustili u takve poteze da je propisima jasno definisano da slavljenje ratnih zločinaca rezultira snošenjem krivične odgovornosti.

Krivični zakonik (KZ) Crne Gore propisuje (član 370 stav 2) da će se onaj ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju, a ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda – kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

Ipak, u toj formulaciji eksplicitno se ne navodi da je i veličanje ratnih zločinaca, a ne samo zločina, kažnjivo, zbog čega takvi slučajevi često završe odbacivanjem krivičnih prijava.

Posljednji primjer za to je odluka bjelopoljskog Višeg državnog tužilaštva da odbaci prijave protiv mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija, ocjenjujući da u prošlogodišnjim govorima u kojima je veličao ozloglašenog četničkog komandanta Đurišića – nema ništa sporno.

Zato se otvara pitanje da li bi Crna Gora trebalo da slijedi primjer Bosne i Hercegovine (BiH), koja je u svom Krivičnom zakonu (član 145a stav 6) propisala sljedeće:

“Ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili sl. licu osuđenom pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekat kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, opština ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili sl., ili registruje naziv po ili prema licu osuđenom pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča lice osuđeno pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine”.

Murić i Suljević: Izmijeniti KZ

Advokat Velija Murić kazao je “Vijestima” da se prilikom odlučivanja o eventualnoj krivičnoj odgovornosti zapada u dilemu o čemu se u stvari radi, zato što Krivičnim zakonikom nije jasno propisano da je veličanje ratnih zločinaca kažnjivo. Naveo je da tužilaštva sa skepsom pristupaju, odnosno nalaze izgovor za odbacivanje krivičnih prijava, jer nije tačno definisano da se eventualno raspirivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje odnosi i na veličanje ratnih zločinaca.

“Smatram da bi Ministarstvo pravde trebalo da predloži izmjene i dopune Krivičnog zakonika u tom dijelu i da se definiše jasna zakonska odredba kao dispozicija pravne norme koja bi bila upodobljena primjeni”, pojasnio je on.

Iz Ministarstva su za danas najavili odgovor “Vijestima” na ovu temu.

Murić je napomenuo i da nezavisno od tog predloga, smatra da i prema postojećoj regulativi tužilaštva imaju prostora da pristupe krivičnom gonjenju kad je u pitanju veličanje ratnih zločinaca.

“Paralelno s veličanjem imena i nedjela ratnih zločinaca, tu se istovremeno javlja i onaj zakonski element koji se tiče raspirivanja mržnje, jer se upravo veličanjem ratnih zločinaca ne čini ništa drugo bez što se udara na one nacionalne skupine koje se žrtve izvršenih zločina”, podvukao je sagovornik.

Pravnik Damir Suljević kazao je listu da nije uvjeren u mogućnost da bilo ko, u odnosu na postojeće odredbe Krivičnog zakonika može biti uspješno procesuiran zbog veličanja ratnih zločinaca.

“Problem je u tome što se veličanje ratnih zločinaca, samo po sebi, teško može okvalifikovati kao krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, ukoliko tom prilikom nije izrečeno još nešto što predstavlja direktan poziv na nasilje ili mržnju prema određenoj grupi. To, između ostalog, proizlazi i iz dosadašnje prakse, pa i posljednje odluke Višeg tužilaštva o odbacivanju krivičnih prijava protiv Metodija”, ocijenio je on.

Suljević je “Vijestima” rekao da, iako je veličanje ratnih zločinaca možda najbliže biću navedenog krivičnog djela, izazivanje mržnje pretpostavlja da je nešto javno izrečeno na način koji može dovesti do nasilja ili mržnje prema određenoj grupi, dok se veličanje ratnog zločinca po pravilu svodi na javno predstavljanje te osobe kao heroja ili uzora, bez potrebe da se time neposredno poziva na nasilje ili mržnju prema bilo kome.

Ustvrdio je da, iako nije zagovornik toga da se Krivični zakonik “puni svakim društveno neprihvatljivim ponašanjem”, vjeruje kako bi, s obzirom na razmjere problema i nedostatak drugih mehanizama, a u cilju očuvanja vrijednosti društva, trebalo razmotriti mogućnost da takva ponašanja budu predmet zasebnog krivičnog djela.

DPS: Otvoriti raspravu

Sonja Popović, poslanica i portparolka najjače opozicione stranke, Demokratske partije socijalista (DPS), rekla je “Vijestima” da je nedopustivo da se u državi koja pretenduje da bude prva sljedeća članica Evropske unije gotovo ustalilo kao praksa da se s važnih društvenih i javnih pozicija veličaju presuđeni ratni zločinci i afirmišu “mračne ideologije prošlosti”.

Kazala je da je tačno, a i porazno, da veličanje ratnih zločinaca nerijetko prođe bez adekvatne sankcije, te da zato smatra potpuno opravdanim da se otvori rasprava o izmjenama Krivičnog zakonika, uključujući mogućnost uvođenja posebnog krivičnog djela kojim bi se jasno i precizno sankcionisalo veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, naročito kad takvo postupanje predstavlja podsticanje mržnje, netrpeljivosti ili opravdavanje zločina.

“Takva norma, naravno, morala bi biti dovoljno precizno definisana kako bi se napravila jasna razlika između slobode izražavanja, naučne i istorijske rasprave, s jedne, i javne glorifikacije zločina i njihovih počinilaca, s druge strane. Sloboda govora jeste jedna od temeljnih vrijednosti demokratskog društva, ali ona ne smije služiti kao paravan za normalizaciju ratnih zločina, mržnje i ideologija koje su iza sebe ostavile ogromne žrtve”, pojasnila je.

Popović je poručila da je važno unaprijediti zakonodavni okvir i obezbijediti dosljednu primjenu, ali da sama represivna politika nije dovoljna, već da je jednako važno obrazovati generacije koje stasavaju i graditi kulturu sjećanja zasnovanu na činjenicama, pravosnažnim sudskim presudama i poštovanju žrtava.

“Jer društvo koje relativizuje zločine i od njihovih počinilaca pravi heroje ne vodi raspravu o prošlosti – ono stvara opasnost da obrasce te prošlosti prenese budućim generacijama”, navela je sagovornica.

Vasić: Bilo presuda, ali ne doprinose pomirenju

Advokatica iz BiH Tatjana Vasić rekla je redakciji da je u toj državi doneseno nekoliko presuda zbog krivičnog djela negiranja ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca, dodajući da potreba da se takav čin uopšte kriminalizuje ukazuje na to da Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, a zatim ni suđenja za ratne zločine u BiH, nijesu postigli svoju osnovnu svrhu.

“… A to je da se utvrdi čin zločina, odgovorni za zločin i da svaka strana zločin osudi, a da porodice žrtava dobiju određenu satisfakciju. Umjesto toga, u BiH se sistematski, na svim stranama, veličaju sopstvene žrtve, a umanjuju žrtve drugih strana, a sam čin zločina se ili negira, ili umanjuje, ili opravdava”, rekla je ona “Vijestima”.

Vasić je istakla da smatra da ni suđenja za veličanje ratnih zločina i njihovih izvršilaca neće doprinijeti osnovnoj svrsi, a to je pomirenje među narodima i zajednički budući život, a posebno dok se političari više bave ratnom prošlošću nego budućnošću naroda na ovim prostorima.

Mnoge zemlje širom Evrope imaju odredbe slične onima kao u crnogorskom Krivičnom zakoniku.

Iako je BiH jedina koja je eksplicitno zabranila veličanje ratnih zločinaca, Španija je Zakonom o demokratskom sjećanju, koji djeluje prekršajno, a ne krivično, propisala kazne do 150.000 eura za javno veličanje diktature Fransiska Franka, njenih vođa i simbola.

Formiran predmet protiv Metodija

Podgoričko Više državno tužilaštvo formiralo je predmet protiv mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija zbog veličanja Mladića, rečeno je juče “Vijestima” iz te institucije.

“Obavještavamo vas da je provjerom kroz zvanične evidencije u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici utvrđeno da je protiv mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija formiran predmet zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje”, piše u odgovoru redakciji.

Metodije je 28. avgusta u Pivskom manastiru kazao da je narod u Mladiću “prepoznao sve one divne i svete odlike srpskih ratnika i vitezova”.

vijesti. me