Čovjek više ne sanja o prirodi već o novcu

Radovi predstavljaju moja razmišljanja i viđenja mitskih i imaginarnih bića, moje verzije nekih narativa i priča koje sam slušao po selima, seoskim kafanama, strašnih priča kojima majke plaše djecu na selu da ne izlaze po mraku napolje i ne lutaju sami po selu – istakao je Radević

Izložba radova akademskog grafičara Aleksandra Radevića, pod nazivom ,,Snovi, trolovi i džinovi“, otvorena je krajem prošle nedjelje u galeriji hotela CUE Podgorica. Radevićevi motivi i inspiracija su mitološka bića iz folklora i seoskih priča smještena u moderni svijet, fragmenti snova i viđenje djelova snova na javi.

Radević je za Pobjedu kazao da je na izložbi predstavljena selekcija od 27 radova rađenih u linorezu i kombinovanim tehnikama.

– Radovi predstavljaju moja razmišljanja i viđenja mitskih i imaginarnih bića, moje verzije nekih narativa i priča koje sam slušao po selima, seoskim kafanama, strašnih priča kojima majke plaše djecu na selu da ne izlaze po mraku napolje i ne lutaju sami po selu – istakao je Radević.

Umjetnik je rekao da je ova postavka posebna po tome što je konačno donio odluku o kojoj dugo razmišlja, a to je da li da ovaj dio svog stvaralaštva predstavi publici uopšte i kad.

– Ovo je nešto na čemu radim od kad sam bio dijete, kako kroz male crteže i skice, tako i kroz tekstove, eseje, priče. Dugo nijesam bio siguran u vezi toga, ali sam ipak odlučio da stavim znatiželju publike kao bitniji faktor od ličnih osjećanja prema ovim radovima – rekao je Radević.

EPSKI SVIJET

S obzirom na to da su motivi i inspiracija za ove radove mitološka bića iz folklora i seoskih priča, Radević je pojasnio da je, kao i mnoga djeca, odrastao na Andersenovim pričama, Ezopovim basnama i narodnoj epskoj poeziji, pa može reći da je to definitivno oblikovalo jedan dio njegove podsvijesti i imaginacije.

– Tu su naravno i priče koje su se prenosile sa koljena na koljeno o raznim bićima, drekavcima, džinovima… Sve te priče i narativi koje sam slušao kao dijete i čitao kasnije, probudili su znatiželju za istraživanjem mitologija iz raznih djelova svijeta. U osnovnoj školi prve sa kojima sam se upoznamo bile su grčka i rimska. U tom periodu se dodatno rasplamsalo moje interesovanje, pa sam počeo da ispitujem starije da li mi imamo neku mitologiju, kakva je, šta se tu dešava? Kakva sve bića i bogove mi imamo? No, nažalost veoma malo knjiga i svjedočenja o našim vjerovanjima je sačuvano u pisanoj formi, tako da se moje istraživanje i informisanje o našim mitovima svodilo na ispitivanje starijih ljudi iz raznih djelova naše zemlje i vođenje dnevnika svih tih priča – kazao je Radević.

Prema njegovim riječima, kada misli na sve te motive, osjeća se slobodno – kao da je taj imaginarni, mitski, epski svijet njegov dom.

– Osjećam čvrstu vezu sa svojim unutrašnjim djetetom kroz taj svijet. Kao da se odraslo ja i dijete ja igraju sa drvenim štapovima i zamišljaju da su mačevi, da osvajaju zemlje snova na krilima gavrana, pobjeđuju Tolkinove mračne gospodare, zlikovce braće Grim. Kako bi svijet izgledao kad bi se sav taj sadržaj moje imaginacije odjednom pomiješao sa stvarnim svijetom pa vidimo nekog diva iz Muspelhajma kako kosi livade u okolini Podgorice, kako grupa trolova kasneći na posao krši sva moguća saobraćajna pravila u „golfu dvojci“, kako himere raznose poštu po Bloku V, polu čovjek-polu gavran zaposlen kao profesor filozofije na fakultetu pije prvu jutarnju kafu i rakiju u kafiću i čita novine. Ili, kako bi mi izgledali u njihovom svijetu, imaginarnom staništu, kako bi se mi snašli da nas sad neko obuče u njihove kože i da nas smjesti u dvorce, šume, ispod mostova u zaboravljenim šumama obraslim mahovinom i puzavicama, na šiljatim vrhovima zubatih planina, iznad oblaka koji jedva zadržavaju u svojim sivim naručjima munje, grad i pljusak – kazao je Radević.

Opisujući svijet trolova, džinova, ljudi himera sa tijelom čovjeka, a glavom gavrana ili vrane, Radević kaže da su to svjetovi koji su inspirisani stvarnim pejzažima sjevera i obalnog dijela naše zemlje, starim gradovima, tvrđavama, zaleđenim jezerima…

OTUĐENOST

Istoričarka umjetnosti Lucija Đurašković ocijenila je da Radovićeva djela opominju na ,,pogubna stanja današnjice koja se ogledaju u dehumanizaciji, usamljenosti i otuđenosti čovjeka od svog unutarnjeg bića“. Radević ističe da čovjek više ne mašta i ne sanja o avanturama, prirodi, već o milionima, poršeima, roleksima, skupim haljinama, zlatnom nakitu.

– Ima jedna interesantna narodna pjesma nordijskih naroda koja je jedna od priča iz ciklusa o Nibelunzima. Govori o tome kako je lijepo imati zlata, ali uz zlato dolazi zmija koja leži na njemu i kako zlato, moć i svjetovno bogatstvo raste, tako i zmija raste sa njim dok čovjek potpuno ne izgubi svoj ,,hugr“ (duh, dušu…) i pretvori se u veliku odvratnu zmiju koja leži na gomili zlata i ni za šta drugo nije. U nekim interpretacijama zmija kad dostigne određeni rast pojede vlasnika te gomile zlata i sama postane gospodar istog i svaki komad tog zlata je proklet i ko god ga takne neizbježno završi kao prethodni vlasnik. Ima raznih priča starih naroda na ovu temu, ali poruka je ista – rekao je Radević.

Poziv u galerije, na izložbe, u ateljee

U ranijem intervjuu za Pobjedu, Aleksandar Radević je kazao da na likovnoj, kao i uopšte umjetničkoj sceni u Crnoj Gori, ima još jako puno posla i flitriranja, te da se ,,ovdje vrti dosta nekvalitetne umjetničke ‘hrane’ koja prolazi, jer ljubitelji dobrog stvaralaštva nemaju novca da trguju, a ljudi koji imaju kupuju da bi uklopili sa namještajem“. Komentarišući da li se u međuvremenu nešto promijenilo, Radević je istakao da je scena definitivno bogatija za mnogo mladih umjetnika, ali i starijih koji možda nijesu bili aktivni u istoj mjeri kao u prethodnom vremenu.

– Svi oni su vrhunskog kvaliteta i sa raznim porukama i idejama koje će vas ,,izuti iz cipela“. E sad, da li se kretanje publike promijenillo, da li je Instagram, fast fud umjetnost zastupljenija u domovima ljudi koji bi uživali u kičerici ili djelu nekog školovanog umjetnika koji aktivno i iscrpno stvara i konstantno radi na sebi, ne znam. Uostalom, cilj odgovora na pitanje u prethodnom intervjuu i u ovom nije kritika niti generalizacija publike, već poziv u galerije, na izložbe, u ateljee umjetnika – istakao je Radević.

izvor: Pobjeda

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor