Iako je zvanična Podgorica na korak od istorijskog cilja i zatvaranja svih pregovaračkih poglavlja, ulazak Crne Gore u Evropsku uniju neće izgledati kao pristupanje nijedne dosadašnje članice.

Članstvo pod strogim nadzorom
Umjesto punog kapaciteta odlučivanja od prvog dana, najmlađu članicu, po svemu sudeći, čeka svojevrsni desetogodišnji “pripravnički staž”, uz mogućnost produženja za još pet godina, tokom kojeg će njeno pravo glasa i veta biti pod stalnim nadzorom Brisela. Ovaj novi model, osmišljen kako bi se spriječile blokade unutar samog bloka, pretvara pristupni ugovor Crne Gore u svojevrsni test za budućnost čitave politike proširenja.
Suština promjene leži u poukama koje je Brisel izvukao iz višegodišnjih sukoba sa Mađarskom i vladom Viktora Orbana, koja je u više navrata koristila pravo veta da blokira ključne spoljnopolitičke i finansijske odluke Unije. Kako bi se izbjeglo ponavljanje takvog scenarija sa novim članicama, Evropska komisija je inicirala uvođenje strogih zaštitnih mehanizama u poglavlje 35 pristupnog ugovora. U praksi, to znači da bi Crna Gora po ulasku formalno imala pravo glasa, ali bi joj ono moglo biti privremeno suspendovano ukoliko se procijeni da ozbiljno krši vladavinu prava ili opstruiše zajedničke odluke.
Kako navodi briselski portal “Politiko” (Politico), iako je Evropska komisija prvobitno predlagala probni period od čak petnaest godina, unutar Unije je postignut kompromis na inicijativu Irske, koja predsjedava Savjetu EU. “Politiko” ističe da su ambasadori država članica načelno podržali skraćenje tog roka na deset godina, uz opciju petogodišnjeg produženja, nakon što su zemlje poput Italije i grupe “Prijatelji Zapadnog Balkana” upozorile da se deceniju i po dug nadzor teško može nazvati privremenom mjerom. Isti izvor naglašava da će se odluka o eventualnoj suspenziji prava glasa donositi kvalifikovanom većinom, što u praksi znatno olakšava aktiviranje kaznenih mehanizama u odnosu na postojeći član 7.
Šta donosi poglavlje 35?
U dosadašnjoj praksi proširenja, poglavlje 35 (Ostala pitanja) služilo je za specifične teme koje se ne uklapaju u standardne pregovaračke oblasti. Primjera radi, u slučaju Srbije ono obuhvata normalizaciju odnosa sa Prištinom. Za Crnu Goru ovo poglavlje dobija potpuno novu ulogu i postaje pravni okvir za takozvane anti-Orban zaštitne mehanizme. Kroz njega se definiše trajanje probnog perioda, uslovi pod kojima se može pokrenuti suspenzija prava glasa u Savjetu EU i način donošenja te odluke kvalifikovanom većinom država članica koje predstavljaju najmanje 65 odsto stanovništva Unije.
Ovakva rješenja otvorila su niz dilema u crnogorskoj javnosti, ali i među pojedinim članicama Unije, koje strahuju da bi se tako stvorilo “članstvo drugog reda”. Posebno je sporno pitanje šta će tačno biti okidač za oduzimanje prava glasa. Dok dio članica traži da se u ugovor uvrsti i kršenje principa “iskrene saradnje”, države naklonjene kandidatima upozoravaju da je to isuviše širok i subjektivan pojam, koji bi mogao poslužiti za političko disciplinovanje manjih država kada brane svoje nacionalne interese.
Zvanična Podgorica u javnosti šalje poruke diplomatskog optimizma, dok iza zatvorenih vrata vodi intenzivnu diplomatsku ofanzivu. Premijer Milojko Spajić ocijenio je da je odustajanje Brisela od ideje da se novim članicama u startu oduzme pravo veta važna pobjeda, poručivši da Crna Gora ne strepi od zaštitnih mehanizama jer je iskreno posvećena evropskim vrijednostima. Sličan ton zadržala je i ministarka evropskih poslova Maida Gorčević, ističući da su te klauzule garancija stabilnosti i da neće usporiti plan da se pregovori zatvore do kraja ove godine, a ugovor potpiše do juna 2027. Ipak, prema diplomatskim izvorima, crnogorski pregovarači, koji nemaju formalno pravo da mijenjaju tekst poglavlja 35, aktivno lobiraju kod prijateljskih zemalja da kriterijumi za suspenziju budu strogo objektivni i jasno definisani.
S druge strane, dio opozicije i civilnog sektora u Crnoj Gori upozorava da prihvatanje desetogodišnjeg nadzora i mogućnosti suspenzije glasa predstavlja presedan kakav nijedna ranija članica, od Slovenije do Hrvatske, nije morala da prođe. I pojedini evropski zvaničnici, poput izvjestioca Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marjana Šareca, ocijenili su samu ideju probnog perioda kao nepravednu prema državi koja je najdalje odmakla u reformama.
Pored institucionalnog nadzora, ulazak Crne Gore nosi i niz drugih specifičnosti. Kao najmanja država po broju stanovnika koja pristupa Uniji nakon Malte, Crna Gora će imati minimalan broj poslanika u Evropskom parlamentu i ograničenu težinu pri glasanju kvalifikovanom većinom, gdje se uzima u obzir procenat stanovništva. Uz to, Crna Gora je jedina zemlja kandidat koja već više od dvije decenije koristi euro kao zvaničnu valutu, iako nije dio eurozone, što će zahtijevati poseban pravni i finansijski aranžman sa Evropskom centralnom bankom u trenutku pristupanja.
Konačno, ostaje otvoreno pitanje da li će ovi zaštitni mehanizmi biti skrojeni isključivo za Crnu Goru, ili će postati novi standard za sve buduće članice sa Zapadnog Balkana i iz Istočne Evrope. Izvjesno je samo da će Crna Gora, ukoliko sve prođe po planu i uđe u Uniju 2028. godine, biti prva država koja će u evropsku porodicu ući pod lupom, sa punom odgovornošću članstva, ali i sa stalnim podsjetnikom da se stečena prava mogu privremeno zamrznuti.
Dan portal