Poslije više od 15 godina od smrti Cetinjanke Ivane Šoć, porodica i njihov punomoćnik nakon ponovnog suđenja zatražili maksimalne kazne za ljekare odgovorne za nesavjesno liječenje
Foto: UGC
Ilustracija
etinjanin Miladin Šoć zatražio je od Višeg suda da ordinarijusu i načelnici Infektivne klinike Draganu Obradoviću i Bogdanki Andrić izrekne maksimalne zatvorske kazne i zabrani bavljenje ljekarskim pozivom pošto su pogrešnim liječenjem njegovoj kćerki Ivani, a potom i prevarnim i nasilnim optustom iz bolnice u februaru 2011. godine, izrekli smrtnu presudu.
Za ljekarku Brankicu Dupanović od suda je zatražio da cijeni kako otežavajuće tako i olakšavajuće okolnosti ističući da je tokom postupka jedina pokazala korektnost i žaljenje kao i da je pokušala pokojnu Šoć da zadrži na odjeljenju.
– Ljekari su otišli potpuno pogrešnim putem i, kako su sami vještaci iz Ljubljane bukvalno rekli, na Ivaninom slučaju su ,,pali na ispitu“. Ali taj njihov pad na ispitu moje dijete je platilo životom – kazao je Šoć i podsjetio da je njegova kćerka tokom hospitalizacije vodila borbu za vazduh dok su njene tegobe pogrešno tumačene kao psihički problem.
Petnaest godina nakon smrti tridesetogodišnje Ivane Šoć, nakon ponovno sprovedenog sudskog postupka, osim Miladina Šoća, u završnim riječima pred Višim sudom odgovornost optuženih ljekara zatražili su i sestra pokojne Cetinjanke, advokatica Ana Raičević kao i punomoćnik porodice, advokat Duško Jovović.
Svi su ukazali na niz propusta u liječenju pokojne Ivane, od prijema u Klinički centar Crne Gore do njenog otpuštanja, nakon čega je preminula za manje od 24 sata.
I tužiteljka Danka Ivanović-Đerić zatražila je da se optuženi ljekari osude i kazne po zakonu pozivajući se na supervještačenja ljekara iz Ljubljane koji su zaključili da je klinička slika pokojne pacijentkinje ukazivala na influencu i da je trebalo bez odlaganja započeti liječenje lijekom Tamiflu.
Otac Miladin Šoć kazao je da je njegova tridestogodišnja kćerka, pred njegovim i očima ljekara umrla u strašnim mukama nakon sedmodnevnog boravka na Infektivnoj klinici.
On je naveo da je porodica od početka upozoravala ljekare da sumnja na infekciju virusom H1N1, u vrijeme kada je u Crnoj Gori bila proglašena epidemija takozvanog svinjskog gripa.
Ivana je, kako je naveo, prije prijema u bolnicu imala temperaturu do 40 stepeni, povraćanje, grčeve, nevoljne pokrete ruku i nogu i ozbiljne probleme sa disanjem.
Porodica je, kako je kazao, ljekarima ukazivala da sumnja na svinjski grip.
– Ipak nas je Obradović čvrsto uvjeravao da ne moramo biti medicinski potkovani da vidimo da njoj nije svinjski grip i da je on siguran da je ona u potpunosti organski zdrava – rekao je Šoć.
On je naveo da Ivani nije urađen test na grip niti je dobila antivirusnu terapiju Tamiflu, za koju tvrdi da su vještaci iz Ljubljane ocijenili da je trebalo da bude uključena bez čekanja laboratorijske potvrde.
On je ocijenio da u cijelom slučaju nije u pitanju neznanje već neshvatljiva nesavjesnost, nakon čega je upitao kako doktorka Andrić uopšte predaje studentima na fakultetu, ako nije sposobna ili nije htjela da vidi nalaz koji i ljekar početnik mora da prepozna.
Miladin Šoć je podsjetio da je Andrić bila načelnica odjeljenja, ljekarka i dežurna ljekarka te da su se upravo u tim funkcijama spajale njene profesionalne obaveze.
– Sve tri njene uloge se spajaju u dvije riječi ,,svjesna nesavjesnost“ – rekao je.
On je osporio njenu odbranu da Ivana nije bila pacijentkinja koju je ona liječila.
– Andrić je 14. februara bila na Klinici, prisustvovala jutarnjim kolegijumima, bila načelnica odjeljenja, a 18. februara i dežurna ljekarka. Dana 17. februara došlo je do ozbiljnog pogoršanja Ivaninog zdravstvenog stanja, a neurolog je u nalazu naveo da pacijentkinja nije mogla da stoji i hoda. O pogoršanju se govorilo narednog jutra na kolegijumu kojem su prisustvovali Andrić i Obradović. Umjesto da alarmiraju reanimaciju, umjesto da je hitno prebace na intenzivnu njegu i priključe na aparate, oni 18. februara donose odluku o hitnom otpustu – kazao je otac pokojne Ivane.
On je kazao da je Andrić otpustila Ivanu u stanju neposredne životne opasnosti, bez i najmanje izgleda da u kućnim uslovima preživi.
– Kada smo došli da je vodimo, moje dijete nije moglo da napravi nijedan jedini korak – rekao je.
Nakon dolaska kući, kako je naveo, Ivanu je sa još tri osobe iznio na drugi sprat zgrade u kojoj žive.
– Svjesno ostavljanje teškog pacijenta bez kiseonika i ljekova punih sedam dana, ignorisanje katastrofalnih nalaza, a potom nasilno izbacivanje umirućeg djeteta iz bolnice na ulicu samo da bi se sakrila sopstvena odgovornost – to je takođe ubistvo – kazao je Ivanin otac.
OBDUKCIJA
Ivana Šoć preminula je 19. februara, manje od 24 sata nakon napuštanja Klinike.
Njen otac je ispričao da je u prvom trenutku odbijao obdukciju.
– Rekao sam da je ne vraćam više u KBC jer su je tamo već ubili i nijesam želio da mi dijete više mrcvare – kazao je.
Međutim, nakon razgovora sa doktorom Jankovićem koji je smatrao da je umrla od svinjskog gripa, promijenio je odluku.
Upravo obdukcija je bila ključna za kasnije pokretanje i vođenje sudskog postupka.
Sestra pokojne Ivane, advokatica Ana Raičević u završnim riječima fokusirala se na krivičnopravnu odgovornost optužene Bogdanke Andrić.
Prema njenom stavu, ključno pitanje nije samo ko je bio ordinarijus, već što je Andrić kao načelnica i dežurna ljekarka 18. februara znala i bila dužna da učini.
Ukazala je na priznanje optužene Andrić da je kao dežurna ljekarka mogla Ivanu zadržati.
– Problem je upravo u tome što tu mogućnost nije iskoristila – navela je sestra pokojne Ivane.
Ona se pozvala na nalaze vještaka iz Zagreba i Ljubljane, navodeći da medicinski dokazi ne daju osnov za tvrdnju da je Ivana 18. februara bila izliječena i sposobna za bezbjedan odlazak kući.
Vještaci iz Ljubljane ukazali su da prije otpusta nijesu kontrolisani plinski parametri arterijske krvi, nije urađen test plućne funkcije, nije mjerena frekvencija disanja, nije izvršen kontrolni rendgenski snimak pluća niti su ponovljeni osnovni laboratorijski nalazi. Na osnovu kojih objektivnih medicinskih parametara se moglo zaključiti da je pacijentkinja sa respiratornim tegobama sposobna za bezbjedan otpust, ako respiratorni parametri koji su prethodno bili poremećeni pred otpust nijesu ni kontrolisani – upitala je ona.
Ukazala i na iskaze svjedoka koji tvrde da Ivana pri odlasku nije mogla samostalno da hoda.
– Pred Bogdankom Andrić tada više nije bio medicinski karton. Bio je živ pacijent. I upravo tada, kao dežurni ljekar, bila je dužna da prestane da razmišlja čiji je pacijent i da postupi kao ljekar – istakla je ona.
Ona je podsjetila da je obdukcijom utvrđeno da je uzrok smrti bilo ugušenje usljed teškog edema pluća nastalog zbog infekcije virusom gripa H1N1, kao i da su nalazi zagrebačkih i ljubljanskih vještaka saglasni u zaključku da je Ivana imala virusnu infekciju, bolest je razvijala komplikacije, respiratorno stanje nije bilo
adekvatno praćeno, pred otpust nijesu izvršene potrebne kontrole, a smrtni ishod nastupio je u okviru progresije plućnih komplikacija tog oboljenja.
Ona je od suda zatražila da Bogdanku Andrić oglasi krivom za teško djelo protiv zdravlja ljudi.
Jovović: Otpusno pismo kapitalni dokaz
Punomoćnik porodice Šoć, advokat Duško Jovović naveo je da je kapitalni dokaz za krivicu optuženih ljekara upravo otpusna lista i zatražio da se osude i kazne po zakonu kako pokojna Ivana ne bi bila samo još jedan statistički podatak i da njena smrt ne bude uzaludna.
– Prijemna dijagnoza ispravna, nakon nje nijedan antivirusni lijek ili lijek aktuelne simptomatologije, otpust sa istom dijagnozom kao izliječena, za manje od 24 sata preminula od izliječene bolesti – naveo je Jovović naglašavajući da je taj dokaz sačinio sam optuženi doktor Dragan Obradović.
Kao dodatne dokaze istakao je iskaze svih ostalih saslušanih ljekara, koji su, kako je rekao, govorili lošem zdravstvenom stanju tada pacijentkinje Ivane.
Posebno je ukazao na iskaze svjedokinja Ane Šoć i Popivode, koje su Ivanu, kako je kazao, tako „izliječenu“, pred očima optužene Bogdanke Andrtić bukvalno iznijele sa klinike.
– Optužujuća je sva istorija bolesti, iako „frizirana“, jer se jasno vidi da u jeku pandemije H1N1 ne dobija niti jedan jedini lijek – naveo je on.
Prema njegovom stavu, navedena dokumentacija je, čak i bez medicinskih vještačenja, dovoljna za donošenje presude.
Posebno je izdvojio uput iz Cetinja za Podgoricu, u kojem se, kako je kazao, jasno apostrofira virusna infekcija.
– Ljekari jedne male bolnice, neuporedivo slabijih kapaciteta od KC-a, odmah su identifikovali problem. A iz istih su knjiga učili kao Obradović, Andrić i Dupanović. Razlikuju se samo od njih u jednom bitnom elementu ovog krivičnog djela. Oni su savjesni ljekari – kazao je advokat Jovović.
On je naveo da su sva tri optužena ljekara „glumila“ liječenje.
– Prvooptuženi Obradović od početka do kraja, optužena Andrić sporadično, a kardinalno tragično je njeno postupanje prilikom Ivaninog izlaska sa klinike – rekao je punomoćnik.
Za razliku od stava oca pokojne Ivane, on smatra da je odgovornost optužene Dupanović najveća.
– Ona je mogla, trebala i morala da „lupi šakom o sto“ i organizuje liječenje po pravilima struke i nauke, kada to već ostalo dvoje optuženih nijesu radili – kazao je.
Na kraju je podsjetio da u ovom postupku učestvuje već 15 godina.
– Prethodni pretres je bio pravna verzija Spilbergovog „Spašavanja redova Rajana“, gdje je optuženi Obradović osuđen za činjenice koje mu nijesu stavljene na teret, a koje terete ostale dvije optužene, da bi tako njih dvije mogle biti oslobođene – kazao je.
On je sud zamolio da nađe pravu mjeru ugašenoj mladosti, roditeljskom bolu i sestrinim suzama.
– Ne dozvolite da Ivana Šoć bude medicinski statistički podatak, već djelotvorna opomena za budućnost. Da više nijedan roditelj ne plače kao Miladin i Zorica i da se zabrani rad optuženima kao ljekarima. Da Ivana nije zalud živjela i zalud umrla – kazao je on.
pobjeda. me
