Dok se povorka od dvadeset automobila kretala ulicama Pekinga, po peti put izabrani predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin, razmišljao je o temama za razgovor sa svojim domaćinom kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. U 11 časova 16. maja zaustavila se motorizovana kolona i zvaničan susret dvojice državnika mogao je da počne. Crveni tepih po kojem su hodali, bila je staza popločna mnogim neriješenim bilateralnim i multilateralnim pitanjima. Diplomatska aktivnost na relaciji Moskva – Peking ispraćena je sa pažnjom od strane SAD i zapadnih saveznika. Susret dva predsjednika otvorio je polje analiza i predikcija u vezi njegovog uticaja na međunarodnu politiku

(Foto: Pixabay)

Evocirao je neke uspomene iz doba Hladnog rata, ukazujući da su međunarodni odnosi promjenjiva kategorija u smislu definisanja ciljeva, ali konstanta u odnosima između velikih država. Trijangl diplomatija započela je svoj novi krug.

Predsjednik SAD Nikson 1972. godine posjetio je NR Kinu, što je bio revolucionarni potez u periodu hladnoratovskih odnosa. Zajedno sa savjetnikom za nacionalnu bezbjednost Henrijem Kisindžerom, postavio je američku diplomatiju u dva pravca, prema SSSR i NR Kini na principu balansa.

Navedeni model diplomatije bio je od koristi za smanjenje napetosti i doveo je do detanta. Nekada korišćena za smirivanje tenzija među super silama, danas je trijangl diplomatija sredstvo za ostvarivanje dominacije i pokazivanje snage spoljnih politika velikih država. U tom smislu treba shvatiti diplomatsku rolu predsjednika Putina.

Saveznici su razgovarali o mnogim temama, ali se posebno ističu dvije, koje će imati uticaja i na njihov odnos prema SAD i međunarodnu politiku. Prvi je zajednička ambicija za slabljenje moći i uticaja SAD u međunarodnim odnosima. U ovom pravcu važan adut je ponuditi alternativu za američku moć, posebno ekonomsku. Njihov krug bilateralnih odnosa ima dva spoljna faktora uticaja, Iran i Sjevernu Koreju. Obje države ostvaruju značajnu ekonomsku saradnju sa Ruskom Federacijom i NR Kinom, što dovodi do rasta ekonomske moći posebno Irana. U trouglu odnosa SAD ne gledaju blagonaklono na ovu saradnju, iznoseći stav da Iran i Sjeverna Koreja učestvuju u naoružavanju Ruske Federacije.

Drugi se odnosi na formiranje strateških veza između dvije države u cilju očuvanja nacionalnih ekonomija u odnosu na krizna kretanja na svijetskim tržištima, posebno energenata. Predsjednik Putin od „partnerstva bez ograničenja“ želi od kineske administracije izgradnju gasovoda „Snaga Sibira 2“, čime bi ruski energenti mogli stizati na tržišta aziskih zemalja, kao alternativa za izgubljena zapadna tržišta. Ruskoj ekonomiji od značaja bio bi pristup kineskim finansijskim tržištima. Kineskoj strani navedena diplomatska posjeta ne ide na ruku kada su u pitanju bileteralni odnosi sa SAD.

Američka administracija najavila je paket sankcija protiv banaka i kompanija sa sjedištem u Pekingu i Hong Kongu koje sarađuju sa Moskvom, čime kako smatraju pomažu da ruska strana izbjegne sankcije. Odnos dvije velike države dodatno usložnjava sumnja Washingtona da kineska industrija izvozi tehnologiju i komponente Moskvi. Stoga postoji realna mogućnost da rusko tržište roba bude od posebnog značaja za kinesku industriju.

Trijangl diplomatija promjenila je svoje lice. Na putu moći ona je danas putokaz u kom pravcu treba da ide spoljna politika velikih država u cilju ostvarivanja moći. Bezbjednosni i ekonomski interesi velikih država učinili su da diplomatija postaje sve više mehanizam za stvaranje dominacije, a sve manje princip za postizanje i održavanje svijetskog mira i bezbjednosti. Važno je da mir ne bude put kojim se ređe ide.

PIŠE: mr Nikola Banićević
(predavač i doktorand na Humanističkim studijama, UDG na smjeru Međunarodna bezbjednost

Izvor:RTCG