INTERVJU: Zilda Idrizović, načelnica Odjeljenja intenzivnog neurološkog liječenja sa Jedinicom za moždani udar u KCCG
Ukoliko se krvni sud uspješno rekanališe na vrijeme, razlika u ishodu može biti ogromna – od potencijalno teškog trajnog invaliditeta do značajnog, a kod nekih pacijenata i gotovo potpunog funkcionalnog oporavka. Međutim, sve ove savremene mogućnosti imaju jednu zajedničku pretpostavku – faktor vrijeme
Foto: UGC
Ilustracija
Savremene metode liječenja moždanog udara, intravenska tromboliza i mehanička trombektomija omogućavaju da se kod odabranih pacijenata ponovo uspostavi protok krvi kroz začepljeni krvni sud i sačuva dio moždanog tkiva koji bi bez toga bio bespovratno izgubljen. U KCCG se mehanička trombektomija primjenjuje od 2018. godine, kada je urađeno šest procedura, dok su tokom 2025. liječena 53 pacijenta – ocijenila je za Pobjedu načelnica Odjeljenja intenzivnog neurološkog liječenja sa Jedinicom za moždani udar u KCCG, dr Zilda Idrizović.
Ona je upozorila da savremena terapija može značajno promijeniti ishod samo ako pacijent na vrijeme stigne do zdravstvene ustanove.
POBJEDA: Da li su savremene metode koje se koriste u slučajevima moždanog udara posljednjih godina poboljšale ishode liječenja pacijenata u Crnoj Gori?
IDRIZOVIĆ: Liječenje ishemijskog moždanog udara je jedno od područja neurologije u kojem je napravljen ogroman terapijski iskorak. Novi trend liječenja se uspješno primjenjuje već godinama u Kliničkom centru Crne Gore, a podrazumijeva savremene metode reperfuzionog liječenja – intravensku trombolizu i mehaničku trombektomiju. Nove terapijske procedure omogućile su nam da kod pažljivo selektovanih pacijenata ponovo uspostavimo cirkulaciju kroz okludirani (začepljeni) krvni sud u zahvaćenom dijelu mozga i na taj način sačuvamo moždano tkivo koje bi bez liječenja bilo nepovratno izgubljeno. Naime, kada se desi ishemijski moždani udar, u centru oštećene regije mozga postoji dio koji je već teško oštećen, a oko njega se nalazi zona koju nazivamo penumbra – moždano tkivo koje zbog smanjenog dotoka krvi ne funkcioniše normalno, ali je još vitalno i može se spasiti ako na vrijeme ponovo uspostavimo cirkulaciju. Upravo se za tu zonu borimo u prvim časovima nakon moždanog udara, zbog čega je faktor vrijeme od presudne važnosti za konačan rezultat liječenja. Dakle, ukoliko se krvni sud uspješno rekanališe na vrijeme, razlika u ishodu može biti ogromna – od potencijalno teškog trajnog invaliditeta do značajnog, a kod nekih pacijenata i gotovo potpunog funkcionalnog oporavka. Međutim, sve ove savremene mogućnosti imaju jednu zajedničku pretpostavku – faktor vrijeme. Zato je od izuzetne važnosti da se pacijenti što ranije jave najbližoj zdravstvenoj ustanovi, da se po principu hitnosti uradi neophodna dijagnostika i napravi selekcija pacijenata za reperfuzionu terapiju. Što ranije uspostavimo protok kroz zatvoreni krvni sud, vjerovatnoća dobrog ishoda se povećava.
POBJEDA: Poznato je da je mozak jedan od rijetkih organa koji nije „preporučljivo“ operisati. Koji je danas najsavremeniji način liječenja i da li ga ima u Kliničkom centru?
IDRIZOVIĆ: Mozak se, naravno, operiše kada za to postoji indikacija i savremena neurohirurgija raspolaže veoma sofisticiranim metodama. Međutim, kada govorimo o akutnom ishemijskom moždanom udaru, jedno od najvećih dostignuća moderne medicine jeste mogućnost da kod određenih pacijenata ponovo uspostavimo cirkulaciju bez klasične operacije mozga. U pitanju je mehanička trombektomija koja se indikuje kod strogo selektovanih pacijenata sa okluzijom velikih krvnih sudova, a koja se u Kliničkom centru Crne Gore uspješno primjenjuje od 2018. godine. To je minimalno invazivna procedura, koju sprovode interventni radiolozi, gdje se kateterima kroz arterijski sistem dolazi do krvnog suda u mozgu koji je začepljen trombom, koji se mehanički odstranjuje, a protok krvi ponovo uspostavlja. Najčešće su to pacijenti sa velikim moždanim udarima, kompleksnom kliničkom slikom koja podrazumijeva težak neurološki deficit. Ovakvo liječenje zahtijeva dobro organizovan multidisciplinarni tim i saradnju neurologa, interventnih radiologa, radiologa, anesteziologa, medicinskih sestara i tehničara i, prema potrebi, drugih specijalnosti. Posebno bih napomenula značajan razvoj mehaničke trombektomije u Kliničkom centru. Kada smo 2018. godine započeli sa primjenom ove metode, u prvoj godini je urađeno šest procedura, dok su tokom 2025. godine mehaničkom trombektomijom liječena 53 pacijenta. To znači da je broj procedura gotovo desetostruko povećan. Ovaj podatak ne govori o porastu učestalosti moždanog udara, već prije svega o dobro sprovedenoj edukaciji neurologa na nivou čitave Crne Gore, značajnom unapređenju organizacije, dostupnosti i primjene savremenog reperfuzionog liječenja kod pacijenata koji ispunjavaju kriterijume za ovu proceduru.
Dr Zilda Idrizović, FOTO: Privatna arhiva
POBJEDA: Kojoj starosnoj dobi najviše prijeti moždani udar, koliko je bolest predvidiva i kako prepoznati prve simptome da bi se reagovalo na vrijeme?
IDRIZOVIĆ: Jedan od značajnih faktora rizika za ishemijski moždani udar na koji ne možemo uticati su godine života. Rizik od moždanog udara značajno raste sa životnom dobi i najveći broj pacijenata jeste starije životne dobi. Međutim, veoma je važno razbiti uvjerenje da je moždani udar isključivo bolest starijih ljudi. Moždani udar se javlja i kod osoba srednje životne dobi, pa i kod mladih. U odnosu na starosnu kategoriju, uzroci moždanog udara su različiti, tako da je dijagnostički protokol ispitivanja etiologije moždanog udara različit kod pacijenata iz kategorije starijih i mladih. Bolest nije uvijek moguće predvidjeti, ali veoma dobro poznajemo faktore koji povećavaju rizik i na koje možemo djelovati. Kada se moždani udar ipak dogodi, ono što može napraviti ogromnu razliku jeste brzo prepoznavanje simptoma i hitna reakcija. Upravo zbog toga Crnogorsko udruženje za moždani udar – CUMU, uz podršku partnera Kliničkog centra Crne Gore i MojLaba, pokrenulo je kampanju u maju 2026. godine: „Mjesec podizanja svijesti o moždanom udaru“. Cilj kampanje je podizanje svijesti građana o značaju ranog prepoznavanja simptoma moždanog udara i pravovremenog pozivanja hitne medicinske pomoći. Kroz kampanju promovišemo jednostavan akronim GROM, koji građanima pomaže da lako zapamte najčešće simptome: G – govor narušen; R – ruka, ili noga, oduzeta; O – osmijeh asimetričan, M – minuti su u pitanju. Brza reakcija može značajno uticati na ishod liječenja, povećati mogućnost primjene reperfuzione terapije i smanjiti rizik od trajnog invaliditeta. Zato nije dovoljno da simptome moždanog udara poznaju samo zdravstveni radnici, mora ih prepoznati i građanin koji se u tom trenutku nalazi pored oboljele osobe. Čak i ako se slabost ruke, asimetrija lica ili poremećaj govora spontano povuku poslije nekoliko minuta, događaj ne treba zanemariti. To može biti tranzitorni ishemijski atak – TIA – koji predstavlja ozbiljno upozorenje i zahtijeva hitnu medicinsku procjenu. Zato želimo da ljudi zapamte GROM čak i ako zaborave sve ostalo što su pročitali o moždanom udaru: Govor, Ruka, Osmijeh – Minuti su u pitanju.
POBJEDA: Šta je najveći „okidač“ za razvoj ili nastanak ove bolesti?
IDRIZOVIĆ: Teško je govoriti o samo jednom „okidaču“, jer moždani udar najčešće predstavlja završni događaj procesa koji se razvija godinama. Ako treba izdvojiti jedan najvažniji faktor rizika na koji možemo uticati, onda je to arterijska hipertenzija, odnosno povišen krvni pritisak koji je značajan faktor rizika ne samo za ishemijski već i za hemoragijski moždani udar. Hipertenzija je hronična bolest koja često godinama ne daje nikakve simptome. Iako se većina pacijenata sa hipertenzijom može osjećati dobro i zbog toga smatrati da im terapija nije potrebna, moram reći da su krvni sudovi sve vrijeme izloženi štetnom djelovanju povišenog pritiska. Rizik za nastanak moždanog udara raste kod pacijenata sa loše regulisanim krvnim pritiskom, dok njegovo adekvatno i kontinuirano liječenje predstavlja jednu od najefikasnijih mjera prevencije. Značajni faktori rizika su i šećerna bolest, povišen holesterol, fizička neaktivnost, pušenje, gojaznost, nezdrave prehrambene navike i prekomjerna upotreba alkohola, upotreba psihoaktivnih supstanci. Posebno treba izdvojiti atrijalnu fibrilaciju, koja je povezana kao etiološki faktor sa približno svakim petim ishemijskim moždanim udarom. U pitanju je poremećaj srčanog ritma koji može dovesti do stvaranja ugruška u srcu, koji zatim može krvotokom dospjeti do mozga i izazvati moždani udar. Takvi moždani udari nerijetko imaju veoma tešku kliničku sliku. Zato su otkrivanje atrijalne fibrilacije i, kada postoji indikacija, adekvatna antikoagulantna terapija izuzetno važni u prevenciji ishemijskog moždanog udara. Važan etiološki faktor ishemijskog moždanog udara je i terosklerotska bolest karotidnih arterija. Značajno suženje karotidne arterije može biti izvor tromba i embolizacije prema krvnim sudovima mozga. Pravovremeno prepoznavanje simptomatske karotidne stenoze omogućava odgovarajuće medikamentozno, a kod odabranih pacijenata i hirurško ili endovaskularno liječenje. Na neke faktore, poput životne dobi i genetske predispozicije, ne možemo uticati. Ali možemo na veliki broj najvažnijih faktora rizika. To je i jedna od najvažnijih poruka: značajan dio moždanih udara može se prevenirati.
POBJEDA: Iz Vašeg iskustva, šta je najteže liječiti kada ova bolest krene i, generalno, koje su još bolesti mozga posebno opasne?
IDRIZOVIĆ: Najtežu kliničku sliku imaju veliki moždani udari koji zahvataju značajan dio moždane teritorije, posebno oni izazvani okluzijom velikih krvnih sudova, zatim moždani udari lokalizovani u moždanom stablu kao i teška intracerebralna krvarenja. Kod takvih pacijenata stanje se može veoma brzo mijenjati i oni često zahtijevaju intenzivno neurološko liječenje i kontinuirani monitoring. Kod ishemijskog moždanog udara naš posao se ne završava reperfuzionom terapijom, odnosno otvaranjem krvnog suda. Nakon akutnog liječenja slijedi veoma važan period kontinuiranog praćenja pacijenta. Pratimo stanje svijesti, disanje, krvni pritisak, srčani ritam i gutanje, kao i mogućnost razvoja moždanog edema, krvarenja, infekcija i drugih komplikacija. Istovremeno, čim stanje pacijenta dozvoli, veoma je važna rana rehabilitacija. Upravo je to jedna od ključnih vrijednosti jedinice za moždani udar – pacijent se liječi organizovano, prema jasno definisanim protokolima, uz kontinuirani nadzor i multidisciplinarni pristup. Kada govorimo o intenzivnoj neurologiji, ishemijski moždani udar je samo jedan dio našeg rada. Postoje i druga akutna neurološka stanja koja mogu neposredno ugroziti život – intracerebralna krvarenja, epileptički status, akutna autoimuna oboljenja nervnog sistema, neuromišićne bolesti koje mogu dovesti do respiratorne insuficijencije kao i pacijenti sa teškim poremećajem svijesti i komom, kod kojih istovremeno moramo utvrđivati uzrok i održavati vitalne funkcije. Intenzivna neurologija upravo se bavi najtežim neurološkim pacijentima i zahtijeva brzo donošenje odluka, kontinuirani nadzor i timski rad.
POBJEDA: Možete li statistički uporediti posljednje tri godine, imamo li povećanje ili smanjenje broja moždanih udara i pacijenata?
IDRIZOVIĆ: Kada govorimo o statistici, nažalost, moram reći da moždani udar i dalje u Crnoj Gori predstavlja jedan od vodećih uzroka smrti i dugotrajnog invaliditeta odraslih, ali isto tako i jedan od najvažnijih javno-zdravstvenih problema. Podacima o tačnom broju oboljelih od ishemijskog moždanog udara u Crnoj Gori nažalost ne raspolažemo, jer za sada ne postoji registar oboljelih pacijenata na državnom nivou. Ali, istovremeno vam mogu saopštiti podatak iz KCCG da je broj pacijenata prethodne tri godine praktično ujednačen, kao i da smatram da je mnogo važnije pitanje koliko je pacijenata stiglo na vrijeme, koliko je bilo kandidata za reperfuziono liječenje, koliko ih je liječeno intravenskom trombolizom ili mehaničkom trombektomijom i, na kraju, sa kakvim funkcionalnim ishodom su napustili bolnicu. Rad na kontinuiranoj medicinskoj edukaciji uz istovremenu edukaciju građana daju pozitivne rezultate, jer se svake godine broj pacijenata koje liječimo savremenim metodama povećava. Međutim, dugoročno smanjenje broja moždanih udara ne može biti zadatak samo neurologije. Uzimajući u obzir prethodno nabrojane faktore rizika, neophodna nam je sistemska prevencija, rano otkrivanje i adekvatno liječenje hipertenzije, dijabetesa, dislipidemije i srčanih aritmija, prestanak pušenja, ali i kontinuirano podizanje zdravstvene svijesti stanovništva. Upravo zbog toga su kampanje poput ove koju sprovodi CUMU važne, informisan građanin postaje važna karika u lancu zbrinjavanja moždanog udara.
POBJEDA: Postoji li univerzalni savjet koji biste dali svim pacijentima kao preventivu?
IDRIZOVIĆ: Najbolja preventiva podrazumijeva redovne kontrole faktora rizika jer na taj način najbolje čuvamo svoje krvne sudove. Hipertenziju, dijabetes i povišen holesterol treba liječiti kontinuirano. Ako postoji srčana aritmija, potrebno je posjetiti kardiologa, koji će utvrditi o kojoj se aritmiji radi i da li zahtijeva terapiju koja smanjuje rizik od moždanog udara. Prestanak pušenja jedna je od najvažnijih stvari koje osoba može učiniti za zdravlje svojih krvnih sudova. Redovna fizička aktivnost, održavanje zdrave tjelesne težine i uravnotežena ishrana takođe su veoma važni elementi prevencije. Ali prevencija posljedica moždanog udara ima još jednu komponentu – znati kako reagovati kada se on ipak dogodi. Zato je najbolja strategija dvostruka: spriječiti moždani udar kad god možemo, a kada se ipak dogodi – prepoznati ga i liječiti bez gubitka vremena. H. JANKOVIĆ
pobjeda
