– Pokrivanje krova kamenom je vještina koja se prenosi s koljena na koljeno i nažalost, ne predstavlja dio modernog graditeljskog umijeća. To je jedno od objašnjenja zašto je suvozid na UNESKO listi nematerijalne baštine čovječanstva – pojašnjava Starčević.On dodaje da su suvomeđe, zidovi kuća, krovovi i ostali oblici gradnje na suvo, opipljive i nesporne materijalne vrijednosti, ali i da su samo pola priče, bez sačuvanog umijeća njihove izrade i popravke.

Nikola Sikimić, žitelj Žlijeba, uspio je, koristeći tradicionalnu tehniku, da obnovi porodične kuće na selu. Njegova vrata su uvijek otvorena za putnika, kojeg osim toplom riječju, počasti domaćim čajem, lozovom rakijom, priganicama, sirom. pršutom… Rado ugošćuje organizovane grupe turista koje provodi kroz porodični kompleks, dvije stare kuće i nekadašnju pojatu, sada prenamijenjenu u konobu. Sikimić ističe da mu nije cilj da vidi samo svoj porodični dio obnivljen u tradicionalnom stilu, već čitavo selo,”jer tek onda pojedinačne obnove imaju puni smisao”.

Nažalost, selo je sasvim pusto tokom najvećeg dijela godine. Ljeti živne, zahvaljujući planinarima i rijetkim turistima, koji po obodu sela, ipak zatiču možda i strašniji prizor od pustoši, nove konfekcijske kuće ili stare koje su neki novi kupci renovirali, ali tako da krovove više ne krase kamene ploče, već crijep. Novogradanja metastazira tradicijom, nepovratno uništavajući, možda i posljednu dragocjenost iz nekoć prebogate škrinje Boke kotorske.

U blizini ovog sela, na 1.300 metara nadomorske visine, nalazi se Žlijebska jama, izuzetno vrijedan speleo arheološki lokalitet. Starčević pojašnjava da se ovaj kompleks sastoji iz više jamskih objekata, od kojih glavni doseže 90 metara dubine, uz rijetko viđeni prečnik otvora od čak 50 metara.

– Uz samu jamu nalazi se plato i omanja pećina sa ulazom ozidanog suvomeđom. Pećina sa okapinom je služila kao sklonište već hiljadama godina, tako da ujedno predstavlja arheološki lokalitet iz praistorije. Ostaci suvomeđe upućuju da je mjesto korišćeno sve do sredine prošlog vijeka pri ljetnjem uzdigu stoke u planinu. U neposrednoj okolini ove jame, nalazi se još jedna, dvojna jama, zanimljiva po tome što je nekada služila za snabdijevanje snijegom tokom ljetnjih mjeseci, o čemu su donedavno svjedočili ostaci drvenih skala, priča Starčević.

On pojašnjava da je Orjen izrazito bezvodna planina, pa se u tim okolnostima i snijeg često koristio umjesto izvora vode, ali i za prodaju u primorju kao sredstvo za rashlađivanje ledara – preteča današnjih frižidera.

Inače, Žlijebska jama je već decenijama usputno planinarsko odredište pri usponima na Veliko Ćedilo, vrh na čijoj se južnoj padini i nalazi. Do nje vodi markirana planinarska staza, a osim iz pravca doma “Za Vratlom” (1160 m), moguće joj je prići sa Žlijebske lastve i Sedla. Malo istočnije od same jame nalazi se i uzvisina – vidikovac, sa kojeg se vidi ovaj dio masiva Orjena, ali i dio Kotorskog i Tivatskog zaliva sa Lovćenom u pozadini.

Izvor: DAN