Ona je sada govorila za Euronews Srbija o slučaju koji je izazvao brojne reakcije. Prekršajni sud u Šibeniku njenu objavu ocjenjuje kao narušavanje javnog reda i mira, dok ona tvrdi da je riječ o selektivnom postupanju prema Srbima i kažnjavanju isticanja srpskih nacionalnih simbola.

Bačkonja Filipović govori o tome kako je došlo do postupka, šta joj je sud stavio na teret i kako doživljava odluku da zbog fotografije djeteta bude osuđen na zatvorsku kaznu.

“Mali, gdje ti je ona četnička kapa”

Kako kaže, sve je počelo 21. jula, kada su joj u rodnu Strmicu došla tri policajca.

“Kao i svake godine i ove godine sam otišla u svoj rodni kraj, u svoju Strmicu, gde su 21. jula došla tri policajca kući i uhapsila me. Prvo su naleteli na mog sina od sedam godina, koji je bio sam i bez prisustva roditelja. Pitali su ga: ‘Mali, gde ti je ona četnička kapa?'”, kaže Bačkonja.

Njen sin im je, kako kaže, odgovorio da ne zna šta je „četnička kapa”, već da je srpskoj šajkači.

“Dijete je doživjelo veliku traumu i nije dobro. Dijete je odgovorila da on ne zna šta je četnička kapa, da je srpskoj šajkači, da kapa nije tu, da mu je u Srbiji. Poslije su došli do mene, ja sam bila na donjem spratu i tako je sve krenulo”, priča ona.

“Znala sam šta me čeka”

Bačkonja Filipović kaže da je već kada je izašla pred sudiju imala osećaj da je odluka protiv nje praktično doneta.

“Odmah sam znala šta me čeka, budući da znamo iu prethodnim slučajevima šta se dešava. Sudija je bila jako loša prema meni. Zamolila sam je da mi odredi bar novčanu kaznu zbog djeteta. Rekla je da moram 15 dana biti u zatvoru zbog svih tih stvari koje sam objavila na Facebooku. Bila sam pod velikim stresom. Dijete mi je ostalo samo kući uplakano. U tom Bila sam navodi samo sebe, dodaje. porodica mogla da pozove tek poslije sedam dana.

Otkrila kako je provela dane u zatvoru

Govoreći o danima koje je provela u zatvoru, Bačkonja Filipović kaže da joj je posebno teško palo što dugo nije mogla da razgovara sa porodicom.

“Tek nakon sedam dana mi je odobrena neka kartica preko koje sam mogao da pozovem nekoga iz porodice. U ćeliji su bile još četiri žene sa mnom, Hrvatice, koje su zaista bile dobre prema meni, lijepo smo se slagale”, otkriva ona.

Tražili da se potpiše ćirilicom

Ipak, tvrdi da je imala neprijatna iskustva sa pojedinim policijskim službenicima.

“Ne mogu to da kažem za policijske službenike. Većina ih je bila korektna, ali je bila provokacija. Nisu mi dozvolili da se potpišem ćirilicom. Rekli su mi da bi bilo dobro da se potpišem na njihovom, da bih tih 15 dana u zatvoru zapravo provela mirno, da me oni, u prevodu, ne bi uznemiravali”, otkriva Bačkonja Filipović.

Navodi i da je pokušala kontaktirati ambasadu i zatražiti posjetu diplomatskih predstavnika.

“Pitala sam ih da li mogu da obavijeste ambasadu i da želim da mi dođu u posjetu. Rekli su mi da možete i pozvali su me da to i potpišem. To sam i potpisala. Međutim, dani su prolazili, a niko iz ambasade nije došao. Pitala sam advokata, sa kojim sam posle stupila u kontakt, zašto niko nije došao da me posjetim. Na dan kada nemam ambasadu, ja sam rekao da je to neko ko je rekao da sam ga posjetio. zatvoru u Šibeniku Sve je bilo smišljeno da me još više povrijede”, kaže ona.

Pustili su je na dan “Oluje”

Bačkonja Filipović smatra da ni datum njenog puštanja iz zatvora nije bio slučajan.

“Došla sam u subotu, prošla sam sve granice najnormalnije. Uhapsili su me 21. jula, u utorak. To je sve bilo smišljeno, namjerno, da bi me još više povrijedili, da izađem na dan Tompsonovog koncerta u Šibeniku i na dan ‘Oluje’, kada sam otišla kao dijete od osam godina, 4. avgusta”, navodi ona.

Obratila se Linti i kapetanu Draganu

Po povratku u Srbiju, kaže, potražila je pomoć i podršku: “Prvo sam se obratila gospodinu Linti, zatim kapetanu Draganu. Još uvek je sve u procesu”.

Bačkonja Filipović kaže da očekuje reakciju evropskih institucija i zaštitu ljudi koji se, kako navodi, nalaze u sličnim situacijama: “Ne smatram da sam kriva. Ništa loše nisam uradila. Nikoga ne mrzim”.

Fotografija nastala na Badnjem danu

Objašnjava da je fotografija nastala u Srbiji i objavljena na Badnjem danu, kao i da nije imala namjeru da bilo koga uvrijedi. Dodaje da ni danas ne može da shvati kroz šta je prošla, kroz, kako kaže, traumu i pakao.

Uprkos svemu, Bačkonja Filipović kaže da ne planira da prestane da odlazi u Hrvatsku: “Volim svoju Strmicu i uvjek ću da idem”.

adria. tv