Vujačić je napomenula da je izuzetno važno to što je Zajednički konsultativni odbor, koji čine predstavnici organizovanog civilnog društva Evropske unije i Crne Gore, konsenzusom usvojio vrlo jasne poruke o pojedinim aktuelnim odlukama i politikama Vlade Crne Gore.

Vujačić je za “Dan” kazala da se opravdano postavlja pitanje kako država može govoriti o unapređenju životnog standarda i zaposlenosti, ako istovremeno ne izvršava postojeće zakonske obaveze prema ljudima koji rade ili čekaju da ostvare svoja prava, ukazavši na višemjesečna kašnjenja u isplatama subvencija zarada za OSI, ali i čekanje da socijalno-ljekarske komisije odluče o pravima građana na materijalna davanja, na usluge socijalne zaštite…

Vujačić, koja je učestvovala u radu Zajedničkog konsultativnog odbora koji je u usvojenoj deklaraciji, između ostalog, izrazio bojazan zbog “Euro modela” i projekta “Velje brdo”, naglasila je da nije u pitanju samo zabrinutost dijela domaće javnosti, već zajednički stavovi predstavnika civilnog društva obje strane.

Govoreći o “Euro modelu”, Vujačić je naglasila da niko ne osporava potrebu za unapređenjem životnog standarda građana, pa ni kroz povećanje zarada i penzija, ali se postavlja pitanje kako će se to finansirati, ko će snositi dodatne troškove i kakve će posljedice takva politika imati po zaposlenost, poslovanje poslodavaca i održivost radnih mjesta, ali i na inflaciju, odnosno rizik od daljeg rasta cijena.

– Takve analize i mjere izostaju u dosadašnjim najavama i odgovorima Vlade. Kao poslodavac koja dolazi iz nevladinog sektora, odnosno organizacije koja samostalno obezbjeđuje sredstva za svoj rad, mogu reći da “Euro model” za nas ne predstavlja samo drugačiji obračun zarada i računovodstveno usklađivanje. Naprotiv, povećanje svih zarada na predviđeni način za nas bi predstavljalo značajno mjesečno uvećanje troškova u odnosu na trenutno. To apsolutno ne znači da trenutne zarade, s aspekta njihovog iznosa, smatram adekvatnim i zadovoljavajućim. Ne. Ali, ponavljam, mi samostalno obezbjeđujemo sredstva za rad i zavisimo prvenstveno od donatorskog i projektnog finansiranja, a nemamo redovno institucionalno finansiranje kakvo ima javni sektor – ističe Vujačić.

Naglašava da je njihova organizacija birala da se bavi onim što država ne radi adekvatno ili ne radi u dovoljnoj mjeri, a to su prava osoba s invaliditetom.

– Upravo to je uslovilo i činjenicu da djelujemo kao nevladina organizacija, bez redovnih i garantovanih sredstava za rad, za razliku od javnog sektora koji svi mi finansiramo. S druge strane,za razliku od privrednih subjekata koji posluju na tržištu, mi ne možemo povećanjem proizvodnje ili cijena usluga nadomjestiti rast troškova. Rješenje svakako ne vidim u otpuštanju kadra. To je posljednja stvar i za nas nije ni opcija – kazala je Vujačić.

Ona smatra da Vlada svaku najavu povećanja zarada za one koji se ne finansiraju iz budžeta države kroz redovnu institucionalnu podršku, a ne pripadaju ni velikim preduzećima koja na drugi način možda mogu povećati prihode, mora pratiti odgovarajućom podrškom.

– Upravo i zbog toga je u deklaraciji naglašeno da reforme ovakvog obima moraju biti zasnovane na javno dostupnim procjenama fiskalnog i socijalnog uticaja, uticaja na zapošljavanje i konkurentnost, kao i na održivom modelu finansiranja. Posebno je prepoznat položaj organizacija civilnog društva koje su istovremeno poslodavci, a finansiraju se iz projekata i donacija. To ne smije biti nevažno pitanje, iako se stiče utisak da za našu Vladu jeste nevažno i da je zaboravila da smo i mi poslodavci. Organizacije civilnog društva ne mogu jednostavno povećati prihode zato što je država odlučila da poveća troškove rada, niti zato što je povećana inflacija. Projektni budžeti su unaprijed definisani, sredstva ograničena i vremenski oročena, a obaveze prema zaposlenima, ali i državi, moraju se redovno izvršavati – objašnjava Vujačić.

Ako država ne procijeni posljedice svojih odluka i ne predvidi odgovarajuće mjere, po njenoj ocjeni, rizikuje da ovom i sličnim politikama, koje se predstavljaju kao unapređenje životnog standarda, ugrozi upravo postojeća radna mjesta, dodatno produbi razlike u životnom standardu zaposlenih i stvori nove kategorije ekonomski ugroženih građana.

– I naš rad mora da bude jednako vrednovan kao rad zaposlenih u javnoj upravi. I mi radimo u javnom interesu, štitimo prava građana koji su izloženi diskriminaciji i društvenoj isključenosti, a pritom često obavljamo poslove koje je država dužna da obezbijedi, ali ih ne obavlja ili ih ne obavlja u dovoljnoj mjeri – ukazuje naša sagovornica.

Zbog toga je Odbor pozvao Vladu da preispita “Euro model” prije početka primjene, uz stvarne i blagovremene konsultacije sa zainteresovanim stranama, dodajući da te konsultacije moraju biti organizovane prije nego što se donesu odluke i zasnovane na razgovoru u kojem se argumenti razmatraju i utiču na konačna rješenja.

– To je bio razlog zbog kojeg sam apelovala na ministarku Naidu Nišić da nas što prije uključe u dalje procese planiranja i donošenja odluka. Moraju razumjeti da ovo nije kritika radi kritike, niti protivljenje evropskim integracijama, već briga ne samo za zaposlene u organizaciji koju predstavljam, već za hiljade radnih mjesta osoba s invaliditetom i drugih ugroženih građana. Tu brigu upravo povećava aktuelna Vlada i daje nam povoda za nju, kako ranijim tako i aktuelnim odlukama – istakla je Vujačić.

Dodaje da preporuke Zajedničkog konsultativnog odbora jesu neobavezujuće u pravnom smislu, ali to ne znači da su bez političke i institucionalne težine, posebno u trenutku kada Crna Gora nastoji da završi pregovore o članstvu u Evropskoj uniji.

– Vlada može odlučiti da ih ignoriše, ali time neće otkloniti nijedan od problema na koje se ukazuje, niti će pomoći sebi, niti uraditi bolje za državu i građane. Ono što očekujem jeste da se izvršna i zakonodavna vlast prema preporukama odnesu ozbiljno, da Vlada predstavi argumente, objavi tražene procjene uticaja, sprovede suštinske konsultacije i, prije svega, da institucije počnu izvršavati obaveze koje već imaju. Najavljene odluke, u tom smislu, ne smiju biti još jedno predizborno obećanje ili parola evropskih integracija. Neko u ovoj državi treba da živi i nakon izbora 2027, a i nakon 2028. godine – naglašava Vujačić.

Dan portal