Političke podjele na etničkim i religijskim osnovama omogućile su visok nivo dominacije i supremacije političkih partija u sistem bezbjednosti, potirući potrebu funkcionisanja institucija koje bi trebalo i moraju da budu u funkciji građana Crne Gore, a ne političkih autoriteta. Takođe, sistem bezbjednosti je najbrojniji i dominantan faktor stabilnosti ili nestabilnosti jednog društva i za njegovu izgradnju i funkcionalno uspostavljanje potrebno je vrijeme, veoma stručan, sposoban i patriotski kadar, kao i velika finansijska izdvajanja
Foto: autonomija
Tahirović
vi elementi sistema bezbjednosti u Crnoj Gori, osim sektora odbrane koji je istovremeno i dio kolektivnog sistema odbrane NATO i koji prati standarde, sposobnosti i smjernice ove vojno-političke organizacije, još uvijek nijesu u funkcionalnom i operativnom dijelu ni blizu očekivanom stepenu sposobnosti i spremnosti da uspješno odgovore prijetnjama iz svoje oblasti i nadležnosti, kazao je, između ostalog, u intervjuu za naš list dr Mehmedin Tahirović, profesor bezbjednosti i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici i prvi nacionalni vojni predstavnik Crne Gore u Vrhovnoj savezničkoj komandi za Evropu, SHAPE u Monsu u Belgiji.
On je ocijenio da su višegodišnje političke podjele na etničkim i religijskim osnovama omogućile visok nivo dominacije i supremacije političkih partija u sistem bezbjednosti, potirući potrebu funkcionisanja institucija koje bi trebalo i morale da budu u funkciji građana, a ne političkih autoriteta.
Prema njegovim riječima, nakon promjena 30-godišnje vlasti u Crnoj Gori, pokazale su se sve slabosti institucionalne neizgrađenosti u sistemu bezbjednosti.
On smatra da Crna Gora nije direktno vojno ugrožena spolja, ali da postoje političke snage unutar i van Crne Gore koje je „vide kao dio Srbije i ˈruskog svijetaˈ“.
Crna Gora kao članica NATO se mora držati principa funkcionisanja NATO, posebno čl. 4 i 5 Sjevernoatlantskog ugovora, koji joj garantuju unutrašnju stabilnost, suverenost i teritorijalnu cjelovitost. Orijentacija Crne Gore da postane sljedeća članica EU je najveći garant njene stabilnosti.
POBJEDA: Kako trenutno izgleda sistem odbrane i bezbjednosti u Crnoj Gori?
TAHIROVIĆ: Kada je riječ o sistemu bezbjednosti i odbrane Crne Gore, tu postoje različita mjerila i sposobnosti za odgovor na savremene izazove i prijetne koji pogađaju i našu državu. Svi elementi sistema bezbjednosti u Crnoj Gori, osim sektora odbrane koji je istovremeno i dio kolektivnog sistema odbrane NATO i koji prati standarde, sposobnosti i smjernice ove vojno-političke organizacije, još uvijek nijesu u funkcionalnom i operativnom dijelu ni blizu očekivanom stepenu sposobnosti i spremnosti da uspješno odgovore prijetnjama iz svoje oblasti i nadležnosti.
Nakon promjene 30-godišnje vlasti u Crnoj Gori, pokazale su se sve slabosti institucionalne neizgrađenosti u sistemu bezbjednosti. Bez profesionalnih i samostalnih bezbjednosnih institucija, počev od policajca do vrhovnog državnog tužioca i sudije Ustavnog suda, nije moguće realizovati demokratsko funkcionisanje države na svim nivoima. Endemska korupcija i visok stepen upliva organizovanog kriminala u sve strukture sistema bezbjednosti dovela je sistem do visokog stepena nefunkcionalnosti. Političke podjele na etničkim i religijskim osnovama omogućile su visok nivo dominacije i supremacije političkih partija u sistem bezbjednosti, potirući potrebu funkcionisanja institucija koje bi trebalo i moraju da budu u funkciji građana Crne Gore, a ne političkih autoriteta. Takođe, sistem bezbjednosti je najbrojniji i dominantan faktor stabilnosti ili nestabilnosti jednog društva i za njegovu izgradnju i funkcionalno uspostavljanje je potrebno vrijeme, veoma stručan, sposoban i patriotski kadar, kao i velika finansijska izdvajanja. Umjesto da kao mala zemlja iskoristimo svu pomoć od strane NATO, EU, OEBS-a i ostalih međunarodnih organizacija, od obnove nezavisnosti 2006. godine sve je urađeno da bezbjednosne institucije budu u funkciji vladajućih političkih subjekata i autoriteta, a ne u funkciji potreba građana i države. U sadašnjim, vrlo nepovoljnim, bezbjednosnim okolnostima, kako na regionalnom tako i globalnom planu, potrebno je mnogo toga uraditi kako bi država i njeni građani bili sačuvani od svih aktuelnih prijetnji. To mala Crna Gora jedino može ostvariti i nadoknaditi u okviru i uz pomoć NATO i EU kapaciteta.
POBJEDA: Koliko korjenite i duboke reforme zahtijeva sektor unutrašnjih poslova i Vojske CG?
TAHIROVIĆ: Ključni uslov za uspješnu reformu policije i Vojske CG jesu sposobni, stručni, patriotski orijentisani i nekompromitovani čelnici ova dva najbrojnija i operativno najvažnija elementa sistema bezbjednosti Crne Gore. Trenutno, policija i VCG imaju čelnike koji bi mogli u budućnosti da ostvare ove zahtjevne ciljeve u skladu sa EU i NATO standardima. Prvi uslov je ostvaren, postavljenjem na čelu UP Lazara Šćepanovića i Generalštaba VCG brigadnog generala Miodraga Vuksanovića, koji su u svojim strukturama prepoznati kao profesionalci bez političkog uticaja i kompromitacije u službi. Bez obzira na vrlo izražen pritisak od strane predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića na ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i ministra odbrane Dragana Krapovića da na ove važne pozicije postave njima politički podobne kadrove, oni su vrlo mudro, strpljivo i svojom dosljednošću uspjeli da naprave prvi korak u reformskom procesu, a to je postavljanje profesionalaca na ove pozicije. Shodno iskustvima u članicama EU i NATO, važno je napomenuti da je potrebno da se ovi kadrovi, poput ministara Krapovića i Šaranovića, politički i stručno razvijaju u ovim oblastima u dužem vremenskom periodu, kako na pozicijama u EU i NATO kroz diplomatsko angažovanje, tako i na nacionalnom nivou. Naravno, potrebno je i njihovo usavršavanje u ovim oblastima, kako bi mogli uspješno implementirati buduće standarde u bezbjednosnim strukturama, posebno imajući u vidu da u Crnoj Gori ne postoje visoke obrazovne institucije u ovoj oblasti. Odličan primjer za to je aktuelni ministar unutrašnjih poslova Republike Hrvatske dr Davor Božinović, koji je bio na različitim pozicijama u odbrani, MUP-u i NATO. Istovremeno, smatram da moraju istrajati u pravilnom izboru kadrova i potpunoj depolitizaciji i profesionalizaciji Uprave policije i Vojske kroz dosljednu implementaciju standarda EU i NATO u ovim strukturama.
Prihvatanje obaveze Crne Gore da za potrebe odbrane i ostalih bezbjednosnih institucija obezbijedi finansijska izdvajanja od pet odsto do 2035. godine, predviđenih Deklaracijom NATO u Hagu, dobar je pokazatelj da će Crna Gora ostati kredibilan i pouzdan partner u NATO.
POBJEDA: Što za Crnu Goru znače regionalni odbrambeni sporazumi?
TAHIROVIĆ: Deklaracija o vojnom savezu između Kosova, Albanije i Hrvatske, koju su potpisali ministri odbrane ove tri zemlje 18. marta ove godine u Tirani, predstavlja jačanje saradnje u izgradnji odbrambenih kapaciteta i odbrambene industrije, povećanje interoperabilnosti kroz obrazovanje, obuku i vježbe, suzbijanje hibridnih prijetnji i jačanje strateške otpornosti, pružajući punu podršku evroatlantskim i regionalnim odbrambenim integracijama. Nedugo potom, 1. aprila, u Palati Srbije potpisan je Sporazum o strateškoj saradnji u oblasti odbrane koji su potpisali ministar odbrane Srbije Bratislav Gašić i ministar odbrane Mađarske Krištof Salai Bobrovnicki. Predsjednik Aleksandar Vučić tada je kazao da je „ovo nastavak veoma značajne saradnje između dvije zemlje“. Srbija, prema broju i značaju zajedničkih aktivnosti, najrazvijeniju i najintenzivniju saradnju u oblasti odbrane ima sa Mađarskom. Budući da su Albanija i Hrvatska ujedno članice NATO, postavlja se pitanje – zašto su im potrebni dodatni sporazumi o odbrani, kao i zašto je Mađarskoj potreban vojni sporazum sa vojno neutralnom državom kao članicom NATO. Generalni sekretar NATO Mark Rute 2. aprila izjavio je u Briselu da ta alijansa nije uključena u nove bilateralne i trilateralne vojne sporazume na Balkanu i da članice zapadnog vojnog saveza samostalno donose odluke o tim partnerstvima.
Kao profesor, koji se duže od 30 godina u akademskoj i istraživačkoj karijeri bavi pitanjima regionalne bezbjednosti, u analizi stvarnih razloga za potpisivanje ovih sporazuma smatram da su u pitanju teritorijalne ambicije prema susjedima uz učešće velikih sila, posebno Rusije, SAD i EU.
Crna Gora nije direktno vojno ugrožena spolja, ali postoje političke snage unutar i van Crne Gore koje je vide kao dio Srbije i ,,ruskog svijeta“. Crna Gora kao članica NATO se mora držati principa funkcionisanja NATO posebno čl. 4 i 5 Sjevernoatlantskog ugovora, koji joj garantuju unutrašnju stabilnost, suverenost i teritorijalnu cjelovitost. Orijentacija Crne Gore da postane sljedeća članica EU je najveći garant njene stabilnosti.
POBJEDA: Kako ocjenjujete odluku koja obavezuje zemlje članice NATO da ubuduće izdvajaju iz budžeta pet odsto za sistem odbrane?
TAHIROVIĆ: Postoji gotovo puni konsenzus među zemljama EU kada je riječ o povećanju ulaganja u odbranu. Nema više relevantnog evropskog političara koji može naći argumente protiv toga. Uostalom, brojke dovoljno govore. Od 32 članice NATO, u ukupnim ulaganjima za odbranu, SAD učestvuju sa 64 odsto, dok ostala 31 članica doprinosi svega 36 odsto. Ako se oduzmu ulaganja Velike Britanije, Turske, Norveške i Kanade, koje nijesu u EU, onda postaje još jasnije da su ulaganja članica Evropske unije simbolična. Istovremeno, na samitu NATO u Hagu 24. i 25. juna ove godine, usvojena je Deklaracija kojom se saveznici, između ostalog, obavezuju da će do 2035. godine ulagati pet odsto BDP-a godišnje u osnovne potrebe odbrane, kao i u troškove povezane sa bezbjednošću i odbranom.
POBJEDA: Koliko je sistem zaštite i spašavanja Crne Gore spreman da se suoči sa savremenim kriznim i eventualnim vanrednim situacijama u zaštiti kritične infrastrukture, prirodnih resursa i građana Crne Gore?
TAHIROVIĆ: Nažalost, sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori, koji je u nadležnosti Direktorata za zaštitu i spašavanje MUP-a Crne Gore, i poslije 19 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore još uvijek ni približno ne zadovoljava potrebe građana i države. Veoma respektibilna sredstva uložena su u ovaj tzv. sistem koji ,,ima formu, ali ne i sadržaj“, od strane EU i ostalih međunarodnih organizacija, ali bez očekivanih rezultata, prije svega zbog neozbiljnog pristupa Vlade Crne Gore u prethodnom periodu. OKC (Operativno komunikacioni centar) 112 – Podgorica, Bijelo Polje i Bar prilagođen je normama i standardima EU. Ovaj centar funkcioniše na osnovama Zakona o elektronskim komunikacijama, Zakona o zaštiti i spašavanju, Pravilniku o jedinstvenom evropskom broju 112 za pozive u hitnim slučajevima i Pravilniku o standardnim operativnim procedurama. Niti jedan drugi segment ovog sistema nije opravdao svoju potrebu postojanja u proteklih 19 godina, zahvaljujući nedovoljno stručnom i profesionalnom rukovodećem kadru.
Donošenje različitih dokumenata, koji su neadekvatni i neprilagođeni potrebama reagovanja u različitim kriznim i vanrednim situacijama u Crnoj Gori, samo su prosta forma od koje građani nijesu imali posebne koristi, osim u pojedinačnim situacijama. Primjer je dokument ,,Procjena rizika od katastrofa u u Crnoj Gori“, od decembra 2021. godine, koji je finansiran od strane EU i koji sadrži 1.271 stranicu. U njemu nema niti jedne ključne poruke o mogućim krizama i odgovorima na njih u savremenim uslovima. Ključno pitanje jeste – kome ovo služi i ko će ovo, kada i kako da primjenjuje. Nevjerovatno je da je Vlada usvojila ovaj dokument 2021. godine u kojem je 55 stranica posvećeno izvještajima Koordinacionog tijela za kovid – 19 i da li je iko od nadležnih pročitao 1.271 stranicu ovog dokumenta.
Lokalne službe zaštite i spašavanja su uglavnom popunjene nestručnim licima ili su nepopunjene, dok, sa druge strane, imamo stotine penzionisanih policajaca i vojnih lica, koji se u državama EU, SAD, Australije i Novog Zelanda koriste za ovu namjenu jer su profesionalci kojima je potrebno vrlo malo vremena za adaptiranje za ove potrebe. U najvećem broju slučajeva uglavnom su građani, kroz angažovanje samoorganizovanih grupa, ili pripadnici VCG rješavali slučajeve vanrednih i kriznih situacija u Crnoj Gori. Imajući sve navedeno u vidu potrebno je u narednom periodu uspostaviti posebnu organizacionu jedinicu u okviru Ministarstva odbrane, koje ima ljudske resurse i materijalne kapacitete, po ugledu na Upravu za civilnu zaštitu i spašavanje u hitnim situacijama (13 regionalnih centara) i Štab CZ R. Slovenije, a organizaciju i strukturu prilagoditi potrebama Crne Gore i u skladu sa Strategijom spremnosti Evropske unije 2025. godine.
POBJEDA: Kako ocjenjujete stanje u bezbjednosno-odbrambenom sistemu EU nakon Samita NATO u Hagu i usvajanja Strategije spremnosti u vremenu velikih globalnih i regionalnih izazova i prijetnji?
TAHIROVIĆ: Nakon aneksije Krima 2014. i agresije Rusije na Ukrajinu 2022. godine, vrlo nestabilne situacije na Bliskom istoku od izvršenog napada Hamasa na teritoriju Izraela 7. oktobra 2023. godine i nesrazmjernog odgovora Izraela koji je u potpunosti uništio pojas Gaze i počinio genocid na više od 2,5 miliona stanovnika u ovom regionu Palestine, došlo je do velikih poremećaja i nestabilnih međunarodnih odnosa na globalnoj sceni. U cilju navodnog sprečavanja Irana da proizvede nuklearno oružje, Izrael je 13. juna 2025. izvršio napad na Iran, a potom i SAD, kao ključna saveznica Izraela, 22. juna bombardovale su nuklearna postrojenja Irana. Iran je uzvratio napadom balističkim raketama na teritoriju Izraela i američku vojnu bazu u Kataru. Imajući u vidu da je Iran strateški partner Rusiji, a Izrael Americi na Bliskom istoku, ovakva postupanja velikih sila, Rusije i SAD, pokazala su da se svijet ponovo vraća politici sile i preraspodjeli interesnih sfera između velikih sila, posebno nauštrb malih i siromašnih država.
Složenost odnosa natjerala je sve evropske države da shvate da ovi ratovi predstavljaju neposrednu opasnost za evropsku bezbjednost. Tradicionalno neutralne države Finska i Švedska, članice EU, po ubrzanom postupku pristupile su Sjevernoatlantskom savezu – NATO, zbog neposredne opasnosti od Rusije. Finska je postala članica NATO 4. aprila 2023. godine, a Švedska 7. marta 2024. godine, kao 32. članica Saveza.
Kao odgovor na moguće izazove i prijetnje, čelnici Evropske unije su na vanrednom samitu 6. marta 2025. u Briselu odlučili da bi 800 milijardi eura trebalo da bude izdvojeno za „ponovno naoružavanje Evrope“ do 2030. godine. Takođe, Evropska komisija i visoki predstavnik, 27. marta ove godine, predstavili su Strategiju spremnosti Unije kako bi se podržale države članice i unaprijedila sposobnost Evrope da spriječi i odgovori na nove prijetnje. Strategija uključuje 34 ključna prioriteta i detaljan akcioni plan za unapređenje ciljeva spremnosti, sa posebnim naglaskom na sedmi prioritet ,,Unapređenje koordinacije odgovora na krize osnivanjem EU Kriznog centra za bolju integraciju postojećih struktura EU za krizne situacije“.
Izvor.Pobjeda. me
