Sat prije ponoći, u srijedu veče 31. maja 2000. godine, muškarac visok oko 1,75 metar, obučen u bijelu majicu, pritrčao je Goranu Žugiću koji je iz automobila krenuo ka ulazu u kom je živio, ispalio hice u njega, a potom pobjegao…

Ubica tadašnjeg savjetnika šefa države za bezbjednost i visokog funkcionera Ministarstva unutrašnjih poslova, prema policijskim informacijama, prvim hicem Žugića je pogodio u vrat.

Istragom je utvrđeno da su usta cijevi pištolja, od te ulazne rane, bila udaljena otprilike 30 centimetara. Sljedeći hitac ispaljen je sa nekih sedamdesetak centimetara, a ostala četiri sa razdaljine nešto manje od metra.

Tri metka pogodila su ga u glavu, a ostali u tijelo, konstatovano je nakon uviđaja.

Žugić je pao na trotoar, a egzekutor je sa Bulevara Save Kovačevića u Podgorici pobjegao između zgrada, preko parkinga i improvizovanog košarkaškog terena, pa uskočio u bijeli “golf 2”. U trku je skinuo majicu koju su istražitelji pronašli šezdesetak metara dalje od mjesta zločina…

Jedan od saslušanih građana tada je rekao da je “golf” velikom brzinom nestao ka tadašnjoj Tuškoj pijaci.

Iskazi svjedoka, ali i sve što je urađeno u prvim mjesecima istrage zabilježeno je u spisima nekadašnje Službe javne bezbjednosti (SJB). Najveći dio tih podataka uništen je, tvrde sagovornici “Vijesti”. Ipak, nekoliko dokumenata je sačuvano.

U njima je sublimirano šta je sve rađeno u istrazi Žugićeve likvidacije, navedeni su operativni podaci, kao i citati izjava brojnih osoba koje su tada saslušavane.

Neki od svjedoka opširno su govorili o svom, ali i učešću drugih osoba iz podzemlja i javnih funkcionera u međunarodnom švercu cigareta.

Prema “preživjelim” dokumentima, stanarka zgrade u naselju Baston policajcima je tada rekla da je prvo odjeknulo nekoliko pucnjeva, a zatim je tišinu prekinuo ubrzani ritam koraka.

Neko je, ispričala je, trčao preko improvizovanog igrališta prekrivenog šljunkom – sitni kamenčići su škripali i pucali pod težinom stopala.

Druga osoba, takođe iz tog naselja, policajcima je rekla da je bijeli “golf 2” naglo startovao s parkinga i velikom brzinom odjurio u pravcu Tuške pijace…

ŽUGIĆEV POSLJEDNJI DAN

Šta je Žugić radio u danu u kom je izgubio život, sa kim se srijetao, gdje je sjedio… detaljno je opisano u izjavama svjedoka.

Prema spisima nekadašnje SJB, u kancelariji je bio do sat poslije podneva, kada je sa kolegom i bliskim saradnikom krenuo ka crnogorskom primorju.

U Budvu je stigao oko 14 sati, a potom je četrdesetak minuta razgovarao sa visokim zvaničnikom američke diplomatije. Pričali su u četiri oka, a Žugić je nakon tog susreta produžio sa kolegom ka Bokokotorskom zalivu.

To je istražiteljima ispričao njegov saputnik, koji je do detalja opisao Žugićeve susrete tog dana, njihovo putovanje, gdje su sve svraćali, u kojim gradovima, kojim lokalima i sa kim su sjedjeli, kada su krenuli nazad, ali i kako su se nadomak Cetinja razdvojili.

U spisima, u kojima se interpretira njegova, ali i izjava svih saslušanih u istrazi, piše i da je pokojni Žugić tokom vožnje obavio više telefonskih razgovora.

“Negdje blizu Cetinja prestigli smo automobil marke ***** kojim je upravljala **… Žugić je pozvao telefonom i rekao joj da ćemo je sačekati u Belvederu. Tu je prešao u njen automobil, a ja sam produžio ka Podgorici”, piše u izjavi tog nekadašnjeg policijskog funkcionera.

“Vijestima” su poznati detalji iz zabilješki – ko je ženska osoba koju je savjetnik tadašnjeg predsjednika države Mila Đukanovića pozvao tokom vožnje i kojim automobilom ga je dovezla do zgrade Predsjedništva.

31. maja 2000. godine, ubijen je Žugić – savjetnik za bezbjednost tadašnjeg predsjednika države Mila Đukanovića. Likvidiran je hicima iz vatrenog oružja oko 23 časa u Bulevaru Save Kovačevića u Podgorici

Ona je inspektorima ispričala da su u Podgoricu stiglI oko 22.45 sati, da je Žugić na parkingu zgrade Predsjedništva prešao u službeni “audi A6” i oko 22.51 krenuo ka domu.

Devet minuta kasnije dežurna služba podgoričke policije obaviještena je da je u Bulevaru Save Kovačevića neko ubijen.

Na lice mjesta prvi se pojavio tadašnji pripravnik – na pločniku je ugledao izrešetanog Žugića. Ubrzo su došle i ostale kolege, a “preživjeli” policijski spisi pokazuju da su odmah napravili blokadu grada, ali i graničnih prelaza, da je iste noći saslušano na desetine pripadnika jugoslovenskog podzemlja…

Policija je evidentirala da je nakon rastanka sa djevojkom koja ga je dovezla od Cetinja do zgrade Predsjedništva, Žugić obavio telefonski razgovor. Utvrđeno je da njegov pejdžer nije bio u funkciji…

UBISTVO NA KUĆNOM PRAGU

Žugić je bio savjetnik za bezbjednost tadašnjeg predsjednika države Mila Đukanovića, a likvidiran je hicima iz vatrenog oružja 31. maja 2000. godine.

Prema toj verziji, on se “audijem A6” dovezao do zgrade u kojoj je stanovao, parkirao je automobil i krenuo ka ulazu. S leđa mu je pritrčao egzekutor visok oko 1,75 metara i iz automatskog pištolja ispalio desetak hitaca k njemu – tri su ga pogodila u glavu.

Šta je Žugić radio u danu u kom je izgubio život, sa kim se srijetao, gdje je sjedio… detaljno je opisano u izjavama svjedoka… U Budvu je stigao oko 14 sati, a potom je četrdesetak minuta razgovarao sa visokim zvaničnikom američke diplomatije. Pričali su u četiri oka, a Žugić je nakon tog susreta produžio sa kolegom ka Bokokotorskom zalivu”…

U policijskim krugovima govorilo se da je ubistvo Đukanovićevog savjetnika povezano s duvanskom mafijom.

Dvije godine nakon ubistva Đukanovićevog savjetnika, Goran Stanjević, tadašnji predstavnik Vladine agencije za strane investicije, ispričao je da je Žugić ubijen samo nekoliko mjeseci nakon što mu je on iz Švajcarske dostavio dokumentaciju u vezi sa istragom tužilaštva u Bariju o švercu cigareta između Crne Gore i Italije.

Italijanskim istražiteljima te godine ispričao je da se dokumentacija o krijumčarenju odnosila na Đukanovićevu ulogu u tom poslu i da je papire u Crnu Goru donio nakon što je s njim kontaktirala supruga “kralja šverca” Ćira Macarele.

U dokumentima italijanskog tužilaštva piše da je Stanjević u Švajcarskoj bio predstavnik Vladine agencije za strane investicije od 1995. do 1998. godine.

Jedan od saslušanih građana tada je rekao da je ‘golf’ velikom brzinom nestao ka tadašnjoj Tuškoj pijaci…

Tužiocu je ispričao da je s njim dvije ili tri godine prije saslušanja 2002. godine kontaktirala supruga Ćira Macarele, koja živi u Luganu, i dostavila mu dokumentaciju vezanu za istragu tužilaštva u Bariju. Kaže da su tražili od njega da tu dokumentaciju odnese u Crnu Goru lično, što je, kako tvrdi, učinio – sjutradan u Podgoricu je odnio dvadesetak knjiga formata A4. Nije precizno odgovarao na pitanja kojima su tražili potvrdu da se Macarela preko svojih kanala domogao dokumentacije koja tada još nije bila javno dostupna. Rekao im je da je Žugić ubijen par mjeseci nakon što mu je on dostavio ta dokumenta.

“Putem međunarodne pravne pomoći, od više država zahtijevano je prikupljanje obavještenja i određenih podataka o predmetnom krivičnom djelu, koji… nisu dali rezultate u otkrivanju izvršioca ovog krivičnog djela”, piše u ranijim odgovorima Tužilaštva.

vijesti. me