Crna Gora s nekadašnjim asom na klupi u velikom stilu stigla do B divizije Lige nacija i skoro osiguranog baraža za EP 2028.

Mirko Vučinić i Nikola Krstović poslije meča u Limasolu
Autor:Neđeljko Kostić
Dok je igrao fudbal, radio je to vanserijski. Bio je među najboljim napadačima Serije A, dokazan i na evropskoj sceni – malo je velikana čiju mrežu nije tresao.
Da su mu radne navike ,,pratile“ talenat i osjećaj za igru, ionako bogata karijera bila bi u ravni ili bolja nego mnogim drugim napadačima top klase iz tog vremena.
Ležerni maestro iz Nikšića bio je pomalo ,,nestašan“, imao je između ostalog i nesvakidašnje proslave pogodaka (ko još ne zna za skidanje šortsa nakon gola Švajcarskoj pod Goricom), a njegove objave na društvenim mrežama tokom i po završetku igračke karijere postale su viralne. Sada su dobile ,,novi život“…
Bio je to, kako bi u ,,njegovoj“ Italiji rekli, pravi ,,la dolce vita“ (la dolće vita – u prevodu sladak život).
I tada, pa čak i kada je počeo trenersku karijeru – kao pomoćnik selektora Crne Gore Miodraga Radulovića u januaru 2022, rijetko ko je mogao da zamisli da će ležerni majstor fudbala postati trener posvećen poslu do najsitnijih detalja.
Možda je ista takva skepsa vladala i kada je u oktobru 2025. naslijedio Roberta Prosinečkog i ulogu asistenta zamijenio pozicijom šefa struke.
Još kada je na njegovom debiju naš tim doživio brodolom na Farskim Ostrvima (4:0) i pao na najnižu tačku od formiranja 2007, sumnja je postala još veća. Iako nije ni imao vremena da uradi nešto više s ekipom koja je bila ,,bez glave i repa“…
Sasvim drugi Mirko, sasvim druga ekipa
Očigledno mnogo prije nego je dobio ponudu predsjednika FSCG Dejana Savićevića da postane selektor reprezentacije čiji je bio prvi kapiten, nekadašnji as Lećea, Rome i Juventusa ,,prelomio“ je da uradi ono čemu danas svjedočimo. I što bi vjerovatno i sam rekao: Mirko Vučinić doživio je veliku transformaciju.
Foto: FSCG
Skoro pet godina nakon što je odlučio da zaplovi trenerskim vodama, i dalje je premali uzorak utakmica da bi se tvrdilo da je 43-godišnji Nikšićanin dobar, prosječan ili loš stručnjak. Ili da će nešto od toga postati.
Isto važi i za njegovu ekipu – ,,sokoli“ u proteklih godinu nijesu imali dovoljno jakih rivala da bi se izveo zaključak koliko mogu da budu konkurentni selekcijama višeg renomea i za kolike su domete spremni.
Foto: FSCG
Uzorak je, međutim, bio sasvim dovoljan da pod Vučinićevim vođstvom Crna Gora dođe u predvorje ostvarenja sna o plasmanu na veliko takmičenje. Stevan Jovetić i drugovi savršeno su odradili C diviziju Lige nacija: 16 od 18 mogućih bodova, plasman u viši rang, treći šešir na žrijebu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo i 99 odsto osiguran baraž za Euro 2028 ukoliko izostane direktan plasman.
Nije moglo bolje.
Anto Drobnjak, dio stručnog štaba ,,sokola“ iz vremena kada je Vučinić bio kapiten, šaljivo je u improvizovanom studiju TVCG nakon meča s Letonijom pod Goricom rekao kako ,,Mirko ne liči na sebe“, poredeći njegove igračke i trenerske navike.
Srećom, ni Crna Gora ne liči na ekipu koju je Vučinić preuzeo u oktobru 2025.
Mirkova transformacija tranformisala je ,,sokole“ – tim koji je bio bez samopouzdanja, u ambisu, od kojeg su gotovo svi digli ruke, postao je tim koji vjeruje u sebe do posljednjeg minuta, tim u usponu, tim koji je vratio publiku na stadion i oživio kult reprezentacije, bacio u sjenku mnoge ružne epizode i nacionalnog tima i klubova…
Sve za samo godinu. I da li je sada uopšte bitno što je to urađeno dominacijom u grupi sa Kiprom, Jermenijom i Letonijom, a ne u duelima sa npr. Danskom, Mađarskom, Švajcarskom, Ukrajinom, Bosnom i Hercegovinom…?
,,Teška artiljerija“ i proširen krug igrača
Vučinić ima dobru osnovu da postane uspješan trener (selektor). Samokritičan je i, kako kaže, otvoren za razgovor. Ne krije da se konsultuje sa ,,senatorima“ reprezentacije – Jovetićem, Savićem, Marušićem, Jankovićem…
– Još sam zelen kao trener, i dalje učim, pitam… Imam veliku pomoć od saradnika i igrača – ponavljao je Vučinić.
Foto: Dragan Mijatović
Igračima je za kratko vrijeme usadio da mogu da pobjeđuju samo kao tim.
– Mora više da se radi, da nam bude jasno da u ovoj ekipi nema majstora. Bolje je za sve da budu skromni, da zasuču rukave i da rade, i u svojim klubovima i u reprezentaciji – kazao je poslije katastrofe na Farskim Ostrvima.
– Ne pravim alibi, kriv sam. Ovo jeste katastrofa. Ja sam najveći krivac, preuzimam odgovornost. Nikad se nijesam krio, ni kao igrač, posebno neću sada kao trener – dodao je tada Vučinić.
Obrisi ekipe kakvu Vučinić želi da napravi od Crne Gore vidjeli su se već u novembru 2025, u porazu od Hrvatske pod Goricom (2:3) nakon vođstva od 2:0.
Tada je počeo da se rađa tandem ,,teške artiljerije“ koji sada golovima nosi Crnu Goru – Nikola Krstović i Milutin Osmajić.
Počev od tog meča, zaključno sa rapsodijom na Kipru prije dva dana (4:1), u 11 utakmica postigli su 14 pogodaka – Krstović šest, Osmajić osam.
Krstović i Osmajić (Foto: Mara Babović)
Vučinić je napravio selekciju, neki dugogodišnji reprezentativci više ne dobijaju poziv, ali krug igrača za nacionalni tim je proširen.
U Ligi nacija su za ,,A“ tim debitovali Andrej Đurić, Aleksa Latković, Danilo Vukanić, Aleksa Maraš i Bodin Tomašević, a ranije se među ,,sokole“ vratio Sead Hakšabanović. Latković i Maraš bili su i junaci pobjeda – Cetinjanin protiv Jermenije u Jerevanu, Zećanin u duelu s Letonijom u Podgorici.
Biće teže, ali može i dalje da bude slatko
Crna Gora je sa Vučinićem na klupi vratila agresivnost, igra ima smisla, ne raspada se poslije primljenog gola. ,,Sokoli“ napadaju i s igračem manje, ne igraju samo da ne prime gol pa u napadu kako bude, stiču pobjednički karakter…
– Želja, volja, borba. Trka, trka, trka. Zajedništvo. Ako toga nema, u problemu smo – već svi napamet znaju što Vučinić traži od igrača.
Sve će biti mnogo teže, nekad i sa drugačijim ishodom od onog na koji su nas navikli u 2026, kada na red dođu utakmice s jačim reprezentacijama – naredne godine u kvalifikacijama za EP, potom i u B diviziji Lige nacija.
Foto: Dragan Mijatović
Dobra stvar je što sa skoro osiguranim baražom za Euro naša selekcija može donekle rasterećenije da pravi planove za 2027.
Posla ima mnogo: i dalje je Crna Gora tim koji prebrzo gubi kontrolu nad utakmicom, olako i naivno prima golove, ostavlja mnogo prostora rivalima, a oni višeg ranga će to koristiti za razliku od Kipra, Jermenije i Letonije.
Ali mnogo je i razloga da se vjeruje da će se nastaviti fudbalski ,,la dolce vita“ transformisanog Mirka Vučinića i preporođene Crne Gore…
pobjeda.me