Stanovnici Smokovca nemaju osnovne uslove za život: Piju bunarsku, a peru vodom iz Morače

Imamo bure od 1.000 litara i to nam traje nepuna dva dana. Mi smo desetočlana porodica i nama treba dosta vode da podmirimo sve potrebe, kazala je Poljka Rajković

Na samo šest kilometara od centra grada stanovnici naselja Smokovac i dalje vodu piju iz bunara, a za pranje i zalivanje koriste Moraču, često ostaju bez struje, a djeca nemaju autobus do škole. Najmlađi su primorani da do stajališta na Zlatici idu dva kilometra pješke uz ivicu same magistrale što je itekako opasno jerje neosvijetljena. Ne mogu se pohvaliti ni putevima jer su puni rupa. U ovom naselju nemaju nikakvih uslova za život.

Žiteljka Poljka Rajković ističe da nemaju gradski vodovod, a ni prevoz, te da se od kada se doselila tu, prije 70 godina, ništa nije promijenilo.

– Gradskog vodovoda nemamo, pa se za vodu snalazimo kako znamo i umijemo. Pumpe za vodu spuštamo u Moraču, crijeva razvlačimo i punimo burad. Suša je velika, a ove godine, spustio se i nivo Morače. Kada opadne nivo Morače moramo da se spuštamo niz liticu, da bi i pumpu spustili u vodu, rizik je veliki. Tu vodu koristimo kao tehničku, a za piće uzimamo od rođaka koji ima bunar. Teško je snalaziti se ovako i razvlačiti se sa crijevima, razmišljati svaki dan koliko nam je vode ostalo i imamo li za sjutra. Imamo bure od 1.000 litara i njega napunimo, ali to nam traje nepuna dva dana. Mi smo desetočlana porodica i treba nam dosta vode da podmirimo sve potrebe – kazala je Poljka Rajković.

Ona je navela da nemaju ni gradskog prevoza, da im je prvo autobusko stajalište na Zlaticu, udaljeno oko dva kilometra.

– Daleko je da se ide pješke, bez trotoara, po vrućini do autobuskog stajališta. Naše naselje je toliko zapostavljeno, kao „slijepo crijevo“ smo. Put je uzak, samo su ga presvukli asfaltom, nijesu ga širili, dva auta se ne mogu mimoići. Živimo u takvim uslovima kao da smo u nekom zabačenom mjestu, a ne na nekoliko kilometara od centra grada – poručila je Rajković.

Sa njom je saglasna i Slađana Rajković koja kaže da su od centra grada udaljeni nepunih šest kilometara, a da su potpuno zapostavljeni.

– Prije nekoliko godina smo iskopali bunar dubine 40 metara. To nas je koštalo između sedam i osam hiljada eura, što nam je bio veliki izdatak. Radili smo ga na rate i uz dosta odricanja. Dok nijesmo imali bunar punili smo bistijernu sa Morače i kupovali aparate za prečišćivanje vode. Nadomak grada smo, a odsječeni, mislim da negdje i neko najudaljenije selo ima vodu. Problem imamo i sa čestim nestancima struje, pa pumpa ne može da radi, pa onda nemamo ni vode. Desi se da po cijeli dan nemamo struje – navela je Rajković.

Ona je kazala da im veliki problem predstavlja i to što nemaju gradskog i školskog autobusa.

– Imam tri đaka koja idu u školu na Zlatici. Različite su smjene i moram da pođem po pet, šest puta do tamo i nazad. Nikakvog prevoza nemamo osim da plaćamo taksi. Trotoara nemamo da bi išli pješke, a udaljeni smo oko dva i po kilometra od škole. Obraćali smo se u Glavni grad, a iz gradonačelnikove službe su mi odgovorili da oni nemaju ništa sa prevozom i trotoarom, jer je to magistralni put i da se obratimo ministarstvu. Nijesmo naišli na ničije razumijevanje po tom pitanju. Prije sedam, osam godina je napravljena rasvjeta i postavljen jedan kontejner i to je to. Asfalt je propao, 100 metara puta ne mogu da nam poprave – navela je Slađana Rajković.

Iz PG biroa nijesu odgovorili kada će Smokovac dobiti vodovod i autobusku liniju.

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor