20.10.2026.bizniscg

Euro model još nije ni zaživio, građani nijesu dobili ni euro povećanja zarada, a dio trgovaca, građevinara, majstora, pekara, operatera i pružalaca usluga već je krenuo da unaprijed naplaćuje obećani bolji standard.

Piše: Bojan OBRENIĆ

Kakva je to ekonomska logika i kakav je to odnos prema građanima?
Prema informacijama koje stižu od građana, pojedini prodavci stanova već su podigli tražene cijene kvadrata za 100 eura. Frizerske usluge koje su koštale 10 sada se naplaćuju 13-15 eura. Teretane sa 30-35 skaču na 40-45 eura. Pekare povećavaju cijene za 20 centi, majstori naplaćuju deset eura više samo za dolazak, a poskupljuju i najobičnije konzerve ribe, što je posebno zabrinulo građane.
Nije problem što rad treba pošteno platiti. Problem je kada se sama najava većih zarada pretvori u izgovor za poskupljenja, prije nego što je povećanje plata uopšte stupilo na snagu.
Ovo više nije samo pitanje cijena, već pitanje ekonomskog morala, zaštite potrošača i odgovornosti države.
Monstat je potvrdio da je godišnja inflacija u septembru dostigla 5,2 odsto. To je ozbiljno upozorenje. Rast cijena goriva i drugih stvarnih troškova ne smije se ignorisati, ali ne može ni svako poskupljenje automatski biti opravdano njima.
Stručni tim BiznisCG, na čelu sa Predragom Zečevićem, u analizi Euro modela upozorio je na inflatorne rizike. U središnjem scenariju projektovana je inflacija od 5 do 6,5 odsto u 2027, a u nepovoljnom čak od 7 do 9 odsto.

ŠTA DRŽAVA MORA HITNO DA URADI?
Prvo — uvesti SIDRENE, odnosno referentne cijene!
Država mora utvrditi i javno objaviti cijene ključnih proizvoda i usluga koje su važile prije najave Euro modela. Te cijene treba da budu osnova za praćenje svakog narednog povećanja. Za prioritetne proizvode od životnog značaja, gdje postoji zakonski osnov, treba razmotriti privremene maksimalne cijene ili marže.
Drugo — vratiti snažnu kontrolu trgovačkih marži!
Crna Gora već ima zakonski mehanizam za privremeno ograničavanje cijena proizvoda važnih za život i zdravlje građana. Ako država može da ograniči cijene peleta, može i mora da ispita mogućnosti zaštite osnovne potrošačke korpe.
Treće — poslati tržišne inspektore na teren!
Kontrolisati istaknute cijene, račune, poštovanje propisanih marži i eventualne obmanjujuće prakse. Agencija za zaštitu konkurencije mora da ispita postoje li dogovori o zajedničkom podizanju cijena.
Za utvrđena kršenja zakona moraju slijediti ozbiljne kazne, a kod povreda za koje je to zakonom predviđeno — i privremeno zatvaranje objekata.
Da se razumijemo: slobodno tržište ne znači pravo na obmanjivanje potrošača. Povećanje cijene samo po sebi nije krivično djelo niti automatski prekršaj, ali građani imaju pravo da zahtijevaju objašnjenje, transparentnost i zakonito poslovanje.
Niko ne traži da privrednici rade bez zarade. Ali ne može ni svaki nagovještaj boljeg života građana biti signal da se podignu cijene!
Euro model mora povećati kupovnu moć građana, a ne postati poziv za novi talas poskupljenja.
Ako država sada ne reaguje, rizikujemo da se povećanje zarada pretvori u povećanje prometa i profita, dok građanima ostane samo iluzija većeg standarda.
Zato je poruka jednostavna: zarade moraju da rastu brže od cijena. Država mora da štiti potrošače, a ne da nijemo posmatra kako se najavljeni rast plata unaprijed troši!

bizniscg.me