Posthumno objavljena knjiga poezije „Zov i pjev“ Zorana Raonića
Iz štampe je izašla knjiga poezije „Zov i pjev“, nedavno preminulog književnika Zorana Raonića, u izdanju Narodne biblioteke „Njegoš“ iz Nikšića. U posljednjoj knjizi autora koji je stvorio svojevrsnu hroniku Potarja i Pljevalja stao je čitav njegov stvaralački i čovjekoljubivi svijet.
Raonić je bio pjesnik britke i mudre misli. U svojim djelima uspio je da pomiri sve naše zajedničke antagonizme, te da čitaocu otvori vidike onostranog, kao i da ukaže na važnost i odgovornosti koje čovjek ima u životu.
Recezenti ovog djela su dr Blagoje Vujisić i Slobodan Zoran Obradović, lekturu je uradila Janja Raonić, a korekturu i ilustracije na korici mr Jelena Nikolić. Za dizajn je bio zadužen Miomir Kračković.
Vujisić je zapisao da poezija i rukopis „Zov i pjev“ odlikuje intelekturalnost, racionalnost, logika i jasnoća izraza, melanholična liričnost, a istovremeno dubina misaonosti.
– Nema u njoj nejasnoća, iracionalnosti, jer ona odiše optimizmom kroz stihove koji ne podržavaju stvarnost, već čine jednu posebnu viziju stvarnosti – naveo je Vujisić.
Prema njegovim riječima, jednostavnost i sugestivnost izraza su bitne odlike ovih stihova sa umješno sastavljačkom raznolikošću, jer svaka pjesma je djelo u malom za sebe, svojevrsni mikrokosmos, a konceptualna veza među njima na nivou zbirke dolazi spontano, nenametljivo.
– Skoro da nema teme sa kojom se suočava današnji čovjek, a da je ovaj pjesnik nije uzeo u obzir. Učinio je zov i prizvao sebi mnoštvo tema i na svakoj od njih napravio najljepši poetski pjev – zapisao je Vujisić.
Pojasnio da je da autor sa svojevrsnom sigurnošću tretira aktuelne teme u društvu i kritikuje ih, ali na način razriješen bilo kakvog ideološkog stanovišta.
– Otuda ga možemo okarkaterisati kao skromnog pjesnika velikih stihova, jer njegove stihove odlikuje majstorstvo, između ostalog bogatstvo i raznovrsnost epiteta, poigravanje jezikom i ispitivanjem njegovih mogućnosti i udaljenih značenja nekih leksema – zapisao je Vujisić.
Obradović je u svojoj recenziji zapisao da su stihovi Raonića mjesto gdje se miješaju, ili bolje reći gdje nestaje granica između filozofije i poezije.
– Poezija Zorana Raonića je svjedočanstvo o nama, ljudima – grešnicima, zanešenjacima, ratnicima, pregaocima, junacima, gubitnicima, nastajanju, nestajanju i ljudi, i staza, i putokoaza… o iskonskoj vezi čovjeka i prirode. Ambijent i toponimi su naši, sa sjevera, iz pjesnikovog zavičaja: Pljevlja, Tara, Lever Tara, a opet ni ambijent, ni toponimi, ni to naše nije samo naše jer ova poezija ogoljava ono iznad i ono ispod, ono utkano u univerzum – zapisao je Obradović.
Izvor: pobjeda.me
