Slijedi li osveta Kremlja
Piše: B. H.
Ruben Vardanyan nakon što su ga uhvatile azerbejdžanske snage (Foto: State Border Service of Azerbaijan)
Armenija će za samo sedmicu dana, 7. juna, donijeti odluku o svojoj budućnosti. Pojednostavljeno rečeno, na izborima se sudaraju trenutna proevropska vlada i opozicija koja zemlju pokušava vratiti u rusku sferu utjecaja.
Ipak, stvarnost na Kavkazu nikada nije crno-bijela, a jedan od ključnih faktora u sjeni ovih izbora je sudbina zatvorenog oligarha, filantropa i bivšeg državnog ministra, Rubena Vardanyana.
Armenski biznismen i političar Ruben Vardanyan nije nimalo jednostavna ličnost. Ovaj 58-godišnjak rođen je u Jerevanu, studirao je u Moskvi, a obrazovanje iz oblasti finansija usavršavao je u Italiji te na američkim univerzitetima Yale i Stanford.
Njegov poslovni uspon započeo je 1991. godine osnivanjem investicijske kompanije Trojka Dialog, koju je kasnije za milijardu dolara kupila ruska Sberbanka. Sjedio je u odborima giganata poput proizvođača kamiona Kamaz i osiguravajuće kuće Rosgosstrakh.
Iako je poznat po opsežnoj filantropiji i finansiranju obrazovnih institucija u Rusiji i Armeniji, njegovu karijeru prate ozbiljne sumnje:
– Optužbe za pranje novca: Američka nevladina organizacija OCCRP je 2019. godine objavila da je mreža od 76 offshore kompanija povezanih s Trojkom omogućila izvlačenje 4,6 milijardi dolara.
– Sankcije: Ukrajina mu je uvela sankcije zbog uloge u kompaniji Volga-Dnepr, dok je 2022. godine jedva izbjegao sankcije administracije Joea Bidena. Čak 22 člana Evropskog parlamenta iz 15 zemalja tražila su mjere protiv njega.
Vardanyan odlučno odbacuje sve optužbe za pranje novca i djelovanje protiv Ukrajine ili Zapada.
Odlazak u Karabah i pad u ruke azerbejdžanske vojske
U jesen 2022. godine, kada je Forbes procjenjivao njegovo bogatstvo na milijardu dolara, Vardanyan je povukao potpuno neočekivan potez. Odrekao se ruskog državljanstva, napustio unosne poslove i preselio u Nagorno-Karabah.
Enklava je tada već bila osakaćena izgubljenim ratom, pod blokadom i potpuno ovisna o ruskim “mirovnim snagama” koje su samo pasivno posmatrale situaciju. Vardanyan je preuzeo poziciju državnog ministra (de facto premijera) separatističke republike u najtežem mogućem trenutku.
Iako su postojale spekulacije da je on “čovjek Vladimira Putina”, pod pritiskom Azerbejdžana funkciju je morao napustiti nakon samo četiri mjeseca. Ostao je u regionu sve do azerbejdžanske ofanzive u septembru 2023. godine. Prilikom pokušaja evakuacije kroz Lačinski koridor, zarobila ga je azerbejdžanska vojska.
U februaru 2025. godine, vojni sud u Bakuu osudio je njega i još 15 lidera Nagorno-Karabaha na 20 godina zatvora. Prema navodima organizacija za ljudska prava, Vardanyan je, uprkos svom bogatstvu, podvrgnut mučenju i nehumanim uslovima.
Nominacija za nagradu Václav Havel
Zbog njegovih poteza, grupa boraca za ljudska prava iz Armenije i inostranstva nominovala ga je za prestižnu Nagradu Václav Havel.
“Rizikovao je svoju ličnu sigurnost i udobnu budućnost kako bi u jednoj od najsloženijih konfliktnih zona svijeta pokušao uspostaviti dijalog, pregovore i međusobno razumijevanje. Njegov odlazak u Karabah bio je doslovno samoubilačka misija”, navodi se u obrazloženju nominacije.
Amnesty International također upozorava na “odricanje prava na pošteno suđenje, zlostavljanje i iznuđivanje potpisa na lažiranim dokumentima” u zatvorima u Bakuu.
Izbori: Okretanje Zapadu i bijes Moskve
Zatvorenici u Bakuu postali su bolna tačka armenske nacije i važna politička karta na predstojećim parlamentarnim izborima.
Politička scena podijeljena je u dva tabora:
Zapadni kurs (Nikol Pašinjan): Aktuelni premijer i lider stranke Građanski ugovor vodi zemlju prema Zapadu. Pašinjan je zamrznuo učešće Armenije u ODKB-u (vojnom paktu predvođenom Moskvom), odbio prisustvovati vojnoj paradi u Moskvi te potpisao sporazum o strateškom partnerstvu sa američkim državnim sekretarom Marcom Rubiom.
Proruski kurs (Samvel Karapetjan): Lider opozicije i stranke Snažna Armenija zalaže se za ponovno približavanje Moskvi i radikalniji pristup prema pitanju Karabaha.
Odgovor Kremlja nije izostao. Rusija je već zaprijetila povećanjem cijena plina i ograničila uvoz armenskog voća i povrća pod tipičnim izgovorom “lošeg kvaliteta”. U Armeniji se i dalje nalaze ruski vojnici i graničari koje Pašinjan želi ispratiti, ali je to lakše reći nego učiniti.
Premijer Pašinjan gura, u određenim granicama, politiku pomirenja s Azerbejdžanom. Armenija više aktivno ne traži povratak Nagorno-Karabaha, a dogovara se i tranzitni koridor koji bi povezao Azerbejdžan s njegovom eksklavom Nahičevan preko armenske teritorije.
Opozicija to vidi kao izdaju, no realnost na terenu je surova. Azerbejdžan je, zahvaljujući prihodima od nafte, savezništvu s Turskom i ruskoj pasivnosti, moćniji nego ikad.
Iako kritičari tvrde da vlada ne radi dovoljno za zarobljene Armence, bolna je istina da bi upravo bolan proces pomirenja, ma koliko on bio težak, mogao biti jedini realan način da se Ruben Vardanyan i ostali zatvorenici savjesti ikada vrate kući.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Armenija
Klix.ba
