Rmandić
To je u intervjuu za “Dan” saopštio predsjednik NSPCG, spec. sc. pravne nauke Igor Rmandić, odgovarajući na pitanja našeg lista nakon što su tokom vikenda uhapšeni, pa nakon saslušanja kod sudije za istragu pušteni da se brane sa slobode Mladen Šuškavčević, Dragoljub Milović, Žarko Mrdović i Danilo Radunović, kojima se na teret stavlja da su u saizvršilaštvu izvršili produženo krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju.
– Poštujući pretpostavku nevinosti očekujemo da nadležni organi profesionalno i nezavisno sprovedu postupak. Ne želimo nikome da presuđujemo u medijima, ali ne pristajemo ni na to da se zaboravi da smo godinama ukazivali na probleme u funkcionisanju pojedinih sindikalnih organizacija. Novac sindikalnih fondova nije novac funkcionera, već zaposlenih, koji su ga izdvajali od svojih zarada vjerujući da će biti upotrijebljen za njihovu dobrobit. Zato očekujemo da se sve relevantne okolnosti ispitaju, bez selektivnosti i povlašćenih. Naš cilj su istina i odgovornost jer sindikalna funkcija nije privilegija, već obaveza prema članstvu, naglasio je Rmandić.
Proteklih godina ste Vi lično, ali i još neke Vaše kolege iz sindikalnih organizacija, javno i argumentovano upozoravali na moguće zloupotrebe u sindikatima bezbjednosnih službi. Možete li da podsjetite javnost na šta ste konkretno ukazivali i upozoravali?
Godinama smo ukazivali na potrebu transparentnog raspolaganja sindikalnim novcem, jasnih kriterijuma za gradnju i dodjelu stanova i odgovornosti onih koji upravljaju sredstvima zaposlenih. Problematizovali smo upravo ovo o čemu je prekjuče bilo riječi na pres-konferenciji Uprave policije, stambenu gradnju u Žabljaku, Nikšiću i Budvi. Takođe, javnosti smo tokom prethodnih nekoliko godina predstavili i veliki broj dokumenata koji se tiču ovih projekata, ali nikakao ne smijemo zaboraviti ni stambenu gradnju u Podgorici i Herceg Novom. Tu takođe ima jako puno problematičnih stvari koje bi trebalo pažljivo ispitati.
Posebno smo postavljali pitanje sudbine ljudi koji su godinama uplaćivali u stambene fondove, a nijesu riješili svoje stambeno pitanje. Tu postoji očigledna diskriminacija jer su neki dobili svoj novac koji su ulagali u stambeni fond, a drugima je rečeno da novca nema ili da nemaju pravo na njega. Naša upozorenja nijesu nastala juče, niti su posljedica aktuelnih događaja. Ukazivanje na sve ove sumnje koje smo imali i imamo proteže se desetak godina unazad. Nismo tražili da nam bilo ko vjeruje na riječ. Tražili smo da se činjenice provjere, dokumentacija ispita i utvrdi odgovornost. Tražili smo da se utvrdi istina, ali to očigledno mnogima nije odgovaralo, zbog čega smo godinama trpjeli pritiske, šikaniranje, pokušaje lične i profesionalne diskreditacije.
U kom periodu su pritisci i šikaniranja bili najizraženiji, odnosno da li je promjena u rukovodećim strukturama bezbjednosnih službi popravila situaciju po tom pitanju, ili je nastavljen obračun s onima koji štite interese zaposlenih?
Ozbiljnije interesovanje za način trošenja sindikalnog novca počelo je još 2017. i već na samom početku bili smo suočeni sa ozbiljnim problemima. Ne samo na profesionalnom, već i na ličnom i porodičnom planu. Očigledno smo udarili u osinjak, kako se kaže. Postavili smo jednostavno pitanje “gdje su naše pare”, a umjesto odgovora dobili optužbu da smo neprijatelji države, da podrivamo sistem i urušavamo policiju. Namještali su se disciplinski postupci kolegama koje su tražile svoja prava, prijećeno je njihovim porodicama. U takvim okolnostima nije jednostavno živjeti i funkcionisati, ali smo znali da radimo ispravnu stvar i oni najjači i najhrabriji su istrajali. Veoma mi je žao što nam jedan broj kolega nije vjerovao, iako smo svaku tvrdnju potkrijepili dokumentom. Ljudi su prosto bili “slijepi kod očiju” ili jednostavno nisu željeli da pogledaju istini u oči. Očigledno je lijepa laž prihvatljivija i poželjnija od surove istine. Na taj način smo izgubili mnogo vremena i mnogo novca koji smo mogli da iskoristimo na kvalitetan način i pomognemo velikom broju policijskih službenika. No, čvrsto vjerujem da ni sada nije kasno da postavimo dobre osnove za budućnost. Nezavisni sindikat policije Crne Gore ima ideje, želju i volju da sve bude potpuno jasno, transparentno i na korist svih policijskih službenika. Ostaje samo pitanje da li će nas kolege podržati. Što se tiče sadašnjeg trenutka, mogu da kažem da pritisci kakve sam naveo nisu više aktuelni u tom obliku. Od svega što smo doživljavali, zatim otvorenog antisindikalnog djelovanja i potpunog ignorisanja, gdje su nam sva vrata bila zatvorena, došli smo do toga da sa menadžmentom Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije otvoreno razgovaramo o problemima policajaca i da ono što je moguće rješavamo. Međutim, na nižim nivoima ovih institucija još uvijek imamo pojedince koji ne žele da uvaže realnost i činjenicu da je NSPCG sadašnjost i budućnost sindikalnog organizovanja, pa nekim zlonamjernim činjenjima pokušavaju da nam što više otežaju položaj. Poruka za njih je da im neće uspjeti. Nije ni mnogo jačima. Ipak, najbolji dokaz da se nešto promijenilo neće biti izjave o reformama, već konkretni rezultati: istina bez selektivnosti, odgovornost bez privilegovanih i zaštita svakoga ko zakonito ukazuje na nepravilnosti.
