Search
Close this search box.

Porodica mi je pomogla da doživim vijek

Priče iz života: Kolašinac Milovan – Mićo Bulatović, 4. februara započeo jedanaestu deceniju, otkriva tajnu dugovječnosti

Ispred njega djeca, unučad, praunučad, pored supruga Cica, mlađa šest godina, sa kojom je 77 godina u braku. Izrodili su četvoro djece, imaju devetoro unučadi, dvanaestoro praunučadi. Kaže ponosno da su on i Cica okruženi pažnjom i brigom kao da su svi tu sa njima u Smailagića Polju, a ne rasuti po bijelom svijetu – Srbiji, Kanadi, Solunu, Moskvi …

Foto: Privatna arhiva

SKORO OSAM DECENIJA ZAJEDNO: Jovanka i Milovan Bulatović

U tvoj vijek postojanja stalo je mnogo tuge i bola, ali i smijeha i ljubavi. Početak života je bio surov i težak, kao dječak si ostao bez roditelja, ranu mladost si proveo u ratu. Kada si se oženio u 22. godini, morao si ponovo godinu u vojsku. Ipak, sve si stigao sa suprugom Jovankom – Cicom, tu su sinovi Đoko i Drago, kćerke Milanka i Branka, devetoro unučadi, dvanaestoro praunučadi. Ti bi rekao – puna kuća. I sto puta bi, za svaku godinu ponovio, kako je zdrava i složna porodica nešto najvažnije u životu i kako si ponosan na sve nas…“

Tim se riječima unuka Milena obratila 4. februara đedu Milovanu – Miću Bulatoviću, koji je tog dana zakoračio u jedanaestu deceniju. Bilo je to veliki dan za „kuću Bulatovića“, u Smajlagića Polju.

Kada je nakon uvodne muzike iz dva puta oduvao svjećice, začuo se aplauz, uslijedile su čestitke, a slavljenik je ispred sebe gledao svoj život. One koji nazdravljaju za njegovu „stotu“, one po „bijelom svijetu“, onog jednog na nebu koji boli…

Sin Drago živi u Kanadi sa suprugom Verom, sinovima Andrijom i Milošem i unučadima Emom i Lukom. Najstariji sin Đorđije-Đoko je preminuo 2023. godine, živio je sa suprugom Goricom u Prijepolju, njihovo troje đece Jelena, Marija i Risto žive u Beogradu i imaju petoro unučadi –Aleksandra, Rada, Andriju, Luku i Anđeliju. Starija kćerka Milanka živi u Beogradu, udata za Zorana Vujičića sa kojim

ima kćerku Milicu u Beogradu i sina Vasilija koji živi u Moskvi a imaju i troje unučadi – Marka, Nađu i Sofiju. Najmlađa kćerka Branka je takođe udata u Beogradu za Dragoja Pekovića, kćerke Nevena i Milena žive u Solunu, a imaju i dva unuka – Luku i Maksima. Na 100. rođendan su stigle kćerke, unuci, praunuci. U Kolašin se dolazilo se i iz Moskve i iz Soluna, a stigli su i budući zet Srđan i snaha Dijana.

– Živim dugo jer imam dobru porodicu. Nijesam ništa novo rekao, ali je to zaista tako. Živimo na toliko krajeva svijeta, ali smo povezani, bliski. Stalno dolaze, posjećuju nas. Ne dozvoljavaju da im se uželimo. Okruženi smo njihovom pažnjom i brigom kao da su svi tu oko nas. Naživio sam se i srećan sam kada vidim kako mi se porodica „drži“. Sudbina se ne može predvidjeti, ali ja bih da i vi doživite sto godina. Nastavite da budete zajedno, nastavite da se okupljate – obratio se najbližima Mićo.

Potom je sa sjetom u glasu rekao kako mu život nije bio lak. Kao dječak je izgubio oca Rista. Sjeća se da su ga sa katuna za ruku doveli na „žalbu“. Imao je 11 godina kada je umrla majka Milica. Unuka Milena je zapisala „da je bio dovoljno veliki da zapamti majku, a dovoljno mali da mu ona zauvijek nedostaje“. Od šestorice braće, trojica su umrli kao dječaci od bolesti koje su tada harale a ostalu trojicu – Mića, Milorada i Spasoja – nakon smrti majke Milice, podigla je strina Jelica. Uz svoje osmoro djece, bila im je kao druga majka. Pamti je i ratovanje, a nakon rata i 13. novembar 1947. kada je 22-godišnjak oženio 16-godišnju Jovanku Cicu Rakočević. Mićo se nakon dodatne godine vojske, zaposlio u Šumskom preduzeću. Počeli su da stvaraju, da se bore, raduju prvom dječjem plaču i osmjehu.

– Moglo je da se nema, ali ono čega nikad nije falilo bila je sloga i ljubav – kaže ponosno.

Stvarana je porodica, a izgrađena je i nova kuća čiju je gradnju pozajmicom pomogla Ikonija Rakočević, velika prijateljica porodice iz Vladoša.

Milovan Bulatović sa kćerkama Brankom i Milankom i unučadima Marijom, Ristom, Jelenom, Milenom i Vasilijem (FOTO: Privatna arhiva)

Mićo i Cica su zajedno 77 godina. Slavljenik je jedanaestu deceniju počeo bistrim umom i ,,svojim“ korakom. Ne slaže više drva i ne silazi u varoš poneđenikom na kafu sa mlađim prijateljima kao nekada. Svakodnevno prati kviz „Totalni obrt“ i rješava ukrštenice osmosmjerke. I dalje je omiljeni komšija i prijatelj, čovjek čiji se savjet sluša, a mudrost pamti. Milovan – Mićo Bulatović koji u 101. godini potvrđuje da život najveću snagu daje kada ima snažnu i složnu porodicu…

Spomenar – knjiga đedu Miću….

Nakon što je izrezana rođendanska torta „na dva sprata“, đedu Miću je uručen specijalni poklon – Spomenar, knjiga o njegovom životu sa naslovom „Interesantno jedno čudo“. Autorke su unuke Milica i Milena koje su na tu ideju došle kada je đed ušao u 100. godinu.

– Oduvijek smo smatrali da je đedov život zanimljiv i živopisan uz sve lijepe i potresne momente. Pričama se izdvojio i motiv za naziv knjige – „Interesantno jedno čudo“. Njegov 100. rođendan bio je pravi povod da se sve objedini. Porodične priče i fotografije, usmena kazivanja đeda i babe koje smo zapamtili, mjesec dana smo tražili i nove informacije koje nam je obrada materijala nametala – kažu unuke Milena i Milica

Stranica iz Spomenara (FOTO: Privatna arhiva)

Milena je nekoliko puta dolazila u Kolašin da kompletira potrebni materijal. Simbolika je i u tome da se na Spomenaru -knjizi o đedu Miću Bulatoviću radilo i u Solunu, gdje živi Milena. Druga autorka, Milica, diplomirala je književnost pa joj je pisanje i dio posla, a ovoga puta i – uživanja.

Šta su đedu napisali unuci i unuke…

– Postoji jedna slika gdje ti kosiš, ja trčim kroz visoku travu od koje se skoro i ne vidim. Visoku kolašinsku travu malo ko još kosi, a ja sam sebi odavno prokrčio puteve. Kolašin je sa mnom i u Moskvi, a ti si i dalje u planinama i travkama našeg sjećanja – napisao je unuk Vasilije koji živi u Moskvi.

– Hvala Ti što si nas ličnim primjerom naučio kako se kroz život korača, samo sa čistim obrazom i poštenjem. Po tome te svi Kolašinci poznaju. Što si važne životne lekcije izgovarao naizgled nečujno, a stalno nam odzvanjavaju u ušima. Najviše hvala tebi i babi što se od vaše kuće napravili dom za cijelu porodicu čija nam toplota grije srca iako smo kilometrima daleko – napisala je unuka Nevena.

 

Slavljenik sa tri praunuka – Andrija, Luka i Aleksandar (FOTO: Privatna arhiva)

– Zauvijek ću pamtiti šetnje kroz šumu, pričao bi o tvom šumarskom poslu, tražili bi pečurke, dolazak na izvor „Laz“ odakle smo nekoliko flaša izvorske vode donosili kući. Tokom zimskog raspusta si me naučio tablicu množenja, nekada si mi govorio pogrešne rezultate, ja te ispravljala. Igrali smo „domine“ ja i Ti protiv babe Cice i Nevene. Bio si koncentrisan, uvijek si znao sljedeće poteze, insistirao si na poštovanju pravila igre što te i kroz život pratilo. Ispoštovaću dogovor, kada odlučim da se udam, muža prvo dovodim kod tebe da nam daš blagoslov – piše unuka Milena.

Unuk Miloš iz Kanade se sjetio plastidbe kod TIK-a i u Polje kod Cvetka, šetnja do kumova Jakšića, prvog pucanja iz đedove lovačke puške dok se Andrija krio u žbunu i poklapao uši….

– Ponosim se što nosim ime tvoga oca, i vjerujem da ćemo se još dugo okupljati u kući koja simbolizuje pravu porodicu i slogu – napisao je unuk Risto.

Praunuk Luka Merdžanoski, je pismeni zadatak u četvrtom razredu posvetio prađedu „kojeg svi vole i obožavaju, voli da se šali i uvijek je duhovit, pametan je i ima rješenja za svaki problem…“

Izvor Pobjeda

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor