Oči dječaka su pune suza. Zuri prazno u pod, odavno je odustao od svake vrste otpora. Ali drugovi iz razreda koje stoje oko njega ne znaju za milost. Jedan za drugim, izlaze iz polukruga i udaraju dječaka u lice, nakon čega se čuje podrugljiv smijeh ostalih iz grupe. Tu scenu je mobilnim telefonom snimio jedan prolaznik, prenosi Dojče vele.
Mnogi mladi pate od anksioznih poremećaja
Video-snimci poput ovoga sve češće se pojavljuju na ukrajinskim grupama na Telegramu i TikToku. Za tamošnju povjerenicu za obrazovanje Nadiju Lešik, to je izraz potcijenjenog, ali rastućeg problema u ukrajinskim školama.
“Na početku rata, svi smo se bavili drugim stvarima, ali od tada smo svjedoci stalnog porasta broja nasilnih incidenata”.
Za Lešikovu su razlozi za takve pojave očigledni: maloljetnici posebno pate od posljedica ruske agresije.
“Kada mladi ljudi čuju eksploziju, to ih pogađa“, objašnjava ta prosvjetna radnica. Posebno su se dramatično povećali anksiozni poremećaji i depresija među adolescentima.
Studija poznatog kijevskog Istraživačkog instituta Mindset došla je do zaključka da tri četvrtine svih ukrajinskih đaka pati od simptoma stresa.
„Izdizanje sebe na račun drugih“
Autori studije naglašavaju da svaki adolescent drugačije reaguje na pritiske. Mnogi se povlače, a neki postaju agresivni. Umjesto da se osjećaju kao žrtve, pokušavaju da ponize druge kako bi podigli svoje samopoštovanje – delom tako što pribjegavaju nasilju.
“Neki su i sami doživjeli traumu i sada žele da se predstave kao alfa-mužjaci na račun drugih“, kaže 14-godišnji David.
I njegova drugarica iz razreda Jana na tu pojavu gleda na sličan način: “Nekako je ljudima sada lakše da vrijeđaju druge.“
Ta petnaestogodišnjakinja morala je da napusti svoje rodno selo i dugo je bila izložena maltretiranju odnosno mobingu u svojoj novoj školi.
“U jednom trenutku sam potpuno prestala da idem na časove“, seća se Jana.
Mnogi nadležni sada aktivno pokušavaju da rješavaju te probleme. Kijevski Licej 45, školu koju pohađaju David i Jana, redovno posjećuju policijski timovi. Osim što učenike podučavaju kako da se ponašaju tokom sirena za vazdušnu opasnost i šta da rade kada uoče minsko-eksplozivna sredstva, policajci s njima razgovaraju i o mobingu.
Policajka Jana Vitaljevna uočila je jasan trend: “Danas se uglavnom radi o sajber-mobingu. Psihološko nasilje događa se u digitalnom prostoru”.
Mobing kao oružje
Nakon godina rata i redovnog učenja na daljinu, mnoga mlađa djeca u Ukrajini već imaju pametne telefone. Aplikacije na telefonima upozoravaju ih na ruske napade. U slučaju vazdušne opasnosti, oni putem aplikacija za razmjenu poruka mogu brzo da kontaktiraju roditelje. Istovremeno, mnogi su preplavljeni digitalnim mogućnostima – a i Rusija je otkrila da povećana upotreba mobilnih telefona među malolejtnicima može da bude meta napada:
“Oni sprovode masovne propagandne kampanje na društvenim mrežama i koriste metode koje planski kod djece i adolescenata izazivaju agresivno ponašanje“, objašnjava poverenica za obrazovanje Lešik.
Ukrajinska vlada već neko vrijeme upozorava da su se u grupe na Telegramu, koje pretežno koriste mladi Ukrajinci, infiltrirali ruski obavještajci. Koristeći jezik koji se dopada mladim ljudima, oni pokušavaju da podstaknu adolescente da se okrenu jedni protiv drugih i da isprovociraju njihove nasilne reakcije.
Počinioci kao žrtve?
Povjerenica za obrazovanje priznaje da su ukrajinske škole preopterećene tim problemom. Roditelji su prije svega ti koji moraju da obrate više pažnje ako kod svoje djece uoče neuobičajeno agresivno ponašanje. Međutim, porodice, koje su često i same pogođene izbjeglištvom i koje su možda suočene sa gubitkom voljenih osoba, obično to nisu u stanju, ističe Lešik. Ipak, čak i u situaciji u kojoj čitava generacija odrasta s ratnom traumom, mobing od strane adolescenata ne može se tolerisati, naglašava povjerenica za obrazovanje.
I zaključuje:
“Ako jedna grupa mladih udara drugu mladu osobu, a ostali to gledaju ili čak snimaju, onda je vrlo jasno ko su počinioci, a ko žrtve”.
Rtcg. me
