Opančari i obućari

Poznati opančar bio je Uroš Aritonović, koji je u Pljevlja došao krajem XIX vjeka sa Kosova. Sa njim je radio i njegov sin Đorđo, a ovaj zanat nastaviće i Đorđovi sinovi – LJubo, Drago i Mijo. Opančari su bili i Muslići (Mustafa), Boškovići, Surulizi, Strujići… Po kazivanju Miloja R. Dragaševića, poznati obućar bio je i Stefan Kozić. Imao je kuću u Bajića sokaku do Lazara Bajića (sada umjetnička galerija prim. V. B.) i bio je član grupe Mlada Bosna. Ostao je upamćen po tome što je često govorio: „Uskoro će propast sveta, pa neka će nije šteta!“ Poznati obućari između dva svjetska rata bili su:
Božo M. Banović (1883-1944) je zanat izučio kod poznatog majstora Tadije Vukojičića. Radnju je imao u Korjenića sokaku (današnja Principova ulica). Bio je poznat po izradi muških cipela i ženskih papuča. U vrijeme velike svjetske ekonomske krize, zatvara radnju i zapošljava se u obućarskoj zadruzi „Bata“ gdje radi do 1941. godine. Za vrijeme rata radi u svojoj radnji. Umro je 1944. godine. Božo je bio aktivan u esnafu i društvenom životu grada. Član je odbora za podizanje crkve sv. Petke 1927. godine.
Svoje obućarske radnje između dva svjetska rata imali su i: braća Omer i Smajo Koštović, Omer Tataragić, Mašo Kamber, Ibro Srna, Redžep Sofović, Muharemovići, Karahmetovići, Osmo Telaćević, Arif Pijalović, Smajil Kadrić, Bosnići, Sejfo i Vehbo Katana, Šemso LJuca… Najveću radnju za izradu obuće koja je zapošljavala i najveći broj radnika imali su Pojatići. Mali broj pljevaljskih obućara zadržao je svoje radnje posle Drugog svetskog rata. Neki su prešli u zadruge a neki u druge djelatnosti.

Krojački zanat

U Pljevljima je oduvijek bio uvažavan i svrstavan je u gospodske zanate. Krojači – terzije su svoje radnje imali po čitavom gradu, ali najviše u Čaršiji. Između dva rata najpoznatiji su bili – Ibrahim Dalagija, Omer Šahimpašić, Olga Leovac, Milan Stojkanović, porodica Šabanić, Novak Novaković, Diko i Kosto Damjanović, Jevrem Jakić, Drago Živković, a kasnije Ivan Golubović, Milanko Aranitović, Božo Čolović, LJubo Stojkanović, Mišo Božović, Jovan Čvorović, Ramiz Lukovac… Jovo Jestrović i Savo Jevrosimović su bili krojači seoskih odijela, a od krojačica LJubica Rosić – Nenadić, Stana Nestorović, Zehra Manovović, Milja Cerović, Milena Obradović, Katarina Tomić, Milanka Kosorić,Zuhra Tatić, Muniba Drnda…
Aleksa Lekso Đ. Rosić (1875 – 1937) je učio zanat kao zarobljenik u mađarskim logorima Nežider i Boldogason, gdje je radio u pogonima za izradu vojne odjeće. Kada se 1918. godine vratio u Pljevlja, otvorio je radnju u Čaršiji, ali je posle nekoliko godina prešao da radi sa bratom Urošem trgovačke poslove.
Jovo Đ. Jestrović (1882 – 1958) je zanat učio od 1910 do 1914. godine kod svog oca Đorđa, poznatog „terzije“ pljevaljskog kraja. Zato je i Jovo bio čuven, posebno po izradi seoskog odijela. Imao je radnju u Čaršiji a poslije Drugog svjetskog rata, na Trebovini, u blizini svoje kuće, gdje se danas nalazi advokatska kancelarija njegovog unuka Josifa Mićkovića. Jovo Jestrović je radio narodna odijela iz pljevaljskog kraja za cetinjski i druge muzeje.
Mišo M. Božović (1918 – 1996) krojački zanat učio u Sarajevu, kod tada čuvenog majstora Rupnika. Poslije Drugog rata radi u pljevaljskoj krojačkoj zadruzi, gdje je dugo godina bio i upravnik. Bio je aktivan u SD Jakić i Breznik, i prvi je republički fudbalski sudija iz našeg grada. U Pljevljima je inače između dva rata postojalo Društvo za prodaju „Singer„ šivaćih mašina “Borne” & Co.

Časovničari – sajdžije

Od majstora koji su opravljali časovnike u Pljevljima ostali su zabilježeni – Lojo Adem, Šerif Zilkić, Adem Hadžiduraković i svakako najpopularniji Alija Ičelić – Klepeša, koji je na svojoj harmonici dugmetari odsvirao mnogim Pljevljacima svadbeno kolo.

Poslastičari

Ovaj zanat se razvijao nešto kasnije od pomenutih, ali neki hroničari navode da su umjesto današnjih poslastičarnica postojale halvadžinice, nazvane po raznim vrstama halve. Između dva svjetska rata pljevaljske poslastičarnice su bile nadaleko poznate, a posebno – poslastičarnica i manja fabrika za proizvodnju rahat-lokuma „Sandžak“ Sefera Sulejmanovića (1893-1969). Poznati su bili i poslastičari – Bakija Redža, Šefkija Deljković, Arslan Čakar, Ato Mulović, Kadrija Pijuk, Mustafa Sadagić, Ibrahim Ibrahimović.

Grnčarski zanat

Grnčarski zanat je u Pljevljima živeo sve do pred Drugi svjetski rat, pa i nekoliko godina poslije njega. Zato je valjda ovdje i prisutno prezime Lončar i Lončarevići. Poznati predratni majstori ovog zanata su braća Risto i Stevo Leovac, koji su svoju robu prodavali u više okolnih mjesta i gradova. U Pljevlja su pred Drugi svjetski rat došli iz Bele Palanke Jovan i Stojan Petrović, koji su radnju imali u kući Alije Jabučara, kod džamije. Pravili su razne vrste lonaca i ćupova, saksija, vaza i sl.