Mašan Bojić
Dok se u Crnoj Gori govori o rastu zarada, penzija i životnom standardu, postoje građani koji nemaju ni platu, ni penziju, niti drugi redovni prihod.
Jedan od njih je Mašan Bojić iz Bijelog Polja, koji se otvorenim pismom obratio predstavnicima Evropske unije u Crnoj Gori i poslanicima Skupštine Crne Gore, ukazujući na položaj dugotrajno nezaposlenih i lica sa invaliditetom bez redovnih primanja. Bojić predlaže uvođenje finansijskog dodatka za nezaposlene, odnosno modela “socijalne penzije” za osobe starije od 65 godina koje nemaju radni staž i radnu sposobnost.
Podsjeća da se od januara 2027. godine najavljuju minimalne zarade od 1.000 do 1.400 eura, u zavisnosti od nivoa obrazovanja, ali pita šta je sa građanima koji nemaju nijedno redovno primanje.
– Ne očekujem od Evropske unije da rješava socijalne probleme Crne Gore, ali očekujem da vidi i ovu Crnu Goru. Da vidi čovjeka bez plate, bez penzije i bez drugog prihoda. Da vidi lice sa invaliditetom koje je nakon 30. aprila 2019. godine ostalo u drugačijem položaju od onih koji su prava ostvarili ranije. Da vidi čovjeka starijeg od 50 godina koji godinama čeka posao i koji možda nikada neće ostvariti redovnu penziju – kaže Bojić i ovo pitanje upućuje i svim poslanicima u Skupštini Crne Gore, bez obzira na političku pripadnost.
– Gospodo političari, hoćete li prije narednih izbora otvoriti pitanje izmjena zakona koje bi riješile ove probleme? Jer čovjek bez prihoda ne može živjeti od obećanja. Treba mu finansijska sigurnost i mogućnost rada prilagođena njegovim sposobnostima, jednaka zaštita lica sa invaliditetom i podrška dugotrajno nezaposlenima starijim od 50 godina. Pogledajte i tu Crnu Goru. Jer dok jedni čekaju povećanje primanja, postoje i oni koji čekaju svoje prvo primanje – poručuje Bojić.
On navodi da je nezaposleni građanin i lice sa invaliditetom i da se od 1994. godine nalazi na evidenciji bjelopoljskog Biroa rada.
– Ja sam samo obični građanin Crne Gore. Niko iza mene ne stoji. Nijedna politička partija, nijedna NVO. Dok svi pričaju o hiljadama eura, naknadama, socijalnim davanjima, tuđoj njezi i pomoći, ja već dugo vremena imam nula eura. Bavim se izradom suvenira, da bih imao od čega da preživim i vodim brigu o starom ocu od 90 godina, a meni su 53 – ističe Bojić.
Banka hrane: Šta će biti sa onima koji nemaju platu?
Povodom najave o povećanju plata iz Banke hrane su nedavno upitali šta će biti sa onima koji nemaju platu jer se o njima u ekonomskim reformama gotovo i ne govori. Ističu da su to nezaposleni, samohrani roditelji, bolesni, stariji ljudi koji nemaju penziju zbog neuplaćenog radnog staža, kao i porodice sa djecom koje ne mogu obezbijediti ni osnovne životne potrebe.
– Povećanje plata mora pratiti i ozbiljna reforma socijalne zaštite. Pitanje za Vladu je jednostavno: ako će država imati novca za veliko povećanje zarada, hoće li imati novca i za ljude koji nemaju platu, za djecu koja nemaju dovoljno za hranu i školu i za one koji zbog strogih kriterijuma ne mogu ostvariti ni minimalnu socijalnu pomoć – navode iz Banke hrane Crne Gore.
Posebno ukazuje na različit položaj lica sa invaliditetom u zavisnosti od toga kada su ostvarili određena prava.
Podsjeća da je novi Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti počeo da se primjenjuje 30. aprila 2019. godine. Prava ostvarena po ranijim propisima ostala su zaštićena kao stečena prava, dok je po ranijem sistemu postojala novčana naknada u visini od 40 odsto minimalne zarade, uz posebna prava za određene kategorije.
– Zašto datum 30. april 2019. godine pravi toliku razliku u socijalnoj sigurnosti lica sa invaliditetom? Hoće li Crna Gora preispitati takvo rješenje i pronaći način da zaštita bude dostupna i onima koji su ostali iza tog datuma? Ako takav model postoji i u drugim evropskim državama, neka se javno kaže kojim državama pripada i kako je uređen. Ako ne postoji, zašto bi ga Crna Gora zadržavala – pita Bojić.
Naglašava da ne traži da se bilo kome oduzme stečeno pravo, već da se zaštita proširi i na one koji su ostali bez tog prava. Istovremeno postavlja pitanje šta će biti sa građanima koji zbog dugogodišnje nezaposlenosti ili invaliditeta nikada neće ostvariti dovoljan radni staž za redovnu penziju.
– Postoje građani koji godinama ne uspijevaju da pronađu posao, posebno dugotrajno nezaposleni stariji od 50 godina, koji mogu dočekati starost bez dovoljnog staža za penziju. Ako država ne može odmah da obezbijedi posao, mora postojati neki vid finansijskog dodatka za nezaposlenog čovjeka koji nema nikakav prihod, uz jasne uslove i kontrolu. Čovjek bez ijednog eura ne može živjeti od obećanja. Posebno lica sa invaliditetom – zaključuje Bojić.
Dan portal
