Na području od Mojkovca ka Kolašinu bačene su tone medicinskog opasnog otpada, komunalnog, mrtve životinje, građevinski i zeleni otpad… Ko ne vidi svojim očima ne bi povjerovao da je tako nešto moguće. Očekujemo hitnu reakciju Opštine i ministarke Ane Novaković-Đurović – kaže Veljko OstojićUdruženja raftera i stanovništva Nacionalnog parka Durmitor podnijeće krivičnu prijavu protiv Opštine Mojkovac i Komunalnog preduzeća u tom gradu zbog divljih deponija na obalama Tare.

Predsjednik Udruženja Veljko Ostojić kaže da je čovjek prema rijeci koja uživa zaštitu Uneska napravio ekološki zločin, a nadležni ne preduzimaju ništa da situaciju poprave.

NADLEŽNI

– Rafting sezona je upravo počela. Imali smo nedavno grupu iz Indije, gotovo svakodnevno dolaze novi posjetioci. Naravno, svi su oduševljeni ljepotama Tare, ali ono što kvari utisak jeste ekološka katastrofa koja se dešava rijeci koja je pod Unesko zaštitom – deponije na njenim obalama. To je zločin koji je čovjek napravio. Čekamo reakciju Opštine i Komunalnog preduzeća, takođe ekološke inspekcije. Pisanim putem obratili smo se i ministarki ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ani Novaković-Đurović, tražili smo prijem, ali još nemamo povratnu informaciju. Taj resor bi trebalo da ponudi rješenje za ovaj problem – kaže Ostojić.

Smeća, objašnjava on, ima na obje obale Tare.

– Tu je opasni medicinski otpad, komunalni otpad, mrtve životinje, građevinski i zeleni otpad… Ko ne vidi svojim očima ne bi povjerovao da je tako nešto moguće… To je bolesni um koji je istovario prvi kamion na obali Tare – negoduje Ostojić.

Udruženje na čijem je čelu planira da pokrene akciju i ukloni otpad, ali smatra da će rezultat biti kratkotrajan.

– Očistićemo mi Taru, ali šta dalje kad će opet vjetar i veliki vodostaj da ponesu smeće u vodu i dalje u kanjon. Decenijama se bavim ovim poslom, od djetinjstva sam na Tari, pio sam njenu vodu zajedno sa turistima. Kako to sada uraditi dok smeće pluta rijekom a sa grana vise gomile plastičnih kesa… Šta reći gostima? Sramota i bruka šta su napravili od naše ,,Suze Evrope“ – dodaje Ostojić.

         Obala Tare od Mojkovca prema Kolašinu (Foto: Udruženje raftera)

Prema izvještaju o sprovođenju Državnog plana o upravljanju otpadom (2021) u Crnoj Gori ima oko 400 neuređenih deponija. U Mojkovcu su evidentirane tri na koje je deponovano 37 tona miješanog komunalnog otpada. Prošle godine je sanirano odlagalište na lokaciji Stevanovac 2. Taj posao je sufinansirao Fond za zaštitu životne sredine.

SEZONA

Nije, kaže sagovornik Pobjede, otpad jedini problem koji rafteri imaju ove godine.

–Veliki problem imamo zbog toga što je zatvoren put Mojkovac – Đurđevića Tara. Taj put je od velikog značaja, radile su se kružne ture, postoje u kanjonu kampovi, seoska domaćinstva koja izdaju smještaj, restorani i moteli, ziplajn. Rafteri su pogođeni jer su nam tim putem najviše dolazili gosti – priča Ostojić.Prema njegovim riječima, rafteri očekuju dobru sezonu, sasvim su spremni, ali ne i prihode jer imaju povećane troškove.

– Čamci su registrovani, skiperi posjeduju licence i svi su pravi profesionalci. Ali, troškovi su povećani. Oprema je znatno poskupila i sad je potrebno za kupovinu čamca i opreme za jedan čamac od 12.000 do 15.000 eura. Ulaznica je poskupila sa tri na pet eura što je za nas puno jer plaćamo od 15 eura za kratku, a 40 eura za dužu turu, PDV, radnike, transport putnika je poskupio. Dalje, hrana za rafting je bila pet, sad 10 eura. Dodatni namet je taksa u iznosu od 2,33 eura koju plaćamo Upravi za vode iako je već plaćamo NP Durmitor – kaže Ostojić.

Konstatuje da su svi tu kad treba uzeti novac, ali da se oglušuju o molbe raftera da obiđu teren i zaustave odlaganje otpada na obale Tare i rješavaju druge probleme.

– Problema je mnogo, a nadležni ne pokazuju volju da ih riješe. Očekujemo ministra ekonomskog razvoja i turizma Gorana Đurovića da dođe i sastane se sa nama privrednicima da bi spremno dočekali i uspješno odradili sezonu. To je u zajedničkom interesu – poručuje predsjednik Udruženja raftera i stanovništva Nacionalnog parka Durmitor Veljko Ostojić.

Ovaj tekst se finasira od sredstava odobrenih od Ministarstva kulture i medija kroz Fonda za podsticanje Plularizma i raznovrsnosti medija