25. 05. 2025.08:16 >> 08:16
[RTS]
Svakog 25. maja – od 1945. do 1987. godine – u bivšoj Jugoslaviji obilježava se Dan mladosti. Doživotnom predsjedniku Josipu Brozu Titu tog dana predavana je i štafeta, koja je mjesecima ranije kružila zemljom. Kako je izgledala proslava, koja je njena simbolika i kako je povezana sa štafetama iz perioda Kraljevine Jugoslavije?
Dan mladosti je nekada bio opštenarodni praznik sa mnogo priredbi, sletova i završnom svečanošću na stadionu JNA, gdje bi Titu bila uručena Štafeta mladosti. Štafeta se prethodno, i po nekoliko mjeseci, nosila po cijeloj Jugoslaviji. Posljednja priredba na stadionu, dok je Tito bio živ, održana je 1979. godine.
Titov rođendan i desant na Drvaru
Tito je zvanično rođen 7. maja, ali je 25. maja prihvatio i slavio kao svoj rođendan omladini i narodu.
Taj datum poklapa se i sa desantom njemačkih padobranskih jedinica u Drvaru 25. maja 1944. godine, kada je Tito uspio da se spase.
Ideja o nekada najpopularnijoj manifestaciji u bivšoj Jugoslaviji potekla je 1945. godine u Kragujevcu, gde je Odeljenje za sport i fiskulturu osmislilo masovnu omladinsku štafetu koja će se proći širom Jugoslavije, odnosno trčanjem najuspješnijih omladinaca koji nose Štafetu mladosti.
Proslava na stadionu JNA
Centralna manifestacija uvijek je organizovana na tadašnjem stadionu JNA u Beogradu, gdje su pioniri, omladinci i pripadnici svih rodova vojske i mornarice izvodili slet.
Štafeta mladosti je polazila svaki put iz drugog mjesta i iz druge republike, ali je uvijek masovno dočekivana u svim gradovima bivše Jugoslavije.
Po pravilu, štafetu mladosti Titu su, uz prigodnu čestitku sa željama za dug život i dobro zdravlje, uručivali najbolji omladinci i omladinke.
Kako su izgledale štafete
Štafete su uglavnom pravila od drveta, ali i drugih različitih materijala. Svaka je drugačija i jedinstvena na svoj način.
Uvijek su u svom dizajnu, pored ostalih detalja, sadržavaju petokraku zvijezdu, pa čak i buktinju na samom vrhu, kao ustaljeni simbol Jugoslavije. Umjetnici iz čitave zemlje dobijali su mogućnost da osmisli njen izgled.
U vrijeme dok je štafeta obilazila državu, vijesti su pratile svaki njen korak i lokaciju, kako bi narod u bilo kom trenutku mogao da zna gdje se ona nalazi.
Glavni slogan svakog “Dana mladosti” glasio je klikom: “Mi smo Titovi i Tito je naš!”
Ko je predao prvu, a ko poslednju štafetu
Nošenje štafete trajalo je pune 42 godine, do 1987. godine. Poslije Titove smrti, štafetu su primali predsjednici tadašnjeg Saveza socijalističke omladine Jugoslavije.
Prvi štafetu 1957. godine Titu je predao Mika Tripalo, tadašnji predsjednik CK Narodne omladine Jugoslavije i kasniji visoki funkcioner u Savezu komunista Jugoslavije. Sa svih funkcija je izmijenjena 1971. godine.
Poslije Titove smrti na završnoj proslavi Dana mladosti 1987. godine, Rejmonda Brošaj iz Gnjilane posljednju štafetu uručila je Hašimu Redžepiju, tadašnjem predsjedniku SSOJ-a.
Štafeta iu vrijeme Kraljevine Jugoslavije
Kad kažemo štafeta i slet, prva asocijacija je Tito, međutim, nošenje štafete datira iz perioda između dva svjetska rata, kada su u Kraljevini Jugoslaviji formirana Sokolska društva.
Osim što su vježbali na sletovima, organizovali svečane akademije i druge aktivnosti, mladi “sokoli” su nosili i štafete.
Najpoznatija sokolska štafeta nošena je 1935. godine, od Sarajeva do Oplenca, kada je prenijet plamen radi paljenja kandila na grobu ubijenog kralja Aleksandra Prvog.
“Hej Sloveni” i štafeta, dvije slične sudbine
Proslava Dana mladosti se gasila onako kako se gasila i Jugoslavija, a sličnu sudbinu doživjela je i himna “Hej Sloveni”.
Napisao ju je u devetnaestom vijeku slovački pjesnik i svećenik Samo Tomašik, ali je ubrzo postao simbol panslavizma.
U predratnoj Jugoslaviji prihvaćena je kao himna Sokolskog društva, a na sokolskom sletu u Beogradu 1930. na drvenim zidovima muzičkog paviljona bili su ispisani stihovi i beleška “Hej Sloveni”.
Među narodima i narodnostima SFRJ bila je i ostala jedina himna, iako je tek 1977. godine zvanično postala državna himna.
RTCG
