Dok mnogi mladi odlaze iz BiH u potrazi za boljim životom, Emir Ohran iz sela Liješeva kod Visokog odlučio je da nastavi porodičnu tradiciju i sačuva zanat koji polako nestaje.
Iako je završio Pravni fakultet i jedno vrijeme boravio u Njemačkoj, njegov životni put odredila je ljubav prema grnčarstvu, koju je naslijedio od oca.
U maloj radionici, okružen glinom, grnčarskim kolom i posudama koje nastaju njegovim rukama, Emir nastavlja posao kojim su se bavile generacije njegove porodice.
Njegovu priču donosi BHRT, podsjećajući na značaj očuvanja tradicionalnih zanata koji sve teže opstaju pred industrijskom proizvodnjom.
Od Pravnog fakulteta i Njemačke do grnčarske radionice
Emir je završio srednju medicinsku školu, a potom diplomirao pravo. Naučio je i njemački jezik te otišao u Njemačku, gdje je pokušao da pronađe svoju budućnost.
Međutim, iznenadna smrt oca promijenila je njegove planove.
Vratio se u rodni kraj i nastavio posao koji je njegov otac godinama razvijao. Osim želje da sačuva porodičnu tradiciju, važna mu je bila i briga o majci koja je ostala sama.
Grnčarstvo je učio još kao dječak, pomažući ocu u radionici. Najprije je pripremao glinu, zatim izrađivao manje predmete, a vremenom je savladao i izradu velikih zemljanih posuda.
Znanje koje je stekao nije zapisano u knjigama. Prenosilo se s generacije na generaciju, kroz rad i svakodnevno iskustvo.
nezavisne.com
