Detaljna analiza teksta otkriva korjenitu promjenu odnosa snaga na Bliskom istoku. Kada se ukloni diplomatski rječnik, jasno je da sporazum, s obzirom na početne ratne ciljeve Washingtona i Tel Aviva, predstavlja golem geopolitički i financijski trijumf Irana te ozbiljan poraz izraelske strategije.

300 milijardi za Iran i ukidanje blokade

Iran iz ovog sukoba izlazi kao apsolutni pobjednik jer je preživio pokušaj promjene režima i osigurao uvjete koje je bezuspješno tražio desetljećima. Ključni dobitak za Teheran je točka koja obvezuje SAD i regionalne partnere na stvaranje sveobuhvatnog plana za ekonomsku obnovu Irana, uz osigurano financiranje od najmanje 300 milijardi dolara.

Osim ove de facto ratne odštete, Iranu se odmah, i prije potpisivanja konačnog sporazuma, odmrzavaju sva financijska sredstva u inozemstvu te se izdaju hitne dozvole američkog Ministarstva financija za nesmetan izvoz sirove nafte i petrokemijskih proizvoda.

Nuklearni status quo i brisanje sankcija

Teheran je u potpunosti sačuvao i svoj nuklearni program. U tekstu se tek deklarativno ponavlja da Iran neće proizvoditi nuklearno oružje, dok je sudbina obogaćenog uranija odgođena za buduće pregovore.

Do tada se održava status quo, što znači da Iran zadržava svu postojeću nuklearnu infrastrukturu i materijale. Dodatno, sporazum obvezuje Sjedinjene Države na potpuno ukidanje svih primarnih i sekundarnih unilateralnih sankcija, kao i na brisanje restriktivnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

Što će biti s Hormuzom?

Posebno je važan dio sporazuma koji se odnosi na deblokadu ključnih morskih puteva. Prema petoj točki dokumenta, Teheran se obvezao da će u roku od 30 dana poduzeti sve potrebne korake, uključujući uklanjanje tehničkih prepreka i neutralizaciju morskih mina, kako bi se promet trgovačkih brodova iz Perzijskog zaljeva prema Omanskom moru vratio na prijeratnu razinu.

S obzirom na to da kroz Hormuški tjesnac prolazi petina svjetske nafte i plina, ova stavka predstavlja izravno popuštanje globalnog ekonomskog pritiska, ali i potvrdu da je Iran uspješno iskoristio kontrolu nad tjesnacom kao najjače oružje u pregovorima s Washingtonom.

Povlačenje američke vojske i spas za Libanon

Na vojnom planu, Iran je uspio istjerati američku vojsku iz svog dvorišta. Washington se obvezao povući sve svoje snage iz okolnih područja u roku od 30 dana nakon potpisivanja konačnog sporazuma.

Sporazum izravno spašava i iranske regionalne saveznike, prvenstveno libanonsku islamističku skupinu Hezbolah, jer prva točka izričito naglašava da prekid neprijateljstava uključuje i teritorij Libanona. To u praksi znači prisilan prekid svih izraelskih kopnenih i zračnih operacija na tom području te obvezu poštivanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta svih potpisnika i njihovih saveznika.

Težak udarac za Netanyahua

S druge strane, Izrael i njegov premijer Benjamin Netanyahu najveći su gubitnici ovog dogovora. Izrael se u cijelom dokumentu uopće ne spominje imenom, već je sveden pod općenitu formulaciju američkih “saveznika u trenutnom ratu”.

Netanyahu, koji je javno tvrdio da je cijeli politički vijek čekao priliku za uništenje Islamske Republike, sada se suočava s činjenicom da režim u Teheranu ostaje netaknut, međunarodno priznat i financijski osnažen s 300 milijardi dolara.

Izrael gubi pravo na jednostrane vojni udare i prisiljen je napustiti planove o trajnoj okupaciji juga Libanona, što stvara golem pritisak na Netanyahuovu vladu uoči parlamentarnih izbora.

Kapitulacija Trumpove strategije

Sjedinjene Države pod vodstvom Donalda Trumpa također bilježe ozbiljan gubitak geopolitičkog kredibiliteta. Iako će Bijela kuća ovaj dokument vjerojatno pokušati brendirati kao trijumf Trumpove pregovaračke diplomacije, riječ je o kapitulaciji pred iranskom strategijom asimetričnog ratovanja.

SAD je uletio u rat s ciljem slamanja Teherana, potkopao vlastita savezništva s arapskim naftnim monarhijama u Zaljevu i potrošio goleme vojne resurse, da bi na koncu pristao na povratak na prijeratno stanje i preuzeo obvezu financiranja iranskog gospodarstva.

Kako je Teheran slomio pritisak

Ovakav ishod izravna je posljedica iranske sposobnosti da kontrolira globalne energetske rute. Prvi, iznimno razorni udari SAD-a i Izraela – u kojima je likvidiran ajatolah Hamenei i pogođena infrastruktura – anulirani su brzom reorganizacijom iranskog vojnog vrha pod kontrolom Revolucionarne garde.

Odgovor Teherana bio je beskompromisan: potpuno zatvaranje Hormuškog tjesnaca i udari na regionalna naftna čvorišta ugrozili su opskrbu zapadnih tržišta, izazvali paniku u globalnoj ekonomiji i izravno srušili Trumpovu popularnost na domaćem terenu, prisilivši Washington na uzmak.

Kraj američke hegemonije na Bliskom istoku

Konačni sporazum, prema dogovorenim stavkama, morat će se definirati u roku od maksimalno 60 dana, a bit će potvrđen obvezujućom rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a.

Dok se čeka službena ceremonija, dokument koji je objavila Al Arabiya jasno pokazuje da Amerika zadržava svoju vojnu silu, ali gubi status neprikosnovenog hegemona na Bliskom istoku. Iran iz ovog rata izlazi s teškim ljudskim i infrastrukturnim ranama, ali s priznatim statusom regionalne velesile s kojom Washington od sada mora pregovarati pod ravnopravnim uvjetima.

index.hr