NASILJE NAD ŽENAMA I DJECOM JOŠ UVIJEK GORUĆI PROBLEM DRUŠTVA/ ŽELJKO ŠAPURIĆ
U oba slučaja, i za žene i za djecu, dominantno se prijavljuje fizičko i psihičko nasilje. U prošloj godini je 18 odsto žena koje su se obratile za pomoć navelo da su preživjele i seksualno nasilje, koje je još uvijek tabu tema u društvu. Ipak, ono što je simptomatično jeste da je nasilje nad ženama rodno zasnovano, odnosno da se zasniva na nejednakoj poziciji žena u društvu i moći koju imaju žene i muškarci, i da nije povezano sa socijalnim i društvenim staležima, niti sa vjerskim i nacionalnim grupama – kazala je Koprivica, dodajući da je nasilje često povezano sa zloupotrebom alkohola i psihoaktivnih supstanci, ali da to nije uzrok, već nerijetko okidač koji čini da intenzitet nasilja bude veći, s obzirom na to da se pokazalo da obrazac nasilnog ponašanja ostaje i kod izliječenih zavisnika.
U SOS skloništu u Nikšiću trenutno je deset osoba, od toga šest žena i četvoro djece uzrasta od šest mjeseci do 18 godina. Prema analizama, broj korisnika je približan u odnosu na prošlu godinu, kako na liniji, tako i u skloništu, što ne ukazuje na poboljšanja u rješavanju ovog društvenog problema.
Imamo Dnevni centar za djecu, koji je posebno opremljen po uzrastu djece od 3 do 15 godina, dok sa mlađim maloljetnicima radimo individualno. Imamo djecu svih uzrasta, ali nam se djeca mlađeg uzrsta ne obraćaju za pomoć, za razliku od starije. Uglavnom su to prijave trećih lica – kaže Koprivica.
Ne poštuje se princip dužne pažnje
Najveći problem, smatra Koprivica, jeste što institucije i dalje ne poštuju princip dužne pažnje, koji je obavezan za sve institucije u skladu sa Istanbulskom konvencijom.
Naša istraživanja i iskustvo pokazuju da žene koje se same obrate institucijama za pomoć dobiju manje kvalitetnu pomoć i podršku nego one koje se sistemu obraćaju uz našu pomoć. Nasilje nad ženama u porodici u Crnoj Gori je izuzetno rasprostranjeno – na svakih sedam minuta preživi ga jedna žena, što je pokazalo i istraživanje UNDP-a. Dakle, 20 odsto žena godišnje bude pogođeno nekom vrstom nasilja – kaže Koprivica i dodaje da je jedina razlika u tome koliko je u pojedinim zemljama bolja ili lošija zaštita žena i djece od nasilja, te da Crna Gora zaostaje po tom pitanju u odnosu na skandinavske zemlje, koje imaju bolji sistem zaštite.
Ističe da su sva djeca jednako u riziku i da ono što se još uvijek ne prepoznaje kao važno, a što proizvodi ogromne štete za djecu, jesu djeca koja svjedoče nasilju nad svojim majkama.
Po Istanbulskoj konvenciji, koja je za nas obavezna, trebalo bi da se i ta djeca tretiraju kao žrtve, ali mi još uvijek u praksi imamo rijetke optužne predloge u kojima se naglašava da nasilju svjedoče i djeca i da su samim tim i ona žrtve, što bi automatski povlačilo i veću odgovornost počinioca – ističe Koprivica.
Osim SOS linije, onlajn servisa za žrtve proganjanja i rada na terenu, od januara ove godine imaju i sklonište za odrasle žene žrtve trgovine ljudima, u kojem još uvijek nemaju smještene korisnike.
Apelujemo na sve osobe koje su žrtve nasilja u porodici da se obrate na našu liniju 080-111-111, koja je uvijek dostupna, anonimna i povjerljiva, ali i na treća lica da, ukoliko imaju sumnju na postojanje nasilja, da ga prijave, jer time mogu smanjiti rizik da neko bude ozbiljno povrijeđen ili ubijen – rekla je Koprivica.
