Slučaj koji je godinama bio u žiži javnosti pokrenut je 2019. godine, nakon što je objavljen snimak iz kuće Duška Kneževića koji, prema stavu SDT-a, predstavlja klasičan primjer političke korupcije i nezakonitog finansiranja partije uoči parlamentarnih izbora.

​Drugostepeni sud je ukinuo presudu Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici kojom su Duško Knežević, Slavoljub Stijepović i ostali oslobođeni optužbi za stvaranje kriminalne organizacije i pranje novca i naložio novo suđenje.

​U obrazloženju odluke, vijeće Apelacionog suda kojem je predsjedavao sudija Predrag Tabaš oštro je kritikovalo zaključke nižestepene instance. Apelacioni sud smatra da su razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni, zbog čega se zakonitost presude ne može ni ispitati.

​Prvostepeni sud je na 62 strane obrazloženja, između ostalog, naveo da je, po navodima optužnice, navedena kriminalna organizacija postojala punih šest godina, a u činjeničnom opisu predočene su samo određene transakcije dva pravna lica, pa se postavlja pitanje da li su problematične samo osporene transakcije, ili je, pak, navedena kriminalna organizacija preko drugih pravnih lica obavljala nezakonite poslove.​

​Poseban fokus Apelacionog suda bio je na pravnoj kvalifikaciji pranja novca. Viši sud je u prvostepenoj presudi zauzeo stav da novac mora poticati isključivo iz kriminalne djelatnosti koja je dokazana pravosnažnom presudom, što je Apelacioni sud odbacio kao pogrešno tumačenje zakona.

​– Insistiranje na dokazivanju krivičnog djela iz kojeg potiče imovina dovelo bi do toga da se suzi kriminalna zona, što nije ni smisao zakona ni intencija zakonodavca – piše u obrazloženju.

​Sudije Apelacionog suda takođe su konstatovale da je prvostepeni sud neosnovano odbacio šemu pranja novca koju je predstavilo tužilaštvo, nazivajući je neživotnom i nelogičnom, a da pritom nije adekvatno analizirao dokaze i iskaze svjedoka saradnika.

Svjedok Vlatko ​Rašović je detaljno opisao kako su se, po Kneževićevim uputstvima, vršile konverzije novca. On je ispričao da ga je Knežević pozvao da ode u Opštinu Podgorica i preuzme nešto od Slavoljuba Stijepovića, nakon čega je novac predao Branislavu Todoroviću radi daljeg plasmana u filijale Atlas banke.

​Apelacioni sud zamjera Višem sudu što je ove navode ignorisao ili ih proglasio nelogičnim bez dublje analize. Posebno je apostrofirano pitanje depozita od 10.000 američkih dolara u IBM banci, koji je navodno služio kao kolateral za kredite licu Kononenko, a koji je, prema sumnjama tužilaštva, zapravo bio paravan za izvlačenje i pranje novca. Sugerisali su da se u ponovnom postupku mora precizno utvrditi uloga Rašovića kao kurira i veza između Kneževića i Stijepovića, “jer su dosadašnji zaključci o nedostatku njihove komunikacije u suprotnosti sa dokazima koji se nalaze u spisima predmeta”.

​U ponovnom postupku Viši sud će ponovno izvesti sve ranije izvedene dokaze, ali i izvršiti njihovu “svestraniju analizu”, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti. Tek nakon toga, smatraju u Apelacionom sudu, biće moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sudbini aktera afere koja je izazvala velike turbulencije u crnogorskoj javnosti.​