Skadarsko jezero nije stanište samo brojnih vrsta ptica već i divljih konja. Krdo od pedesetak konja moglo bi biti sjajna turistička atrakcija, ali bi se o ovim životinjama moralo povesti više računa upozoravaju iz NVO sektora.
I umjesto da su turistička atrakcija od koje bi svi imali koristi a životinje dobile adekvatan tretman, šesdesetak konja prepušteno je divljini i sebi. To potvrđuje i slučaj nedavno povrijeđenog ždrebeta koje su na poziv posjetilaca spasili volonteri NVO “sPas”.
“Kažu da je stara povreda u pitanju, tek treba da se snimi, da bi se moglo znati koja je povreda u pitanju tačno. Znate kod povreda konja kada su u pitanju i ekstremiteti to su teške i komplikovane povrede i u Crnoj Gori se rijetko ko time bavi”, ističe Kristina Ćetković iz NVO “sPas”.
Liječenje ždrebeta platili su iz Uprave za bezbjednost hrane i veterinu i fitosanitarne poslove. Problem je međutim što se u ovakvim slučajevima uglavnom ne zna čija je nadležnost da ih skloni ili im pomogne.
“Ono što je u ovom ali i u svim ostalim slučajevima nevolja jeste što u Crnoj Gori ne postoji državno prihvatilište za životinje, što ne postoje ni veterinarske ambulante koje su državne, tako da je uvijek problem ko će da plati fakturu”, navodi Ćetković.
Divlje konje možete sresti i u urbanim djelovima Podgorice, uglavnom na Starom aerodromu, Koniku, a tamo znaju načiniti i štetu pa problem biva veći. Situaciju bi poboljšalo postojanje registra konja.
“Mi predlažemo da država riješi to vlasništvo, konkretno za ove konje čije je ždrebe, predlažemo da to bude vlasništvo Nacionalnih parkova Crne Gore pa da na taj način oni brinu o njima. Da oni preuzmu troškove liječenja i brige”, zaključuje Ćetković.
U pejzažu koji čine pašnjaci, i jezero sa tek po kojim drvetom divlji konji uspjeli su da se prilagode prirodi a nerijetko i vremenskim nepogodama karakterističim za taj kraj.