Pričalo se da je poludio od tuge, da je digao ruke od svega i otišao da čuva ovce, pa čak i da je umro… Međutim, njegovi fanovi nikad nisu povjerovali u to.

1980. godine dvojici mladih kantautora bilo je predodređeno da pokore bivšu Jugoslaviju. Jedan je bio 27-godišnji Đorđe Balašević, a drugi tri godine mlađi Miladin Šobić.

Pokojni Balašević je svojevremeno u jednom intervjuu na pitanje može li se ponoviti vrijeme kantautora poput Miladina Šobića, rekao:

“Činjenica je da sam Miladina Šobića volio i da je tada postojala jedna dobra i interesantna plejada kantautora. Miladin je mnogo bliži Ibrici Jusiću, vrstan gitarista… To su bile neke šansonjerske večeri koje su bile u zaista dobroj konkurenciji”, rekao je jednom prilikom.

Jednostavni i neposredni Šobić, rođen je u Nikšiću, gdje završava srednju školu, a onda odlazi u Dubrovnik gdje upisuje fakultet za turizam.

Svoje prve pjesme komponuje još u srednjoj školi, a svoj prvi singl “To sam ja, zazvoni zvono” snimio je 1975. Pjesma “To sam ja” ili “Sonata” postala je nezvanična studentska himna u Dubrovniku.

Na muzičkom festivalu “Omladina 76 u Subotici osvojio je drugo mjesto.

Početkom osamdesetih nizao je sjajne i originalne hitove “DŽemper za vinograd”, “Od druga do druga”, “Marija”, “Ožiljak” i druge. Karijera mu je trajala osam godina.

A onda kada je bio na vrhuncu popularnosti Šobić sestra mu je preminula od raka, nakon čega se on povlači u rodni Nikšić i naprasno napušta muzičku scenu.

Nakon što je bez traga nestao iz javnosti, o Šobiću su kružili mitovi: da je mrtav, da je bez prebijene pare, da opet snima, da čuva ovce, da je u manastiru.. A on je ćutao.

2013. godine regionom je kao bomba odjeknula vijest da doživio moždani udar. Operisan je u Kliničkom centru Crne Gore i još uvijek se oporavlja od posljedica.

I dalje živi u rodnom Nikšiću.