Na tom mjestu, gdje je nekada stajala kula kapetana Vukadina, okupilo se bratstvo Femića kako bi odalo poštu svojim precima i obilježilo 165 godina od tragičnog događaja.
Prema istorijskim podacima, Vukadin Femić je sa dvanaest saboraca junački poginuo u kuli koju je turska vojska opkolila i zapalila. Svi su izgoreli, ali nisu poklekli – kapetan nije htio predati grb koji mu je povjerio knjaz Danilo da u Limskoj dolini organizuje narodnu vlast.
Kako su istakli predstavnici bratstva Femić, okupili su se na Krstašu gdje je 1806. godine donijet krstaš barjak, što im je Karađorđe dao za junačke i ratne zasluge.
– Krstaš je ovdje postao simbol vjere, opstanka i stradanja. Kapetan Vukadin, kao i njegovi saborci, nisu branili samo kuću već čast, narod i državu – poručio je Radosav Rade Femić, predsjednik Odbora za podizanje spomen-obilježja.
On je dodao da “nema strašnije smrti od umiranja u vatri, ali ni uzvišenijeg cilja od onoga zbog kojeg se za život ne žali – za svoju zemlju, narod i čast”.
– Ovo je bio jedinstven primjer junaštva i podviga koji nama kao bratstvu služi na ponos i čast. Od te 1860. krvave godine, proteklo je mnogo ljeta, bezmalo tri vijeka, a duše ovih mučenika vapile su da im se napravi obilježje na zemlji iako su ga u pamćenju bratstva i slavne istorije imali. To zapade nas i radi toga smo ponosni što njihovo viteško djelo i mučenička smrt ne bjehu uzaludni. Neka ovaj krst bude pomen slavnim precima, a amanet potomcima – kako se čuvaju čast, vjera i ime bratstva i države – poručio je Radosav Femić.
Svečanosti je prisustvovao i istoričar Zvonko Dušanov Femić, potomak kapetana Vukadina, koji je istakao da ovaj spomenik predstavlja ne samo obilježje jednom čovjeku već i cijelom bratstvu, čija je istorija ispisana žrtvom i junaštvom.
– Ovdje smo danas u srcu Krša Femića da otkrijemo spomenik i obnovimo zavjet. Mi ne podižemo spomenik, nego podižemo pamćenje. Ne govorimo samo o jednom junaku već o cjelokupnom identitetu bratstva. Ime koje nas okuplja i obavezuje jeste ime kapetana Vukadina Femića. Njegov život i njegova smrt uklesali su ga u istoriju, a od danas i u ovaj spomenik –kazao je Zvonko Femić govoreći o podvigu kapetana Vukadina.
On je podsjetio da je nakon tragedije, u kojoj je život izgubilo 25 ljudi, a 13 kuća bilo spaljeno, vijest odjeknula do Beograda, Beča i Pariza… Svijet je saznao da se u Femića Kršu dogodilo mučeništvo, a ne puka smrt. Francuski i ruski predstavnici u Skadru uložili su protest protiv turske vojske, osuđujući surovost njenih postupaka.
Kako se čulo na skupu, narod ovog kraja nikada nije zaboravio svoje junake. U narodnoj epskoj poeziji kapetan Vukadin često je upoređivan sa kosovskim junacima – jer je, kako se čulo, “izabrao oganj umjesto pokornosti”.
– Kula Femića postala je svetilište, naš stub Golgote – mjesto koje nas uči da ni mač ni vatra ne mogu uništiti čast i obraz – istakao je Zvonko Femić.
Spomenik u Krstašu podignut je kao vječna opomena i zavjet budućim generacijama.
– Danas kada otkrivamo ovaj spomenik, mi ne dižemo samo kamen. Mi podižemo opomenu da narod koji zaboravi svoje junake prestaje biti narod. Neka ovaj spomenik bude stražar prošlosti i svetionik budućnosti – istakao je Zvonko Femić.
Grb iz kule iznijet u kolijevci sa djetetom
– Knjaz Nikola je sredinom 19. vijeka, želeći da učvrsti crnogorsku vojsku, formirao Kapetaniju u Femića Kršu. Dao je Vukadinu grb i kapetanski čin, a on mu kazao “grb neće, gospodaru, neka bude božja vjera, ni sa mrtva a kamo li živa oteti”. Onda su 13. marta 1860. godine turske snage predvođene bihorskim Bejtam begom napale Krš Femića. Iz kule su se Vukadin i njegovi saborci branili, ali ponestalo im je municije. Turci su zapalili kulu, a plamen je progutao trinaest muških glava. Vukadin je, kada je kulu zahvatio plamen, grb predao svojoj ženi i rekao joj da bježi i spašava grb. Žena je istrčala noseći grb u kolijevci u kojoj je bila njihova kćerka Stamena i sačuvala grb – podsjetio je Zvonko Femić na istorijske činjenice.
M.Novović
Dan portal
