Analizu prenosimo u cjelosti:
Teza o izlasku Crne Gore iz NATO-a ukoliko Đukanović i njegov DPS nisu na vlasti pokazala se u posljednje dvije godine običnom podvalom. Ustav Crne Gore je vrlo jasan, ali i međunarodno preuzete obaveze članstva u NATO-u.
Osnova djelovanja režima Mila Đukanovića je, da svi oni koji kritikuju jedan od najkorumpiranijih režima u Evropi bivaju proglašeni zagovornicima velikosrpske politike i interesa, a upravo je Đukanović bio najbliži saradnik Slobodana Miloševića kada je velikosrpska politika bila u usponu početkom 90-tih godina prošlog vijeka.
Velika su očekivanja građana od nove vlade. Ispunjeni su svi politički prioriteti u prvih 100 dana vlade. Napravljeni su značajni iskoraci u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, poboljšanju zdravstva, nediskriminacije na području socijalne pravde i pripremi za turističku sezonu, koja je ove godine dobro počela. Opstrukcije u djelovanju vlade dolaze od predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji se nalazi na vrhu političko-kriminalne hobotnice i kadrova DPS-a, koji su kapilarno involvirani u sve dijelove državnih institucija. Vlada ima ograničene uslove za rad zbog stalnih podmetanja i opstrukcija od pripadnika bivšeg režima i predsjednika Đukanovića. Crna Gora nalazi se pred korjenitim promjenama, a prije svega pred uspostavljanjem snažnih i profesionalnih državnih institucija, a ne dosadašnje vladavine pojedinaca sa slabim ili njima podređenim institucijama što je bila karakteristika vladavine Demokratske partije socijalista. Aktualna Vlada Crne Gore raščišćava prostor da bi brže pristupila EU.
Analitičari smatraju, da Crna Gora ne može računati na punopravno članstvo u EU sve dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović i sve dok se Demokratska partija socijalista ne reformira i ne izabere novo rukovodstvo, koje će biti oslobođeno hipoteke kriminala, korupcije i počinjenih ratnih zločina.