Search
Close this search box.

Crnogorka najbolja na Vojnoj akademiji u Modeni

Iako nije uobičajeno, barem za Crnu Goru, da se djevojka bavi vojnim pozivom, za Anđelu Đurđić iz grada pod Trebjesom nije bilo dileme kada se odlučivala za buduću profesiju. Vojska je, kako kaže, želja koju je imala još kao djevojčica.

“To je bila moja želja odmalena. Uvijek se našalim i kažem da sam previše gledala kriminalističke serije. Vojno-policijska akademija me je privlačila i zaista oduvijek sam željela time da se bavim. Naravno, zavisilo je od mnogo faktora da li ću uspjeti da se upišem na vojnu akademiju, da li ću biti dovoljno dobra”, kaže Đurđić.

Snovi su počeli da se ostvaruju nakon završene gimnazije, kada je dobila priliku da vojna znanja i vještine stiče na Vojnoj akademiji u Modeni. Sve to zahvaljujući velikom trudu i radu, ali i želji koja je bila najveći pokretač.

“Rekli su mi što porodica, što prijatelji da se na sajtu Ministarstva odbrane često objavljuju konkursi za studiranje na inostranim akademijama. Tako je krajem februara prije dvije godine izašao konkurs za školovanje na vojnoj akademiji u Italiji, Hrvatskoj i Makedoniji, a nakon određenog vremena i u Grčkoj. Prvo sam prikupila svu potrebnu dokumentaciju, poslala je i nakon toga su počeli procesi odabira. Imala sam medicinske provjere, provjere poznavanja engleskog jezika i naravno testiranje fizičke spreme. Dala sam sve od sebe. Prošla sve provjere i dobila sam obavještenje da mogu da biram na koju akademiju želim da idem. Moj prvi izbor je bila akademija u Italiji, jer sam pored engleskog dobro poznavala italijanski, kao i još dva strana jezika. Odlučila sam se za Italiju i sada sam ovdje u Modeni”, kaže Đurđić.

Susret sa akademijom, novom sredinom i svim onim što nosi život daleko od kuće za Anđelu bio je pravi izazov, koji svaki dan iznova savlađuje i to veoma uspješno.

“Kada sam došla, to je bilo zaista nešto novo, prvi susret sa pravim vojnim svijetom. Prvo odvajanje od kuće, porodice, prijatelja. Jako je zahtjevno. Naročito prva godina. Svaki dan na akademiji počinje buđenjem u pola sedam, a na spavanje se ide u 23 sata. Jako je ispunjen dan. Imamo brojne aktivnosti. Osim univerzitetskih, kao što su predavanja, imamo plivanje, boks, vojno borilačke vještine, jahanje… Imamo razne kampove, alpinističke kurseve, kao i kurs padobranstva, meni najmiliji. Na početku je bilo teško sve, dok se nijesam privikla na tako ubrzan tempo. Moja volja mi je u tome pomogla”, ističe Đurđić.

ODVOJENOST OD PORODICE NAJVEĆI IZAZOV

Iako su svi dani na vojnoj akademiji ispunjeni od ranog jutra, do kasnih večernjih sati, Anđela kaže da uspijeva svemu da odgovori odgovorno uz maksimalnu posvećenost. Ono što joj najteže pada je odvojenost od porodice.

“To je zaista veliki izazov. To je zapravo i moje prvo odvajanje od kuće. Majka je to najteže podnijela, jer sam najmlađe dijete i veoma smo vezane. Međutim, ništa osim podrške nijesam dobila i ništa drugo nijesam ni očekivala. Od prvog dana kada sam se prijavila na konkurs pa do dana današnjeg moja porodica i prijatelji su mi najveća podrška. Bodre me u svim mojim odlukama, znaju da sam uporna i odgovorna i da ne odustajem tako lako, čak i kada je najteže. Uvjereni su da će moja odluka da postanem vojnik biti i ostvarena, kao i da ću dati sve od sebe da njih, sebe i Crnu Goru predstavim u najboljem mogućem svijetlu”, naglašava Đurđić.

Izvor:CDM

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor