Centar za građansko obrazovanje (CGO) danas je predstavio priručnik za izvještavanje o osobama sa invaliditetom „Raspakivanje predrasuda”. Tom prilikom je istaknuto da bi počevši od pristupa, pa do same terminologije, u fokusu morala biti osoba. Važno je prikazati individualne kvalitete, a to da li je neko „korisnik kolica“ ili „bijelog štapa“, manje je važno i ne mora se isticati kroz tekst, zaključeno je na konferenciji za medije o publikaciji koja daje smjernice za medije koji izvještavaju o OSI i koji bi trebalo da budu podržavaoci razvoja kulture ljudskih prava.
„Cilj ovog priručnika je podizanje nivoa svijesti i razumijevanja od strane medija o invaliditetu i primjeni profesionalnih standarda u radu, a kako bi se doprinijelo promociji pristupa invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima i sprječavanju diskriminacije. Priručnik je namijenjen medijskim profesionalcima kao podrška u istraživanju i izvještavanju o OSI na dostojanstven i objektivan način, čime bi se doprinijelo ukupnoj afirmaciji prava osoba sa invaliditetom”, kazala je koordinatorka programa Aktivno građanstvo, Željka Ćetković.
Novinarka RTCG-a i autorka priručnika Irena Rašović, kazala je da je veoma važno podržati pristup zasnovan na ljudskim pravima i da mediji šalju poruku da OSI mogu da učestvuju u svim sferama života, ukoliko su im za to obezbijeđeni uslovi.
“Treba insistirati na činjenici da uzrok barijera i problema sa kojima se OSI suočavaju nije invaliditet, već diskriminatorno društvo u kojem živimo i konstantno kršenje ljudskih prava kojem su OSI izložene. Takvim pristupom mediji pomažu osnaživanje OSI i njihovo aktivno učešća u društvenom, ekonomskom, političkom i kulturnom životu”, kazala je Rašović.
Ona je istakla da OSI kontinuirano ukazuju na potrebu promjene pristupa i načina izvještavanja o pitanjima koja su za njih važna, što je dalo određene rezultate, ali da još veliki posao predstoji.
Sporadično prisustvo informacija ukazuje na nedostatak sistematičnosti u izvještavanju o OSI, a često je sporan i sam pristup temi, odnosno da li se prilikom izvještavanja akcenat stavlja na prepreke sa kojima se pojedinac sa invaliditetom suočava ili na njegove nedostatke.
„Problematično je i to što trka za tiražom, čitanošću, klikovima na stranicama, ovakve teme ne prepoznaje kao važne. Redakcije i urednici medija, uglavnom, nisu zainteresovani za edukaciju u ovoj oblasti, jer ovo nisu teme koje donose publicitet, zaboravljajući da je upravo prva i osnovna obaveza medija podsticanje integracije svih manjina i uopšte razvoj ljudskih prava”, istakla je ona.
O OSI treba izvještavati objektivno, kao o bilo kojoj drugoj grupaciji. „Invaliditet ne smije biti povod da se o njemu zaštitnički ili sažaljivo izvještava, niti da se redovne životne aktivnosti preuveličavaju. Osobe s invaliditetom nisu „jadne” ili „nemoćne”, niti su „superzvijezde” ili „heroji”, one ne žive “uprkos invaliditetu”, već “sa” invaliditetom i potpuno je normalno da završavaju škole, imaju posao i porodicu. Senzacionalizam i patetika prilikom izvještavanja vodi stigmatizaciji, razočarenjima i daljoj diskriminaciji osoba sa invaliditetom. Takvim pristupom skreće se pažnja sa suštine, ne govori se o barijerama i okruženju, načinu da se prevaziđu, već se akcentuje invalidnost”, pojasnila je Rašović.
Ona se osvrnula i na značaj terminologije koja mora pratiti smjernice postavljene Konvencijom UN o pravima OS, i dodala kako je neophodno koristiti termine koji nisu uvredljivi i koji ni na koji način ne omalovažavaju ličnost osobe sa invaliditetom, kao i da prilikom ilustracije treba izbjegavati prikazivanje fizičkih nedostataka.
„Ne treba potencirati bespomoćnost, nedostatak, samoću, već umjesto izolovanih OSI prikazati širi kontekst, birati fotografije na kojima OSI nijesu same i tužne i na kojima njihov invaliditet nije dominantan”, zaključila je Rašović.
izvor: m.cdm.me
