Crna Gora i Međunarodni dan slobodnog pristupa informacijama dočekuje sa institucijama koje često i uporno ćute kada ih građani pitaju kako rade, donose odluke i troše javni novac, saopšteno je iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

Milena Gvozdenović iz CDT-a kazala je da, iako formalno postoje zakon, rokovi, službenici, žalbe i sudovi, građani, nevladine organizacije i mediji teško dolaze do informacija ukoliko institucija odluči da ih ne dostavi.

„Iako formalno postoji zakon, rokovi, službenici, žalbe i sudovi, u praksi ako institucija odluči da vam ne dostavi informaciju o tome kako radi i koliko troši, do te informacije NVO, mediji i građani neće doći – makar ne tako lako“, navela je Gvozdenović.

Ona je kazala da nakon ćutanja institucije počinje maraton žalbi, čekanja i, vrlo vjerovatno, sudskog postupka kako bi građani dobili informaciju koju je institucija bila dužna da im dostavi.

Gvozdenović je podsjetila da je, prilikom usvajanja Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), na predlog poslanika Pokreta Evropa sad (PES), propisano da u slučaju spora pred sudom zbog ćutanja uprave svaka strana snosi svoje troškove.

„Dakle, iako sud presudi da ste bili u pravu i da je institucija morala da vam dozvoli pristup traženoj informaciji, vi i u tom slučaju morate da snosite svoje troškove jer ste uopšte odlučili da uđete u ovakav postupak“, rekla je Gvozdenović.

Prema njenim riječima, time se odgovornost izvrće naglavačke, pa onaj koji traži poštovanje zakona to plaća vremenom, novcem i upornošću, umjesto institucije koja krši zakon.

Gvozdenović je kazala da pravo na pristup informacijama podrazumijeva i proaktivnu dostupnost informacija o radu institucija, dok istraživanja CDT-a ukazuju na pad transparentnosti i dostupnosti čak i osnovnih informacija koje bi trebalo da budu javne.

Kao primjer navela je praksu telefonskih sjednica Vlade, na kojima se, kako je rekla, ne odlučuje samo o tehničkim ili hitnim pitanjima, već i o predlozima zakona, kadrovskim rješenjima, međunarodnim sporazumima i važnim planskim dokumentima.

„Ovaj model odlučivanja u suštini znači formalno potvrđivanje odluka glasanjem u telefonskoj grupi – bez rasprave među članovima Vlade“, navela je Gvozdenović.

Ona je kazala da najnoviji slučaj utvrđivanja šest predloga zakona kojima je najavljen „Euro model“ pokazuje, kako je ocijenila, duboko netransparentan odnos u kojem se velike reforme najavljuju bez pratećih ekonomskih analiza, analiza uticaja propisa, rasprave i razgovora sa zajednicom.

„Dokle god odluke budemo donosili tako – bez javnosti, bez ozbiljne analize dugoročnih posljedica po javne finansije i društvo i bez razgovora sa onima na koje se te odluke odnose – možemo planirati velike plate, Velje brdo i druge megalomanske poduhvate kao da račun za njih neće stići“, rekla je Gvozdenović.

Ona je ocijenila da netransparentnost postaje jedan od ključnih obrazaca funkcionisanja i Skupštine, navodeći da javnost i poslanici često nemaju pravovremene informacije o tome kada će se o zakonima raspravljati i odlučivati.

Gvozdenović je kao primjer navela onemogućavanje održavanja sjednice na kojoj je trebalo da se raspravlja o razrješenju predsjednika Skupštine, ocjenjujući da je time „najvažnija demokratska institucija privatizovana u ime njenog predsjednika“.