Danas je ispred objekta u kojem je nekada poslovalo građevinsko preduzeće GP Radnik, 14 bivših radnika obilježilo 30 godina od protesta za ostvarivanjem svojih prava.Predstavnik penzionera i bivši radnik ovog preduzeća Svetozar Čabarkapa, tom prilikom kazao je da su se danas okupili da obilježe ovaj 30.godišnji-Dan sjećanja – na zločin koji su uradili prema radnicima.

Čabarkapa: ”Evo 30. godina se navršava od invazije nad građevinskim preduzećem u Bijelom Polju. To je bila jedina građevinska firma u Bijelom Polju, a među najboljoj u Jugoslaviji – u onoj velikoj državi. Imali smo ogroman kapital 1992. godine: dođoše, uvedoše navodno ovaj stečaj ali stečaj nije ni bio niti trebao da bude jer je firma poslovala sa dobitkom. Nije bila u gubicima da bi morala da ide pod stečaj, kako su oni naveli, nego je nekome palo na pamet da opljačka tu imovinu i uradi ovo što je uradio i ostavi ove ljde bez hljeba.”

Čabarkapa je poručio da će uputiti zahtjev Vladi i Skupštini da se ovo, prema njegovim riječima – tretira kao zločin, a ne kao stečaj i stečajna mafija. Ovo treba da se tretira kao kriminalna organizacija, takođe je dodao – tako da bi moralo Tužilaštvo uzeti u raspravu i ovaj njihov rad, saopštio je danas na ovom mjestu.

Čabarkapa: ”Zamislite, hiljadu porodica, ostavi bez hljeba i dovede ih u situaciju, danas kada su u godinama da ih ostavi bez penzija, jer 150e nije penzija,  to nije ni socijala, to se ne zna na šta lici…tako da je to jedan veliki grijeh što se mogao napraviti ovim ljudima i radnicima.”

-Tada je bilo blizu 1 000 radnika.

On je podsjetio da su prije 15 godina podnijeli krivične prijave protiv ljudi koji su, prema njihovim tvrdnjama, obavili pljačku nad ovim preduzećem, kada su od Tužilaštva nakon toga, kako je kazao, dobili odgovor da je već zastario slučaj.

Čabarkapa: ”Samo da vas podsjetim, mi smo prije 15 godina podnijeli krivične prijave ovim ljudima koji su obavili pljačku nad ovim preduzećem i dobili odgovor od Tužilaštva da ima osnova za pokretanje krivične prijave, ali da se ne odvija zbog zastarjelosti. Podsjećamo da to nije bio stečaj i neka privatizacija, nego kriminalna organizacija koja je opljačkala našu imovinu i tražimo da se to preformuliše i da se krene sa ispitivanjem i sa izviđajem oko ove situacije.”

”S obzirom na hiljadu i nešto radnika koji su u momentu stečaja otišli kući, dobili su one najmizernije otpremnine od hiljadu i devetsto eura za razliku od nekih preduzeća u Nikšiću i Podgorici gdje su dobijali na hiljade i hiljade eura. Od tih hiljadu i nešto radnika, koliko ih je tada bilo , danas ih je mali broj preživio.”

Čabarkapa: Mi smo i tada bili izbrisani sa tog spiska, ali smo nakon dogovora, prenoćili pred Skupštinu Crne Gore tako da nas je primio Direktor Fonda rada i tako opet sa mukom i silom tih bijednih 1 700-1900 eura uzeli.

-Ovim putem tražimo otpremnine adekvatne kao i svim ostalim radnicima u čitavoj CG i svim ljudima koji ostanu bez posla, a u stalnom su radnom odnosu, da nam se te otpremnine isplate. Da li će Tužilaštvu proći ova pljačka firme, to je njihov problem, ali ukoliko se ne oglase povodom zahtjeva, bićemo spremni na radikalizaciju, poručio je Čabarkapa.

13. jula planirani protest

Inače, 13. jula imaju proteste penzionera, a kako je kazao Čabarkapa, oni su sada u nezavidnom položaju došli kao penzioneri, da su, kako je kazao, ostali i bez penzije.

Čabarkapa: Ukoliko nam ne izađu u susret i kao penzionerima i kao bivšim radnicima, radikalizovaćemo proteste i blokirati CG.

”Ako samo mi umiremo i ako smo mi samo stali – neka stane čitava CG.” – poručio je Čabarkapa.

Lutovac je 1992. bio predsjednik Skupštine, koji je učestvovao u privatizaciji preduzeća a koji se borio da bi ta privatizacija, kako su kazali – bila poštena.

Lutovac: ”Imao sam neprijatnu dužnost, da budem malo grub sa izrazom, da potpišem grobnicu radnika jer po meni segmentacija nije ništa drugo bilo nego raspad radnika. Smatrao sam, ako ništa drugo, a sjećajući se predavanja od mog bivšeg učitelja, prelaz kvantiteta u kvalitet i kvaliteta u kvantitet da nikako nije dobro da kvalitet prelaziti u kvantitet i bio sam spreman da budem protiv toga. Međutim, imao sam pomoć u tome, odložio sam sjednicu za sedam dana ne bi li našao pristalice da to uradimo. Međutim, za tih sedam dana, ne samo da nisam uspio da nađem, nekog ko bi pomogao da se suprotstavimo tome, nego je čak i učvršćeno, tako da faktički jednoglasno je- segmentacija je odlučena. Tako da ja kao predstavnik Skupštine za nešto što je izglasano jednoglasno, morao sam da potpišem, ali i danas smatram da je to bukvalno bio raspad radnika.”

”Sve dalje je stvari koje oni koji su trebali da znaju šta se dešavalo sa radnikom – mnogo bolje znaju, zato ne bih pričao niz vjetar, ali bih volio da se nađe neko da čuje ovaj vapaj bivših radnika, jer je greota bilo šta je tada urađeno – to što je urađeno”, saopštio je Lutovac.

Šćepanović Vukašin, bivši predsjednik Sindikata fabrike betonskih elemenata kazao je da je fabrika u  Zatonu uništena po temelju, a da je jedina u CG koja je radila i imala institucije da radi. Prilikom raspada, prema njegovim riječima – radnici su ostali bez posla, nisu im uplaćeni radni staževi, niti mogu da odu u penziju. Nešto je prodato a nešto još stoji – kazao je on.

Šćepanović: ”Niko živi ne zna šta se radilo, a valjda se otkrije i to djelo.”