Početkom decembra 2010. godine izlila se Drina, a poplave su pogodile Goražde, Foču, Srebrenicu i Bratunac, kao i prigradska naselja Sarajeva.
Najteže poplave u modernoj historiji naše zemlje dogodile su se od 14. do 19. maja 2014. godine, kada su, prema Ministarstvu sigurnosti BiH, pogođene 73 općine, a najteže su stradali Doboj, Maglaj i Šamac. Prema izvještaju “Procjena potreba za oporavkom”, u toj nepogodi život je izgubila 21 osoba, a blizu 90.000 ljudi moralo je napustiti domove.
Deset godina kasnije, u noći 4. oktobra 2024. godine, bujične poplave i klizišta pogodili su Jablanicu, Konjic, Kiseljak, Fojnicu i Kreševo, a poginulo je 27 osoba, od čega 19 u Donjoj Jablanici. Obje katastrofe pokazale su slabosti sistema zaštite i spašavanja u našoj zemlji.
Ne postoji nacionalni sistem uzbunjivanja
Institucije danas redovno izdaju upozorenja na moguće poplave. Federalni hidrometeorološki zavod koristi i evropski sistem EFAS, a obavijesti dostavlja Federalnoj upravi civilne zaštite, uz preporuku da se službe pridržavaju Federalnog operativnog plana odbrane od poplava.
Međutim, upozorenje još ne znači i da će ono stići do građana. BiH nema nacionalni sistem uzbunjivanja putem mobilnih mreža, pa građani za opasnost uglavnom saznaju iz medija.
Direktor Federalne uprave civilne zaštite Aldin Brašnjić upozorio je u razgovoru za Klix.ba da općine, gradovi i kantoni ni nakon katastrofalnih poplava 2014. i 2024. godine nisu ozbiljno shvatili opasnost od prirodnih nesreća.
“Moramo reći da, konkretno u Jablanici, nije generalno problem bio poplava. Znamo svi šta se desilo, da se, nakon velikih padavina sručio taj kamenolom koji je usmrtio 19 osoba. Na ostalim dijelovima, u Konjicu, Kreševu, Kiseljaku, Fojnici i ostalim opštinama i gradovima se zaista desilo to – od poplava su poplavljeni razni stambeni objekti, voda je nosila i kuće i objekte i imovinu naših građana. Nažalost, ukupno smo imali 27 smrtnih slučajeva, što je, mislim, od jedne prirodne katastrofe najviše smrtnih slučajeva. Ono što je Federalna uprava striktno radila jeste da je zaista unaprjeđivala odnose sa svim institucijama iz oblasti zaštite i spašavanja, posebno sa agencijama za vodna područja slivova rijeke Save i Jadranskog mora, kao i Ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, gdje smo vidjeli zaista da oni nemaju gotovo nikakve kapacitete za odbranu od poplava i zaštitu građana”, kazao je.
Istakao je da je FUCZ nabavio sredstva za pomoć građanima kada su u pitanju poplave. Uprava je nabavila agregate, pumpe i drugu opremu, a raspolaže i jedinicom za ispumpavanje vode visokog kapaciteta s tri pumpe, za koju Brašnjić tvrdi da je jedina takva u regiji. Ističe i da kroz javne pozive općinama i kantonima pomažu i materijalno-tehničkim sredstvima za odbranu od poplava i požara.
Naglasio je i da Federalna uprava civilne zaštite ima 11 formiranih specijaliziranih jedinica za spašavanje koje su, prema Brašnjićevim riječima, dobro opremljene. Ipak, naglašava da civilna zaštita funkcioniše po principu supsidijarnosti i da se mora jačati lokalni nivo. Pohvalio je općine koje jačaju profesionalne vatrogasne jedinice, ali tvrdi da za spašavanje na vodi i pod vodom te druge zadatke lokalne službe nisu opremljene.
Brašnjić smatra da se u odnosu na 2014. godinu malo toga promijenilo na nižim nivoima vlasti. Federalna uprava, kako je pojasnio, ima nadležnost da koordinira s kantonima i općinama, ali ne i da im naređuje.
“Nažalost, i dalje se naše izvršne i zakonodavne vlasti bave ovim problemom sistema civilne zaštite i spašavanja samo kada se dese problemi. Preventivno, malo šta radimo”, kazao je Brašnjić.
Više od 8.500 klizišta
Prema njegovim riječima, tek nekoliko općina redovno čisti korita rijeka i uklanja drveće i naslage koje ometaju protok. Federalna uprava civilne zaštite nedavno je svim općinama i kantonima uputila dopis s prijedlogom da namjenska sredstva civilne zaštite, usmjere upravo na prevenciju.
“Kad samo shvatimo da imamo preko 8.500 registrovanih klizišta na području Federacije, mislim da ozbiljnost situacije shvatimo tek kada se to desi”, naglasio je.
Govoreći o nacionalnom sistemu uzbunjivanja, Brašnjić je kazao da broj 112 za hitne pozive još ne funkcioniše zbog podijeljenih nadležnosti između Ministarstva sigurnosti BiH i ministarstava unutrašnjih poslova. Najvećim problemom smatra četiri nivoa vlasti u BiH i spor napredak, iako je država ušla u Mehanizam civilne zaštite Evropske unije.
“Kad god dođete do nečega državnog, uglavnom to stopiraju vlasti iz RS-a”, rekao je.
Dodao je da Federalna uprava ima dobru saradnju s Republičkom upravom civilne zaštite, koja je pomagala u Jablanici, a tokom ovogodišnje požarne sezone i helikopterima MUP-a RS-a. Problem, kako kaže, nastaje kod dogovora o strategijama, programima i zakonima.
“Možemo reći da je Ministarstvo sigurnosti već dvije godine bez ministra sigurnosti, a kamoli da govorimo o tome koliko se na državnom nivou radi za ove stvari. Tako da smo konstantno osuđeni da molimo politiku da napokon shvati ovaj sistem i budućnost građana”, istakao je podsjećajući da nakon ostavke Nenada Nešića na poziciji ministra sigurnosti nije imenovan niko.
Na pitanje koliko je sistem spreman ako se ponovi katastrofa kakva je bila 2014. ili 2024. godine, Brašnjić odgovara da sve općine, kantoni i Federacija imaju procjene ugroženosti gdje su definisane rijeke, kamenolomi i sve što ugrožava živote ljudi.
Koordinacija je, kaže, podignuta na federalnom nivou, ali nabavka potrebnih sredstava i povezanost s lokalnim nivoom nisu popravljeni.
Naveo je da lokalne i kantonalne vlasti moraju znati stanje kamenoloma, da li su legalni i da li ugrožavaju živote, jer se koncesije dodjeljuju na kantonalnom nivou.
“Preventiva je ključ sigurnosti građana”, poručio je Brašnjić, dodajući da je civilna zaštita, kao jedan od tri stuba sigurnosti uz Oružane snage i policiju, prilično zanemarena.
Ugledni bh. akademik i specijalista za geoekologiju i hidrologiju Muriz Spahić koji je nakon poplava 2024. godine upozoravao da se premalo radi na prevenciji, za Klix.ba kaže da je i danas istog mišljenja.
“Prirodni procesi i pojave iz prošlosti predstavljaju opomenu za sadašnjost i upozorenje na mogućnost njihovog ponavljanja u budućnosti”, kazao je Spahić.
Prema njegovim riječima, preventivne mjere moraju biti dio prostorno-planske dokumentacije i regulacionih planova, a ne nešto čime se institucije bave samo dok opasnost traje.
“Prostorno-planske mjere prevencije negativnih prirodnih procesa i pojava ne smiju se provoditi samo povremeno, odnosno dok neposredna opasnost traje. One moraju biti trajna obaveza nadležnih institucija i sastavni dio planiranja i upravljanja prostorom”, naglasio je.
Upitan ima li BiH dovoljno hidroloških i meteoroloških mjernih stanica, Spahić objašnjava da predviđanje poplava u velikoj mjeri zavisi od razvijenosti hidrometeorološkog monitoringa. Praćenje padavina, vodostaja i proticaja omogućava da se na vrijeme predvidi poplavni talas. To je posebno važno za područja nizvodno od mjesta gdje su zabilježene obilne padavine.
“Međutim, nije dovoljno samo posjedovati određeni broj mjernih stanica. Neophodno je da one budu odgovarajuće prostorno raspoređene, tehnički opremljene i međusobno povezane u funkcionalan sistem koji omogućava kontinuirano prikupljanje, razmjenu i analizu podataka”, rekao je Spahić.
Dodaje da bez takvog sistema mogućnosti pouzdanog predviđanja i pravovremene zaštite stanovništva od poplava ostaju ograničene.
Dobar sistem ranog upozoravanja na bujice, prema njegovim riječima, podrazumijeva brzu razmjenu podataka između hidrometeoroloških službi, civilne zaštite i drugih nadležnih institucija.
“Dobar sistem ranog upozoravanja nije samo mreža mjernih stanica već cjelovit sistem praćenja, predviđanja, uzbunjivanja i organiziranog djelovanja u cilju zaštite stanovništva i prostora”, pojasnio je.
Najugroženija područja uz Savu, Bosnu, Vrbas, Unu, Sanu, Drinu i Neretvu
Spahić ističe da je zbog planinskog reljefa i strmih padina znatan dio BiH izložen bujičnim poplavama i klizištima. Tome doprinose i intenzivne padavine, geološka građa terena, erozija i neadekvatno korištenje prostora.
Od poplava su, kako navodi, posebno ugrožena nizijska područja uz Savu i donje dijelove njenih pritoka, kao i naselja u dolinama Bosne, Vrbasa, Une, Sane i Drine. U slivu Jadranskog mora najveći rizik je u dolini Neretve i njenih pritoka, ali i u manjim, strmim slivovima, gdje obilne padavine mogu naglo izazvati bujični talas.
Klizišta su, prema njegovim riječima, poseban problem u brdsko-planinskim područjima, naročito na nestabilnim padinama i tamo gdje su nekontrolisana gradnja i zasijecanje padina dodatno narušili stabilnost terena.
Na pitanje postoje li naselja koja bi trebalo trajno izmjestiti, Spahić kaže da takvu mogućnost treba ozbiljno razmotriti tamo gdje stručne procjene pokažu da su životi ljudi trajno ugroženi.
“To se odnosi na slučajeve gdje su ljudski životi trajno izloženi neprihvatljivom riziku, a da se odgovarajućim zaštitnim mjerama taj rizik ne može svesti na prihvatljiv nivo”, kazao je.
Dodao je da se takva odluka ne smije donositi proizvoljno, nego na osnovu detaljnih hidroloških, geoloških i geotehničkih istraživanja te karata opasnosti i rizika.
“Suština problema je u tome da se prostorni razvoj Bosne i Hercegovine mora zasnivati na poznavanju prirodnih zakonitosti i ograničenja prostora. Prevencija mora imati prednost nad saniranjem posljedica prirodnih nepogoda”, zaključio je Spahić.
klix. ba
