Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je rast berzanskih cijena nafte, kao i vojne aktivnosti u Siriji i Izraelu dijelom, ocijenio je direktor Uprave za ugljovodonike Marko Adžić i istakao da su te cijene nerealne. Članice OPEC plus su dogovorile povećanje proizvodnje od 430 hiljada barela dnevno. Osim toga, izjava predsjednika SAD Džozefa Bajdena da će otpuštati iz federalnih rezervi milion barela nafte dnevno narednih 180 dana, će uticati na značajan pad berzanske cijene nafte narednih dana.
Podsjetio je da je za vrijeme korona pandemije cijena nafte prvi put u istoriji bila u minusu.
Adžić je kazao da je aprila 2020. cijena nafte bila na nuli, tačnije realno bila minus 37 dolara. To je značilo da su rafinerije imale prerađenu i sirovu naftu koju niko nije kupovao, kazao je on. S druge strane, rafinerije su imale već poručene količine nafte, a brodovi koji su je transportovali nijesu mogli da je istovare, dodao je. Ostajali su u lukama da čekaju kada će se javiti potreba i onda su države ili rafinerije plaćale brodarskim kompanijama ležarinu, takozvanu ,,stand by“ tarifu – objašnjava Adžić dodajući da se prvi put u istoriji desilo da se nema gdje istovariti nafta, jer su avio, vodeni i kopneni saobraćaj bili u obustavi zbog pandemije kovid-19.
Istakao je da je to trajalo svega dva dana i naftno tržište je počelo da se oporavlja, a da je kulminacija dosegnuta sada. Korona je počela da iščezava, objašnjavao je dodajući da su se sve države otvorile, a krenule i velike vojne operacije. Istakao je da je 2010. godine barel premašivao 140 dolara, a sada su na cijenu od 115 dolara derivati znatno skuplji, jer su sve države povećale akcize i PDV.
Adžić je kazao da berzanska cijena nije realna, jer, kako je kazao, na nju utiče svaka informacija. Kad izađe vijest da su Rusija i Ukrajina krenule sa mirovnim pregovorima cijena barela pada, dodaje, a raste čim kažu nema napretka u pregovorima. Svaka izjava svjetskih lidera utiče na cijenu i te skokove koriste veliki izvoznici, istakao je Adžić ukazujući na primjeru da države potpisuju ugovore sa izvoznicima da naftu nekoliko mjeseci kupuju po istoj cijeni, ali kad joj poraste berzanska cijena krajnji prodavci goriva podižu cijene i povećavaju svoj profit – objašnjava Adžić dodajući da to opravdavaju time da moraju imati novca da akumuliraju profit kako bi ostali u biznisu.
Budućnost naftne industrije, ukazuje, zavisiće od zelene tranzicije i zelene agende, koja forsira izbacivanje fosilnih goriva, primarno uglja i nafte. Gas će se zadržati jer će tranzcija trajati još najmanje 15 godina.
Banke EU više ne daju kredite za istraživanje novih ležišta, tvrdi Adžić rekavši da su smanjili kredite i za razradu postojećih ležišta. Zbog energetske krize koja je posljedica rata u Ukrajini, Engleska je otvorila novo licenciranje, a i Njemačka slijedi taj primjer, pa se daju novi blokovi za istraživanje, kazao je Adžić dodajući da ih niko ne pritiska i da mogu otvarati tendere za istaživanje dok se ne uđe u EU.
Prema njegovim tvrdnjama, kada postanemo članica moraće se poštovati pravila EU, dodajući da EU ne zabranjuje proizvodnju goriva, već ne daje saglasnost za nova istraživanja.
Sada se, prema njegovim riječima, najviše novca ulaže u obnovljive izvore, kojima se okreću i naftne kompanije. Adžić smatra da će do 2050. godine, koja je target za nultu emisiju CO2, nafte biti sve manje na tržištu i da će je proizvoditi samo Bliski istok, koji ima ogromne rezerve. EU će u narednih 15 godina ostati bez sopstvene nafte i gasa, istakao je Adžić objašnjavajući da EU uvozi 40 odsto svojih potreba nafte i 60 odsto gasa iz Rusije.
Kazao je da su to ogromne količine i da je cilj da se stvori nezavisnost od fosilnih goriva, ali da treba još 15 godina da se izgrade vjetro, solarne, geotermalne i gasne elektrane, smatrajući da „niko normalan neće dozvoliti da se obustavi nabavka nafte i gasa iz Rusije, jer, dodao je da bi se 80 odsto privrede EU ugasilo, dok bi Rusija imala kinesko i indijsko tržište. Ruski gas je u EU trenutno jeftiniji nego iz drugih izvora, tvrdi Adžić. SAD može da im proda gas, jer je lider u distribuciji LNG, ali bi bio duplo skuplji zbog kompresovanja i transporta, tvrdi Adžić.
Procjenjuje da bi, ako dođe do primirja u Ukrajini, cijena nafte mogla pasti na 70-80 dolara po barelu, što bi cijenu goriva smanjilo za deset do 20 odsto.
Takođe, kazao je da će članice OPEC plus organizacije ovih dana razmotriti veću proizvodnju nafte, pa bi cijena mogla blago pasti i ako se nastave ratne operacije onda iako je ratno stanje može se očekivati neki blagi pad, kako je poručio Adžić, upozoravajući da cijenu nafte na berzi u svako doba može da promijeni tvit Bajdena, Elona Maska ili Bila Gejtsa.
On je objašnjavao da su gasne elektrane postale veliki biznis, jer je cijena gasa znatno niža od cijene struje i da je to sada postao isplativ biznis. Zato bi, kako poručuje, za Crnu Goru bilo bitno da nađe svoje rezerve gasa.
Podsjeća da rezerve uglja u svijetu mogu da se koriste još 200 godina, ali zbog efekta staklene bašte se zabranjuje njihovo korišćenje, tako da je gas jedna od alternativa.
