Šta je danas luksuz? Odgovor na ovo pitanje vjerovatno bi se drastično razlikovao u zavisnosti od toga kome ga postavite. Za nekoga ko je odrastao sredinom prošlog vijeka, luksuz bi predstavljala velika porodična kuća, vikendica na moru, dobar automobil ili mogućnost da se u penziji živi bez finansijskih briga.

Za nekoga ko danas ima dvadesetak ili tridesetak godina, luksuz može da bude nešto mnogo manje vidljivo: sopstveni stan, slobodan dan bez poslovnih poruka, putovanje sa prijateljima ili mogućnost da isključi telefon i nikome ne bude dostupan.

I upravo tu se vidi jedna od najvećih promjena u shvatanju bogatstva. Luksuz se više ne mjeri samo onim što čovjek posjeduje, već i onim što može sebi da priušti u vremenu kada su stanovanje, putovanja, zdravstvena briga i svakodnevni život sve skuplji.

Nekada je bilo važno pokazati da čovjek ima više od drugih. Danas se sve češće cijeni mogućnost da čovjek ima manje obaveza od drugih.

Prema analizi koju je objavio portal YourTango, četiri generacije, bejbi-bumeri, generacija Iks, milenijalci i generacija Zed, imaju iznenađujuće različite predstave o tome šta predstavlja dobar i uspješan život.

Nekad normalan život, danas luksuz

Bejbi-bumeri, rođeni između 1946. i 1964. godine, stasavali su u vremenu u kojem su rad, štednja i sticanje materijalne sigurnosti bili povezani sa predstavom o uspjehu.

Za mnoge je ideal bio prilično jasan: stabilan posao, porodica, sopstvena kuća, dobar automobil, možda vikendica i dovoljno ušteđevine za godišnji odmor i mirnu starost.

Velika kuća je bila dokaz da je čovjek nešto postigao.

Slično je bilo i sa automobilom. Dobar automobil nije služio samo za prevoz. On je govorio nešto o vlasniku, njegovom poslu, statusu i mjestu u društvu.

Za generaciju Iks, rođenu između 1965. i 1980, slika se postepeno mijenjala. Posao je i dalje bio važan, ali se sve više pojavljivala ideja ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Vrijeme provedeno sa porodicom dobijalo je sve veću vrijednost.

Kod milenijalaca, rođenih od 1981. do 1996, ta promjena je još izraženija. Njima klasična slika uspjeha: kuća, porodica, veliki troškovi i dugoročni kredit, nije uvijek dostižna, pa su se promijenili i njihovi prioriteti.

Za generaciju Zed, rođenu od 1997. do 2012, luksuz može da bude čak i mogućnost da se čovjek potpuno osamostali.

Sopstveni stan, plaćanje sopstvenih računa i život bez roditeljske pomoći za mnoge mlade su postali veliki finansijski poduhvat.

I tako se dolazi do paradoksa savremenog vremena: ono što je nekada bilo osnova normalnog života, za dio mlađih generacija postalo je luksuz.

Luksuz i kada telefon ne zvoni
Promijenio se i odnos prema odmoru i brizi o sebi.

Za starije generacije, trenutak kada poslije napornog radnog dana mogu udobno da se obuku, sjednu i odmore se, predstavljao je dragocjen predah. Generacija Iks je postepeno počela da posmatra odmor kao potrebu, a ne kao nagradu poslije obavljenog posla.

Milenijalci su u međuvremenu prihvatili čitavu industriju njege, kozmetike i velnesa. Njega lica, kozmetički proizvodi, fitnes, teretane, različiti oblici relaksacije i estetski uređene rutine, postali su dio savremene predstave o kvalitetnom životu.

A onda je stigla generacija koja je odrasla sa telefonom u ruci. Za generaciju Zed jedan od najvećih luksuza može da bude upravo nedostupnost.

Telefon koji je isključen. Nekoliko sati bez društvenih mreža. Vikend tokom kojeg niko ne očekuje imejl odgovor. Šetnja bez fotografisanja. Razgovor u kojem niko ne provjerava obavještenja na ekranu.

U svijetu stalne povezanosti, privatnost i tišina dobijaju vrijednost koju je teško izmjeriti novcem.

Bogatstvo nije samo pitanje novca
Promjena odnosa prema luksuzu posebno je vidljiva kada je riječ o penziji. Za one koji su do sada već završili radni vijek, jedan od važnih životnih ciljeva bio je da se tokom karijere zaradi dovoljno za sigurne penzionerske godine.

Generacija Iks na penziju gleda opreznije. Finansijska stabilnost sama po sebi postaje luksuz, jer niko ne može sa sigurnošću da zna kakvi će biti troškovi života i ekonomske prilike za dvadeset ili trideset godina.

Milenijalci žele još veću fleksibilnost. Njihova predstava o dobrom životu je da imaju dovoljno slobode da sami odlučuju gdje, kada i koliko će raditi.

A generaciji Zed tradicionalni model „devet do pet” već djeluje mnogo manje privlačno. Frilens, rad na daljinu, digitalne profesije i sopstveni, uglavnom onlajn biznisi, postali su dio nove predstave o slobodi.

Luksuz, dakle, više nije samo mogućnost da čovjek ne mora da radi. Sada je to mogućnost da može da bira kako i koliko će raditi.

Najskuplja stvar je vrijeme

Postoji još jedna promjena koja se teško vidi na fotografijama bogatih ljudi: vrijeme je postalo jedan od najvrjednijih oblika luksuza.

Skupi automobil, velika kuća, dobar sat ili putovanje oko svijeta mogu da se kupe. Ne može da se kupi slobodno popodne ako je čovjek godinama preopterećen poslom. Ne može da se kupi propušteno vrijeme provedeno sa djecom koja brzo rastu. Ne može da se kupi mir nakon života provedenog u stalnoj žurbi i stresu.

Zato se savremena predstava o luksuzu sve više udaljava od stvari, a približava iskustvima, piše Gardijan.

Putovanje sa porodicom. Nekoliko dana bez posla. Dug ručak sa prijateljima. Vikend u prirodi. Zdravlje. Dobar san. Slobodno jutro. Mogućnost da čovjek ne mora svakog mjeseca da razmišlja kako će platiti račune.

Sve to može da bude vrjednije od predmeta koji nosi oznaku prestižnog brenda.

Novo lice psihologije stanovanja

Možda se najveća promjena vidi u odnosu prema nekretninama.

Za bejbi-bumere i generaciju Iks sopstveni dom predstavljao je jedan od temelja sigurnosti. Kupovina stana ili kuće bila je životno dostignuće. Investicija za budućnost i nešto što se ostavlja djeci.

Za mlađe generacije, međutim, tržište nekretnina izgleda potpuno drugačije. Visoke cijene stanova, skupi krediti i troškovi života učinili su kupovinu nekretnine mnogo težom.

Prema podacima Redfin-a, sopstvenu nekretninu posjeduje znatno manji dio pripadnika generacije Zed nego bejbi-bumera. Zbog toga se mijenja i psihologija stanovanja.

Za nekoga ko je odrastao sa idejom da je „svoj krov nad glavom” najvažniji dokaz stabilnosti, iznajmljivanje može da djeluje kao privremeno rješenje. Za mlađe, međutim, mobilnost ponekad ima veću vrijednost od vlasništva.

Oni žele da novac ulažu u putovanja, obrazovanje, iskustva ili sopstveni posao, umjesto da decenijama otplaćuju stambeni kredit. U evropskim zemljama više od 60 odsto mladih do 35 godina, nema svoj stan ili kuću.

Ljepota kao luksuz

Promjena shvatanja luksuza povezana je i sa još jednim zanimljivim fenomenom – promjenom odnosa prema ljepoti.

Nekada su čak i obične stvari bile pravljene tako da budu lijepe, sa puno detalja za koje je trebalo izdvojiti vrijeme dok ne budu gotove.

Zgrade su imale dekorativne fasade, velika stepeništa, reljefe, ornamente i ručno izrađene detalje. Fontane su bile umjetnička djela, ulične lampe dio identiteta grada, odjeća je pravljena od prirodnih materijala, a namještaj je često kupovan da traje decenijama.

Čak su i predmeti koje su ljudi koristili svakog dana imali poseban karakter.

Danas je prioritet često drugačiji: funkcionalnost, brzina proizvodnje, cijena, lako održavanje i efikasnost.

Minimalizam je postao jedan od dominantnih jezika savremene arhitekture i dizajna. Čiste linije, neutralne boje, jednostavni oblici bez nepotrebnih ukrasa i detalja trebalo bi da donesu mir i red.

Tehnologija je donijela održivije materijale i energetski efikasnije “pametne” zgrade.

Ono što je nekada bilo dio svakodnevice, komplikovan dizajn, zanatski detalji, ručni rad i ukrasi, danas su često rezervisani samo za skupe, ekskluzivne proizvode.

Nekada je ljepota bila dio svakodnevnog života, a danas je često – luksuz.

Nevidljivo bogatstvo

I muška predstava o statusu posljednjih godina se mijenja.

Decenijama su skupi satovi, automobili, dizajnerska odjeća i drugi vidljivi simboli bogatstva bili način da se pokaže uspjeh.

Sve više muškaraca, naročito u tridesetim i četrdesetim godinama, međutim, okreće se takozvanom „nevidljivom bogatstvu”.

Kako piše Gentleman’s Post, fokus se sa pokazivanja statusa pomjera ka finansijskoj sigurnosti, udobnosti, slobodi i nezavisnosti. To znači otplaćen kredit, novac uložen u investicije, kvalitetno zdravstveno osiguranje, dobar dušek, kvalitetnu hranu, putovanja ili mogućnost da se bez straha uzme nekoliko nedjelja odmora.

Čak i odjeća šalje drugačiju poruku. Dobro skrojena košulja bez ogromnog logotipa ostavlja snažniji utisak nego komad odjeće prekriven oznakama brenda. Automobil koji je otplaćen i dobro održavan može da bude vrjedniji svom vlasniku od novog modela koji je kupljen da bi ostavio utisak.

Sve više ljudi shvata da „izgledati bogato” i zaista „biti bogat” nisu ista stvar.

Najveći luksuz je, možda, ne morati nikome ništa da dokazujemo. Društvene mreže su godinama stvarale sliku života u kojem uspjeh mora da bude vidljiv.

Putovanja, restorani, automobili, satovi, garderoba, luksuzni hoteli, sve je moglo da postane dokaz da čovjek živi dobro.

Sada se javlja suprotan trend. Što je više života postalo javno, to je privatnost postala vrjednija.

U svijetu u kojem ljudi fotografišu gotovo sve, od hrane do testova za trudnoću, neko ko ne mora svima da pokazuje gdje je bio, šta je kupio, kako živi i koliko je potrošio, možda ima jedan poseban oblik slobode.

Zato se „nevidljivi luksuz“ sve češće povezuje sa slobodom i mogućnošću da čovjek živi onako kako želi.

Nekada je luksuz značio imati više od drugih. Danas sve češće znači morati manje.

rtcg.me