Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i kandidat za poslanika Studentske liste Jovo Bakić poručio je da će mu, ako bude ministar policije u novoj vladi Srbije, prioritet biti da utvrdi šta se zbivalo između (poraženog) režima Aleksandra Vučića i onog nekadašnjeg u Crnoj Gori, odnosno da dokuči veze Vučićeve vlasti s “kavačkim” i “škaljarskim” kriminalnim klanovima.

Bakić je u intervjuu “Vijestima”, prvom za crnogorske medije nakon što je Studentska lista u nedjelju trijumfovala nad Vučićem, rekao da misli da Crna Gora i Srbija nemaju otvorenih pitanja, a da odnosi nisu kakvi bi trebalo da budu zbog toga što su bivše vlasti dviju država igrale na kartu “zavađanja naroda”.

On je, između ostalog, istakao da nijedna zemlja neće biti ugrožena od Srbije i njene nove vlade, da će joj cilj biti dobrosusjedski odnosi, dodajući da aktuelna crnogorska vlast ima simpatije Studentske liste.

Izborni poraz Aleksandra Vučića odjeknuo je i u Crnoj Gori, koja je mnogo puta tokom njegove četrnaestogodišnje vladavine bila meta prljavih poteza i kampanja, posebno u posljednjih nekoliko mjeseci, u, ispostaviće se, terminalnoj fazi njegove vlasti. Kakvi su, prema Vašem sudu, bili odnosi Beograda i Podgorice do noći u kojoj je pao Vučić, a kakvi se nadate da će biti nadalje?

Odnosi nisu bili onakvi kakvi treba da budu. Bio sam, kao čovjek koji voli i Srbiju i Crnu Goru, jako razočaran svime što se dešavalo. Ubijeđen sam da ćemo mi sa Studentske liste vrlo brzo popraviti te odnose i dovesti ih na nivo na kom moraju da budu. Jer mi smo istinski braća, nezavisno od toga ko se identifikuje kao Crnogorac, a ko sebe prepoznaje kao Srbina. Mi smo braća i ništa drugo ne možemo biti do braća. U svojoj porodici imam i Crnogorce i Srbe, i volim i jedne i druge. To ne smije da bude klica razdora. Moramo da budemo dvije normalne države, koje imaju najbolje moguće odnose, jer sve drugo nije normalno.

Najiskrenije – ne mislim da postoje. Meni se čini da poslije promjene režima u Crnoj Gori, sva pitanja koja bi se mogla nazvati identitetski – objektivno ne postoje. To više nije onako kao što je bilo, jer su dva režima – Đukanovićev i ovog čije ime ne želim da pomenem – igrali na tu kartu: da se uvede podjela, da se zavadi narod. Onda kad je Milo nestao, trebalo je vještački stvarati podjele. To neće biti naša politika; naša politika će biti da se Crnoj Gori pomogne da bude što bolja, a očekujemo i da Crna Gora pomogne Srbiji da bude što bolja.

Mi smo dvije države koje dijele istoriju, dva naroda – ili kako ko želi: da to bude jedan narod ili dva naroda, potpuno je svejedno – koja dijele istoriju. Jednostavno, svaka loša riječ među tim narodima ili među tim republikama toliko je bezvezna, toliko je to glupo, da može da koristi isključivo nekima koji nemaju časne namjere.

Ubijeđen sam da svi na Studentskoj listi imaju časne namjere prema Crnoj Gori i da ćemo mi zaista, kao dvije bratske republike, gurati dalje. Prema tome, tu ne smije da bude nesuglasica. Jer ja bih iznevjerio sve što jesam – pod uslovom da se za bilo šta budem pitao – ako bih radio na razdoru Srbije i Crne Gore.

Kako će se Studentska lista odnositi prema nekim pitanjima koja su otvarale ovdašnje partije bliske Vučiću ili koje su važile za takve – kao što su, npr., pitanja ustavnog normiranja srpskog jezika kao službenog i uvođenja dvojnog državljanstva sa Srbijom?

Pazite, ja bih volio da postoji dvojno državljanstvo. Najiskrenije. Meni je otac iz Crne Gore, a majka iz Srbije. Moj pokojni otac je Moračani, a moja pokojna majka je Pomoravka. Prema tome, Morača i Morava su se u meni spojile i potpuno je nenormalno da ne postoji mogućnost dvojnog državljanstva. Ali ako Crna Gora na tome ne želi da insistira – neću se protiviti. Ako je to državna odluka Crne Gore – u redu. A lično bih volio da je to nešto što se podrazumijeva, jer suviše su bliske veze. Evo, ja vam za sebe govorim…

Što se tiče ovog drugog, za srpski jezik – znate da su svi ti jezici – zovimo ih kako hoćemo – jedan te isti jezik u gramatičkom smislu. Da li ćemo ga zvati srpsko-hrvatski, srpski, crnogorski ili kako god hoćete – to je isti jezik. Ostalo su nacionalističke prepirke u kojima ne želim da učestvujem.

Prvi na Studentskoj listi, g. Ilija Srdanović, kazao je u intervjuu “Vijestima” uoči izbora, da će Studentska lista brinuti o pravima Srba van Srbije. Kako pronaći granicu između brige o Srbima van Srbije i miješanja u unutrašnja pitanja država u kojima Srbi žive? Pojedini u Crnoj Gori smatraju da se iz Beograda ne vodi briga o Srbima, nego da se on miješa u unutrašnja pitanja…

Tu postoje problemi zbog veličine republika, brojnosti građana jedne i druge zemlje. Uvijek postoji bojazan u Crnoj Gori da Srbija želi nešto da uradi. Ja sam gospodina i mog kolegu Iliju Srdanovića upoznao jako dobro tokom ovih godinu i kusur dana. On je jedan dobronamjeran čovjek koji neće sigurno ugrožavati interese Crne Gore.

To kad se kaže “briga o Srbima izvan Srbije” – mi imamo to kao ustavnu obavezu. Svaka stranka u Srbiji, svaki politički pokret, mora da brine o Srbima van Srbije. Ali to ne znači nužno da će ta briga potkopavati državni suverenitet neke susjedne zemlje. Mi nećemo sigurno to raditi u odnosu na Crnu Goru, a nećemo ni u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (BiH). Mi ćemo se truditi da sa svima imamo dobrosusjedske odnose, a da istovremeno srpska kultura bude potpuno zaštićena u tim državama. Da svaki čovjek koji se osjeća Srbinom može to slobodno da kaže, da nema nikakve loše posljedice zbog toga što će se deklarisati i izjašnjavati kao Srbin ili Srpkinja. To je jedina stvar. Nijedna država neće biti ugrožena od Srbije u budućnosti. Nijedna.

Ko bi mogli da budu partneri Studentske liste u Crnoj Gori? Šta Vi mislite o, recimo, Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću?

O onome koga zovu Pipun (Knežević), ne mogu da mislim ništa dobro. Već zbog samog nadimka. On je pokazao ko je i šta je, i ne može očekivati nikakvo razumijevanje. Onaj čovjek koji je spreman da za neku korist bude sluga režima u Beogradu, kakav god da je taj režim – a ovaj je bio najgori mogući, koji smo sad svrgli na izborima – taj ne može očekivati bilo kakvu naklonost nas.

Andrija Mandić je već druga priča. On je pokazao neku samostalnost. Nije mi bio simpatičan tokom svoje političke djelatnosti, najiskrenije da kažem, ali je pokazao da ima neko svoje “ja”, da ima neku ličnost, pa i to treba poštovati.

Razumije se, sadašnja vlast u Crnoj Gori ima simpatije. Mi poštujemo to što su uradili nakon litija, kad su došli u mogućnost da služe narodu Crne Gore, i mislimo da je to dobar put. Uopšte ne želim da licitiram ko je meni draži. I (predsjednik Crne Gore Jakov) Milatović i (premijer Milojko) Spajić su mi dragi, i doživljavam ih kao braću.

Bez obzira na moje jasno srpsko izjašnjavanje, ne može me niko prevariti kad se srpstvo koristi za politički ili neki drugi ćar. Srpstvo, niti crnogorstvo, niti bilo koja druga nacionalna oznaka ne smije da bude dimna zavjesa za nelegitimno bogaćenje. I u tom smislu, ako to ne priznajem u Srbiji – ne priznajem ni drugdje. Tako da, što se mene tiče, moje ruke su ispružene prema svim Crnogorcima – kako god se oni nacionalno izjašnjavali – i ja u njima vidim braću i sestre.

Nije tajna da su ovdje pojedine partije, mediji, nevladine organizacije… finansirani ili pomagani iz Beograda pod motom zaštite prava Srba. Međutim, neki od njih preduzimali su zbog toga različite aktivnosti koje su imale za cilj destabilizaciju vlasti, opstrukcije puta države u EU i sl. Šta će vlast Studentske liste preduzeti povodom toga?

Mi ćemo se, sasvim izvjesno, truditi da sva budžetska davanja prema bilo kome budu javna. Mi u ovom trenutku ne znamo da li ćemo moći da utvrdimo kakva su budžetska davanja i u kom obimu išla prema različitim korisnicima van Republike Srbije. Ali ćemo se truditi da to utvrdimo. A onda ćemo vidjeti za koje svrhe su ti novci trošeni. Pa ako vidimo da je nešto nenamjenski trošeno, onda ćemo preduzimati odgovarajuće mjere.

Ono što je izvjesno jeste da svaki dinar koji je utrošen za promovisanje neke kulture i Srbije u Crnoj Gori, ili za pomaganje srpske kulture u Crnoj Gori, jeste nešto što mi podržavamo i podržavaćemo. Ali ako je to išlo u privatne džepove, ako je to bio izvor korupcije – a mislim da ćemo moći to da utvrdimo – onda taj koji je zloupotrebljavao sredstva neće biti u prilici da to i u budućnosti čini.

“Veze” dviju država bile su proteklih godina najvidljivije na planu kriminala – isti kriminalni klanovi djeluju i ovdje i tamo. Kako stati nakraj tome?

Ako se izašta budem pitao – a nisam krio i u Srbiji, u javnim nastupima, da bih želio da budem ministar unutrašnjih poslova – to će mi biti prioritet nad prioritetima. Neću se smiriti dok ne utvrdimo šta se to zbivalo i zbiva između bivšeg režima u Srbiji i nekadašnjeg režima u Crnoj Gori. Dok ne vidimo šta su ti čuveni “kavački” i “škaljarski” klan, koji je nekad bio jedinstven, pa se podijelio… pa kakva je veza bivšeg režima u Srbiji s tim klanovima, prvo “kavačkim”, pa onda “škaljarskim” klanom, zbog čega se sve to odvija, zbog čega dolazi smjena u “omiljenosti” određenih klanova u režimu.

Pa te “Skaj” prepiske koje mi sad onako na kašičicu dobijamo zbog promućurnosti istraživačkih novinara, na prvom mjestu KRIK-a ili Vuka Cvijića iz “Radara”, a nešto ste i vi u “Vijestima” objavili… Dakle, to će biti prioritet nad prioritetima, jer čišćenje država koje su u nekom trenutku bile otete od organizovanog kriminala i gdje je organizovani kriminal pustio tako duboko korijenje da više ne možete razlikovati šta je država, a šta je organizovani kriminal – jeste uslov da napravite iskorak iz stanja divljaštva u civilizovano stanje.

Tek kad uspijete da napravite državu u kojoj postoji vladavina prava, na čijoj osnovi niče pravna država, pa onda da sve to uskladite, da ministre, predsjednike država, vlada otjerate u zatvor, kao što su, recimo, naša isto braća Hrvati uradili… Tamo imate nekadašnjeg moćnog predsjednika vlade (Iva) Sanadera, vrlo uglednog u Evropi, čovjeka koji govori nekoliko jezika, koji je bio uglađen, prihvaćen, ali ispostavilo se da je lopov. I? Optužili ga, osudili ga i strpali u zatvor. U Srbiji to se nikad nije dogodilo. Nema ministra koji je bio pred sudom, koji je u zatvoru. Po tome ispada da je Srbija jedna zemlja poštenih ljudi, naročito političara. Znamo da nije tako.

Vrlo slično važi i za Crnu Goru. S tim što su Crnogorci počeli da se obračunavaju s organizovanim kriminalom, što je jako dobro i pohvalno i sjajno. Dok se to ne uradi, mi ne možemo biti civilizovana društva, ne možemo biti organizovane države, nego smo divljaci. Divljaci kojima vladaju kriminalci.

U prvom nastupu nakon izborne pobjede rekli ste da nova vlast Srbije neće uvoditi sankcije Rusiji. Vi ste jedan od onih koji je proteklih godina nerijetko znao i da pohvali spoljnu politiku Srbije. Za razliku od mnogih, niste zamjerali Vučiću što “sjedi na više stolica”, i znali ste da kažete da je takva spoljna politika jedino dobro što je postojalo u njegovoj vladavini. Šta je sad s pitanjem EU – hoće li nova vlast reaktivirati taj proces, koji je praktično zamro i samo formalno postoji?

Svakako će se reaktivirati. Ono što je bitna razlika u odnosu na politiku tog čovjeka čije ime ne želim da pomenem, jeste što je on vodio spoljnu politiku Srbije isključivo u ličnom interesu, a ja smatram da se mora voditi u nacionalnom…

Ono što je meni važno jeste da zaštitimo svoje interese u odnosu na Rusku Federaciju. Ozbiljne energetske interese vezane za Rusku federaciju. To je, treba priznati, nasljeđe režima (Vojislav) Koštunica – (Boris) Tadić, jer su oni napravili to davanje u bescjenje Naftne industrije Srbije Ruskoj Federaciji. Ali, mi sad imamo značajno jeftiniju cijenu goriva. Druga stvar je što se to ne odražava na cijenu koju ljudi plaćaju na benzinskim pumpama, ali država ima značajno nižu cijenu energenata nego države u regionu.

Mislim da ko god je doživio sankcije u Srbiji 90-ih godina – a ja jesam – ne može podržavati sankcije bilo kojoj zemlji. Jer te sankcije samo učvršćuju autoritarni režim – obično je riječ o autoritarnim režimima – a zapravo ne osnažuju opoziciju koja bi mogla da svrgne taj režim… Srbija sankcijama jednoj ogromnoj Ruskoj Federaciji ne može ništa naštetiti. Ali simbolički to šteti, pa čak više samoj Srbiji nego Rusiji. Ja sam lično protivnik, a i mi u programu to imamo kao Studentska lista.

Što se tiče EU, poglavlja 23 i 24 (vezana za vladavinu prava prim. aut.) – mislim da će Srbija vrlo brzo ispuniti ta poglavlja, a to je bio glavni kamen spoticanja bivšeg režima. Vrlo brzo će se vidjeti koliko se ova nova vlast – odnosno ljudi koji su izabrani da služe narodu Srbije – razlikuje od onih koji su vladali nad narodom Srbije i koliko je to blisko nekim vrijednostima koje EU ima. Problem će nastati oko Kosova i Metohije, jer nezavisnost Kosova i Metohije, iako nas EU primorava da to priznamo – mi to ne možemo ispuniti.

Zašto?

Naš Ustav kaže drugačije, a mi smo se obavezali prema narodu Srbije da ćemo Ustav poštovati od prvog do posljednjeg slova… Nudimo dogovor Albancima s Kosova i Metohije na dobrobit svih građana koji tamo žive, ali ako to podrazumijeva međunarodno priznanje – toga biti neće.

Šta podrazumijeva dogovor?

To može da podrazumeva olakšanje života svim građanima tamo. Mi smo zainteresovani, naravno, prvenstveno za Srbe, ali i Albanci s Kosmeta mogu imati neke pogodnosti ako se tako dogovorimo. Ali to nikako ne znači međunarodno priznanje. I to je ta crta koju ne možemo preći.

Sva ova poglavlja druga ja sam skoro siguran da ćemo vrlo brzo ispuniti, ali Poglavlje 35, onako kako je formulisano i još više onako kako se često tumači, to možda neće biti moguće. Ali, ako EU kaže – “evo vi odlučite sami, referendumom”, mi ćemo organizovati debate koje će trajati najmanje šest mjeseci do godinu dana. Na slobodnim sredstvima masovnog opštenja svako će imati pravo da kaže šta misli i da iznese argumentacije zbog čega bi Srbija mogla ili ne bi mogla da bude članica EU, pa poslije na referendumu da se to odluči. Šta god narod želi, to će biti.

Vučićevića ne treba jahati, nego strpati u zatvor

Komentarišući preksinoćnji upad građana u redakciju “Informera” u Beogradu, Bakić je kazao da je glavni urednik i vlasnik tog tabloida bliskog Vučićevom režimu Dragan J. Vučićević “zaslužio štošta”, ali da ga ne bi trebalo linčovati i jahati.