Intervju: Adam Cwetsch, rukovodilac jedinice za dekarbonizaciju i upravljanje u Sekretarijatu energetske zajednice
Međunarodne obaveze moraju biti ispunjene. Troškovi emisija ugljen-dioksida biće važan faktor za ekonomsku održivost Termoelektrane. Za pravednu tranziciju potreban je razvojni plan cijelog pljevaljskog kraja, koji će ponuditi posao sadašnjim radnicima i razlog mladima da ostanu – poručuje Cwetsch
Foto: UGC
Cwetsch
Crna Gora je u Nacionalnom energetskom i klimatskom planu odredila 2041. godinu kao rok za napuštanje uglja u proizvodnji električne energije, ali odluka o tome kada će Termoelektrana Pljevlja prestati da radi pripada Vladi. Uloga Sekretarijata Energetske zajednice jeste da ukaže na obaveze koje država i postrojenje moraju ispuniti, bez obzira na izabrani rok – kaže u intervjuu za Pobjedu Adam Cwetsch, rukovodilac Jedinice za dekarbonizaciju i upravljanje u Sekretarijatu Energetske zajednice.
On navodi da Sekretarijat čeka podatke na osnovu kojih će procijeniti usklađenost Termoelektrane sa propisanim ograničenjima emisija nakon ekološke rekonstrukcije. Podsjeća da je postrojenje prethodne godine prekoračilo dozvoljenih 20.000 radnih sati u okviru režima ograničenog rada.
Cwetsch upozorava i da se budućnost Termoelektrane mora sagledavati kroz troškove emisija ugljen-dioksida, dok njeno postepeno povlačenje zahtijeva plan zamjene proizvodnih kapaciteta i razvoja Pljevalja.
Za Crnu Goru, prema njegovom sjećanju na podatke iz Nacionalnog energetskog i klimatskog plana, indikativna vrijednost potrebnih ulaganja iznosi oko šest milijardi eura. Precizne podatke, naglašava, treba tražiti od Vlade, a taj iznos obuhvata više sektora, ne samo energetiku.
POBJEDA: Koliko je realan rok za napuštanje uglja koji je Crna Gora odredila i što država mora da uradi prije zatvaranja Termoelektrane Pljevlja kako bi obezbijedila sigurno snabdijevanje energijom po prihvatljivim cijenama?
CWETSCH: Odluka o napuštanju uglja je politička odluka koju donosi Vlada Crne Gore. Sekretarijat Energetske zajednice razmatra planove Vlade, posebno Nacionalni energetski i klimatski plan, u kojem je kao rok za napuštanje uglja u proizvodnji električne energije navedena 2041. godina. Naša uloga nije da umjesto Vlade donesemo odluku o tom roku, već da ukažemo na pravne obaveze koje Crna Gora i Termoelektrana Pljevlja moraju ispuniti u skladu sa preuzetim međunarodnim obavezama. Prije svega, strategija koja se odnosi na budućnost Termoelektrane i postepeno napuštanje uglja mora biti sastavni dio sveobuhvatnog Nacionalnog energetskog i klimatskog plana. Taj dokument predstavlja temelj za dekarbonizaciju privrede Crne Gore. Dakle, napuštanje uglja i zatvaranje Termoelektrane jesu pitanja o kojima odlučuje Vlada, ali obaveze koje proizlaze iz pravila Energetske zajednice moraju se ispuniti. U tom pogledu neće biti izuzetaka.
POBJEDA: Kakav je sada status Termoelektrane Pljevlja u odnosu na obaveze iz Ugovora o osnivanju Energetske zajednice? Da li ekološka rekonstrukcija znači da su ranija kršenja otklonjena?
CWETSCH: Termoelektrane na Zapadnom Balkanu imaju obavezu da se usklade sa zahtjevima Direktive o industrijskim emisijama. Kada je riječ o Pljevljima, sada razmatramo situaciju nakon ekološke rekonstrukcije kako bismo utvrdili da li postrojenje ispunjava propisane uslove. Prije ugradnje filtera, Sekretarijat je utvrdio da Termoelektrana Pljevlja krši obaveze iz Ugovora o osnivanju Energetske zajednice. Postrojenje je koristilo mogućnost ograničenog rada, koja je podrazumijevala ukupno 20.000 radnih sati, ali je taj broj sati prekoračen. To prekoračenje je utvrđeno. Sada čekamo podatke koji će nam omogućiti da procijenimo rad postrojenja nakon ekološke rekonstrukcije i vidimo da li su ispunjena propisana ograničenja emisija.
Bez obzira na konačan datum prestanka rada, Termoelektrana Pljevlja moraće da ispuni zahtjeve Direktive o industrijskim emisijama. To su obavezujuća pravila koja važe za takva postrojenja, a primjenjivaće se i nakon pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji. Zato je važno da dobijemo podatke o stvarnim rezultatima rekonstrukcije. Na osnovu njih može se procijeniti sadašnja usklađenost postrojenja.
POBJEDA: Što će, osim ekoloških standarda, određivati koliko dugo Termoelektrana može ekonomski održivo da radi?
CWETSCH: Kada razmatramo buduću ulogu Termoelektrane Pljevlja i njen preostali radni vijek, moramo uzeti u obzir nekoliko pitanja. Jedno od njih je ekonomski kontekst naplate emisija ugljen-dioksida. To pitanje ostaje važno bez obzira na to da li je Crna Gora u okviru Energetske zajednice ili postane članica Evropske unije. U Evropskoj uniji emisije podliježu sistemu trgovanja emisijama. I izvan članstva u EU postoje mehanizmi zbog kojih se trošak ugljenika mora uzeti u obzir. Troškovi emisija biće veoma važan faktor koji će određivati ekonomsku održivost Termoelektrane Pljevlja. Zbog toga procjena njene budućnosti mora obuhvatiti i taj dio poslovanja. Drugo pitanje je plan napuštanja uglja. On mora biti povezan sa strategijom zamjene kapaciteta koji će prestankom rada Termoelektrane biti povučen iz sistema. Govorimo o postrojenju snage 225 megavata. Dakle, potrebno je istovremeno razmatrati troškove budućeg rada, ispunjavanje ekoloških obaveza i način na koji će biti nadomješten proizvodni kapacitet Termoelektrane.
POBJEDA: Kada govorite o velikim ulaganjima potrebnim za energetsku tranziciju u državama Energetske zajednice, na čemu se te procjene zasnivaju i što sve obuhvataju?
CWETSCH: Važno je objasniti odakle dolazi zbirna procjena potrebnih ulaganja. Ona je izvedena iz sedam nacionalnih energetskih i klimatskih planova koje je Sekretarijat dobio i razmatrao. Riječ je o agregiranim iznosima iz tih planova, odnosno o gruboj procjeni sredstava potrebnih za ulaganja, modernizaciju i dekarbonizaciju. To nije zasebna procjena Sekretarijata o tome koliko bi tranzicija trebalo da košta. Mi smo sabrali podatke koje su države navele u svojim dokumentima, kroz planirane politike i mjere. Takođe, ti iznosi ne odnose se samo na proizvodnju električne energije ili na energetski sektor u užem smislu. Nacionalni energetski i klimatski planovi obuhvataju više sektora koji učestvuju u procesu dekarbonizacije. Tu su energetika, transport, poljoprivreda, upravljanje otpadom i druge oblasti obuhvaćene planovima. Zato je važno da se ukupna vrijednost ulaganja ne predstavlja kao trošak samo jednog sektora.
POBJEDA: Koliko bi tranzicija mogla da košta Crnu Goru?
CWETSCH: Najbolja adresa za precizne podatke je Vlada Crne Gore, jer je riječ o njenom Nacionalnom energetskom i klimatskom planu. Prema onome čega se sada sjećam, u tom dokumentu riječ je o iznosu od oko šest milijardi eura. Naglašavam da je to indikativan broj koji se izvodi iz politika i mjera definisanih planom. I za taj iznos važi isto objašnjenje: nije riječ samo o energetici. Obuhvaćeni su različiti sektori i mjere koje doprinose energetskoj tranziciji i dekarbonizaciji. Jednako važno kao pitanje ukupnog iznosa jeste pitanje odakle će taj novac doći.
POBJEDA: Koliko se država može osloniti na javni novac, a koliko će tranzicija zavisiti od privatnih ulaganja?
CWETSCH: Na nivou Energetske zajednice, procjene pokazuju da će do oko 30 odsto potrebnih investicija doći iz javnih izvora. Preostali dio moraće da obezbijedi privatni sektor. To je odnos koji posmatramo na nivou cijele Energetske zajednice i ne treba ga automatski tumačiti kao preciznu strukturu finansiranja svake pojedinačne države. Ako znamo da javni izvori mogu obezbijediti samo dio potrebnih ulaganja, onda je veoma važno kako se taj novac koristi. Javna sredstva moraju biti upotrijebljena planski, strukturirano i promišljeno, kako bi se stvorili uslovi za privlačenje privatnih investicija. Njihova uloga je i da omoguće da se ostatak potrebnog kapitala uključi u finansiranje tranzicije. Zato uz pitanje koliko novca treba, uvijek mora ići i pitanje kako će se ulaganja pripremiti i finansirati.
POBJEDA: Može li Crna Gora za te potrebe koristiti pretpristupna sredstva Evropske unije i kakve bi se mogućnosti otvorile članstvom?
CWETSCH: Da, Crna Gora može koristiti sredstva povezana sa Reformskom agendom, koja predstavljaju značajan izvor finansiranja. Evropska unija priprema i novi višegodišnji finansijski okvir, u kojem je predviđen prostor za finansiranje država u procesu pristupanja. Pored toga, ukoliko Crna Gora pristupi Evropskoj uniji za dvije godine, kako ukazuju politički ciljevi, tada bi dobila pristup fondovima dostupnim državama članicama. Dakle, postoje mogućnosti finansiranja u pretpristupnom periodu, a članstvo bi otvorilo dodatne izvore. Kada govorimo o mogućem pristupanju za dvije godine, govorimo o pretpostavci zasnovanoj na politički postavljenim ciljevima.
POBJEDA: Što iskustva drugih sredina mogu poručiti Pljevljima? Kako pristupiti tranziciji grada koji se decenijama oslanja na Rudnik uglja i Termoelektranu?
CWETSCH: Potreban je razvojni plan za čitav pljevaljski kraj. To ne može biti samo plan za Termoelektranu, Rudnik uglja i radnike koji su sada zaposleni u tim preduzećima. Naravno, tim radnicima potrebno je ponuditi mogućnost da pronađu nova radna mjesta. Ali moramo razmišljati i o mladim ljudima koji žele da ostanu u Pljevljima. Potrebna su nova rješenja, nove industrije, novi izvori prihoda i nova radna mjesta. Ona treba da pruže perspektivu i ljudima koji će prelaziti sa postojećih poslova na nove, i generacijama koje tek ulaze na tržište rada. Čuli smo mlade ljude koji žele da ostanu u Pljevljima. Razvojni plan mora odgovoriti i na njihove potrebe. Zato je važno da razgovor bude širi od pitanja što će se dogoditi sa zaposlenima u dva preduzeća. Govorimo o budućnosti cijelog kraja.
POBJEDA: Postoji li dovoljno jasna vizija privrede koja bi u Pljevljima mogla da zamijeni oslanjanje na ugalj?
CWETSCH: Nažalost, još nemamo jasnu viziju kako bi Pljevlja trebalo da izgledaju u budućnosti. Čuli smo prijedloge da se vrate neke industrije koje su ranije postojale, da se ojačaju kapaciteti drvoprerađivačke industrije, obnovi cementara ili izgradi fabrika za proizvodnju opeke. Ali za svaki od tih prijedloga mora se postaviti pitanje tržišta. Da li za takve proizvode postoji tržište i da li će postojati u godinama koje dolaze? Potrebno je sagledati da li predložene djelatnosti imaju budućnost i mogu li dugoročno obezbijediti prihode i radna mjesta.
Važno je i povezivanje Pljevalja sa ostatkom Crne Gore, uključujući logističke uslove. Budućnost tog kraja treba razmatrati i kroz njegovu povezanost sa ostatkom države.
POBJEDA: Koje bi konkretne korake Vlada trebalo da preduzme za godinu kako bi ubrzala tranziciju, obezbijedila dostupna evropska sredstva i zaštitila građane od rasta troškova?
CWETSCH: Prvo, veoma je važno da bude završen plan pravedne tranzicije Crne Gore, uz konsultacije sa svim zainteresovanim stranama. Postoje različite grupe sa kojima treba razgovarati i koje žele da budu uključene u taj proces. Njihovo učešće je važno za izradu plana. Drugo, već sada treba početi rad na viziji razvoja Crne Gore do 2040. godine. Novi Nacionalni energetski i klimatski plan treba dostaviti Sekretarijatu do 2028. godine, pa se na njegovoj pripremi mora raditi pravovremeno. Treće pitanje je finansiranje. Sve ove promjene koštaće i novac se mora obezbijediti. Potrebno je sagledati i domaće izvore, odnosno sredstva koja postoje u Crnoj Gori i koja mogu biti usmjerena u finansiranje pravedne tranzicije.
Izvor: pobjeda.me
