Rezultati istraživanja Univerziteta u Oklandu otkrivaju iznenađujuću fleksibilnost kitova tokom migracije. Predmet istraživanja bili su južni glatki kitovi (Eubalaena australis) koji su istu dionicu morskog puta prelazili za različito vrijeme. Neki su plovili 42 dana, drugi 64 dana, kretali su se različitim putanjama, ali su svi do hranilišta koje se nalazi južno od Australije došli – istovremeno.

Naučnici sa Univerziteta u Oklandu i njihovi međunarodni saradnici pratili su kretanje 21 južnog glatkog kita, od njihovog zimskog staništa na subantarktičkim Oklandskim ostrvima na Novom Zelandu do hranilišta južno od Australije.

Otprilike polovina kitova krenula je direktno na zapad. Ostali su se uputili ka jugu, a zatim ka sjeveru, čime su napravili ogromno putovanje u obliku slova L preko okeana.

Uprkos različitim načinima putovanja, obije grupe stigle su do hranilišta približno u isto vrijeme. Kitovi koji su izabrali dužu rutu krenuli su oko mjesec dana ranije i putovali sporije, dok su oni koji su kasnije krenuli izabrali kraći put i kretali se nešto brže. Prosječno trajanje putovanja iznosilo je 64 dana za dužu rutu, a 42 dana za kraću.

Glavna autorka istraživanja, Lina Riekola sa Univerziteta u Oklandu, kaže da rezultati ukazuju na to da kitovi možda usklađuju različite potrebe i prioritete.

Neki možda, poput ljudi koji putuju automobilom, nastoje da uštede energiju, dok drugi, čini se, pokušavaju da nadoknade izgubljeno vrijeme.
Kitovi pokazuju i fleksibilnost u ponašanju. Jedne godine ženka može odložiti migraciju kako bi omogućila svom mladunčetu da poraste, a zatim izabrati kraću rutu. Međutim, naredne godine, kada putuje sama, može krenuti dužim putem.

Istraživanje takođe ukazuje na to da se kitovi možda orijentišu pomoću kombinacije prirodnih putokaza. Njihovo kretanje poklapalo se sa glavnim okeanskim strujama, podvodnim reljefom, pa čak i suptilnim varijacijama Zemljinog magnetnog polja. Umjesto da se oslanjaju na samo jedan orijentir čini se da ovi ogromni morski sisari koriste više različitih signala kako bi pronašli put kroz hiljade kilometara otvorenog okeana.

Naučnici smatraju da bi ova fleksibilnost mogla biti dobra vijest za populaciju koja se oporavlja, posebno u uslovima klimatskih promjena.
„Populacija koja može prilagođavati svoje ponašanje ima veće šanse da se izbori sa promjenama u morima“, kaže vanredna profesorka Univerziteta u Oklandu, Ema Karol.

Južni glatki kitovi (Eubalaena australis) sezonski migriraju između staništa gdje zimuju, razmnožavaju se i donose mladunce na svijet, i ljetnjih hranilišta. Istraživanja su pokazala da se ovi morski sisari vraćaju na tradicionalna migraciona odredišta. Precizne putanje njihovih migracija postale su dostupne nauci tek razvojem satelitskog praćenja.

rtcg.me