Nakon 18 godina provedenih u Americi, Šabo Matezić, iz naselja Turčini u barskoj opštini, vratio se 2008. godine u Crnu Goru. Tamo je, kako kaže, imao sve uslove za život, ali i da to sve nije bilo dovoljno za dalji ostanak.

Matezić je odlučio da svoje znanje i trud uloži u rodni kraj.

– Volim prirodu, a na ženinom imanju u Dobroj vodi pronašao sam svoj mir, živim zdravim životom, koji je krenuo u novom pravcu, i srećan sam. U Turčinima je moje imanje zapušteno, zato sam više u Dobroj vodi. Imam ovdje baštu i dosta vrsta voća i povrća. Imam i dvije krave. Ne pravim sir, ali prodajem po koje tele, i opet mi na isto dođe. Imam i kozu, konja… Kosim, držim i komšijska imanja u zakup. Tako nešto nisam ni mogao da zamislim u Americi.

Priča da je nedavno presadio 12 stabala maslina.

– Kad sam se vratio iz Amerike našao sam masline u Turčinima zapuštene, prava šuma, stabla se nisu vidjela. Naravno da sam se dao na posao i taj prostor oplemenio. Mislim da ova godina neće biti dobra kad je rod u pitanju, ali meni sve odgovara. Otkako sam se vratio nisam kupovao ulje, imam svoje. Moram istaći i da ljudi neće da rade, posebno mladi, poljoprivreda ih ne interesuje. Ljudi moraju dok su mladi da se pokrenu – kaže on i dodaje:

– Sin radi u Njemačkoj, a kćerka je udata u Podgorici. Žena je više u Americi, često ide u  posjete svojoj rodbini. Dolaze moji naravno, ali i oni rade, nema pomoći. Sin je došao sa djecom ovih dana i ostaće na odmoru. I djeca uživaju u ovoj našoj predivnoj prirodi. Mislim da ljudi koji žive u gradovima griješe, u smislu što ne vide potencijal u selima i manjim mjestima. Ja zbilja uživam u radu, i ne bih ovo mijenjao.

Poenta priče je u tome da sam danas u ovim godinama gospodar svoje sudbine. Meni je važna dobra komunikacija sa komšijama, a grad mi je blizu – zaključuje Šabo.

primorski.me