Danas, dok Savez logoraša u BiH komemoracijom obilježava 34 godine od formiranja logora Trnopolje, jednog od najzloglasnijih i najmasovnijih u prijedorskoj regiji, Alić ističe da je vrlo nezadovoljan političarima i institucijama.

– Sve u svemu nismo zadovoljni političarima, vladom i državom, jer nam još nikada nisu donijeli zakon za logoraše BiH. Civilne žrtve rata imaju svoja prava u Federaciji, a kod nas u RS dosad su samo tri čovjeka ostvarila svoja prava. Uskraćeni smo u svakom smislu. Politika je najveći problem jer konačno neće da počne razmišljati o svojim građanima i ljudima koji žive u ovoj državi – kazao je.

Iz godine u godinu

Kaže da su emocije svake godine iste, ali da je sve prisutnije nezadovoljstvo zbog sporog procesuiranja ratnih zločina.

– Ima i onih koji su danas slobodni, hodaju po Prijedoru i hvale se kako više nisu ratni zločinci, kao da su nevini ljudi, provociraju ljude po Prijedoru. Ako je donesena odluka da su ratni zločinci, onda su ratni zločinci cijeli život, a ne samo tokom perioda koji provedu u zatvoru. Takav sistem presuda je katastrofalno promašen – kazao je.

Dodao je da se najviše provociraju ljudi koji su svjedoci, oni koji govore istinu i traže pravdu zbog čega su uskraćeni za normalan život.

– Najviše boli to što država nije stala iza svojih žrtava. Bukvalno nije stala iza svog naroda. A onda se pitamo šta očekivati od naše omladine, koja je prisiljena odlaziti iz ove države i svoju budućnost tražiti negdje drugdje. Školovali smo djecu, završili su fakultete, a onda moraju ići i snalaziti se u stranim zemljama. Narode, probudimo se. Hajde da na narednim izborima izaberemo nekog drugog, pa da vidimo hoće li biti bolje – istakao je.

Napisao knjigu

Što se tiče izjava da je agresija na BiH bila „borba za moć“ kaže da to mogu govoriti samo ljudi koji to nisu osjetili na svojoj koži.

– Ja sam skupio hrabrost i snagu i napisao knjigu u kojoj sam pokušao objasniti sve detalje onoga što se dešavalo nedužnim ljudima koji su odvođeni direktno iz svojih kuća. Koristili su metode iz horor-filmova. Ono što smo gledali u filmovima strave i užasa, to je nad nama isprobavano u logorima, kao i nad ženama i djevojkama. Te monstruozne stvari čovjek ne može ni pojmiti – kazao je.

Danas, kaže, kada se svjedoči pred sudovima, pojedini ljudi to pokušavaju predstaviti kao nešto što je bilo davno i što treba zaboraviti. Ali to je nešto što je osjetio na svojoj koži, što je bila njegova stvarnost i što ne može da zaboravi.

Jedna šansa

– Iskreno, tada smo mislili da nećemo preživjeti. To sam opisao i u knjizi. Imali smo samo jednu mogućnost, da budemo tučeni i svakodnevno zlostavljani. Molili smo vojnike da nas ubiju, samo da nas više ne muče. Govorili su nam da smo mi rođeni za patnju – govori Alić.

Da rata ne bude

– Molim Boga da na svijetu više nikada ne bude rata, da se ljudi obilježavaju cvijećem i ružama, a ne zločinima i grobovima. I molim našu omladinu da sljedeći put bira pametne ljude koji neće dijeliti narod i državu. Djeco, studenti, probudite se. Gradite svoju državu i svoju budućnost. U svojoj državi ima mjesta za sve. U tuđoj državi ste uvijek neko drugi – poručio je.

Dnevni avaz.ba