Alma Novalić na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore odbranila master rad koji se bavio temom burnout sindroma kod zaposlenih u NVO sektoru u oblasti rodno zasnovanog nasilja
Jedan od posebno važnih nalaza odnosi se na otežanu komunikaciju između nevladinih organizacija i institucija, kao što su centri za socijalni rad, policija i sudstvo. U takvim okolnostima zaposleni u NVO sektoru često preuzimaju veći dio odgovornosti na sebe, što doprinosi njihovoj iscrpljenosti – kazala je Novalić za Pobjedu
Foto: Privatna arhiva
Novalić
Alma Novalić nedavno je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore odbranila master rad u sklopu kojeg je analizirala efekat burnout sindroma na zaposlene u NVO sektoru u oblasti rodno zasnovanog nasilja. Rezultati njenog istraživanja pokazuju da su posljedice izgaranja na poslu ozbiljne i višeslojne – od emocionalne iscrpljenosti, anksioznosti i hroničnog umora, do smanjene radne efikasnosti i napuštanja profesije.
U njenom istraživanju su učestvovali zaposleni iz više nevladinih organizacija koje se bave zaštitom od rodno zasnovanog nasilja, uključujući Centar za ženska prava, Sigurnu žensku kuću, NVO Sistem, Asocijaciju Spektra, kao i SOS telefone u više gradova. Istraživanje je zasnovano na kvalitativnom pristupu, što uključuje fokus grupe i polustrukturisane intervjue. Intervjui su joj omogućili dublji uvid u lična iskustva i percepcije zaposlenih, dok su fokus grupe otvorile prostor za razmjenu iskustava i prepoznavanje zajedničkih izazova. Kombinacijom ove dvije metode dobila je cjelovitiju sliku o kompleksnosti problema.
Novalić je obrazložila u razgovoru za Pobjedu da je u dijelu strukture ispitanika, obuhvatila osobe na različitim pozicijama i različitog obrazovanja – socijalne radnice, psihološkinje, rukovodeća lica, pravnici… Njihova iskustva omogućila su joj autentičan uvid u realne izazove sa kojima se suočavaju u svakodnevnom radu.
Simptomi
Burnout sindrom je definisala kao kompleksan fenomen koji se razvija kao posljedica dugotrajnog izlaganja stresu na radnom mjestu i predstavlja stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti. Njegovo razumijevanje se razvijalo kroz različite teorijske pristupe – od početne definicije Herberta J. Freudenbergera, koji ga opisuje kroz simptome poput umora, nesanice, frustracije i gubitka motivacije, do savremenijih koncepata. Posebno se, prema njenim riječima, izdvaja pristup Christine Maslach, prema kojem burnout obuhvata tri ključne dimenzije: emocionalnu iscrpljenost, depersonalizaciju i smanjen osjećaj ličnog postignuća.
– Pošla sam i od toga da burnout nije jednoličan fenomen, već da njegove definicije variraju u zavisnosti od teorijskog okvira, ali se u osnovi uvijek povezuje sa hroničnim stresom i narušavanjem psihološkog i fizičkog funkcionisanja zaposlenih – kazala je ona.
Porodica vjetar u leđa
Novalić ukazuje da je interesantno da su sagovornice istakle da im je podrška porodice od izuzetnog značaja i da bez nje teško mogu da funkcionišu u ovako zahtjevnom poslu. Porodica im često predstavlja ključni ,,izduvni ventil“ i prostor u kojem mogu da se emocionalno rasterete. Takođe, većina njih je razvila određene mehanizme relaksacije i lične strategije suočavanja sa stresom, koje im pomažu da održe balans između profesionalnog i privatnog života.
– Treba znati da njihov rad nosi dodatne rizike, jer su, upravo zbog toga što štite žene i rade u oblasti rodno zasnovanog nasilja, nerijetko izložene praćenju, uznemiravanju, pa čak i medijskom proganjanju. To sve samo povećava nivo stresa i osjećaj nesigurnosti, ali istovremeno opominje koliko su podrška okoline i adekvatni mehanizmi zaštite važni za očuvanje njihovog mentalnog zdravlja – kazala je ona.
Novalić je ispričala da nalazi njenog istraživanja jasno pokazuju da je burnout sindrom izrazito prisutan među zaposlenima koji rade u oblasti rodno zasnovanog nasilja. Posebno se izdvaja emocionalna iscrpljenost, koja nastaje kao posljedica kontinuiranog suočavanja sa teškim i traumatičnim životnim pričama korisnika, ali i visokog nivoa odgovornosti koji ovaj posao nosi. Zaposleni su, prema njenim riječima, često u situaciji da budu prva, a nekada i jedina linija podrške, što dodatno pojačava pritisak kojem su izloženi.
– Sagovornice su posebno istakle jedan od najtežih aspekata svog rada, odnosno situacije kada, uprkos uloženom velikom trudu i angažmanu, žrtva odluči da se vrati nasilniku. Takvi ishodi su vrlo stresni za zaposlene, jer često imaju osjećaj da njihov ogroman rad tada ne daje željeni rezultat. Ipak, naglašavaju da se takve situacije ne mogu posmatrati kao potpuni neuspjeh, jer se žene nikada ne vraćaju u istu poziciju iz koje su izašle. Naime, čak i kada se vrate, one to čine sa više informacija, većim nivoom svijesti i senzibiliteta, kao i sa jasnijim razumijevanjem svojih prava. Dodatno, prolazak kroz dugotrajne i zahtjevne procese, uključujući i sudske postupke, doprinosi njihovom osnaživanju i jačanju kapaciteta, što može predstavljati važan korak ka trajnom izlasku iz nasilja u budućnosti – istakla je ona.
Manjkavost institucija
Pored toga, kako dodaje naša sagovornica, istraživanje je ukazalo na niz organizacionih izazova, poput nedostatka resursa, velikog obima posla, nesigurnosti finansiranja i nedovoljne institucionalne podrške.
– Jedan od posebno važnih nalaza odnosi se na otežanu komunikaciju između nevladinih organizacija i institucija, kao što su centri za socijalni rad, policija i sudstvo. U takvim okolnostima zaposleni u NVO sektoru često preuzimaju veći dio odgovornosti na sebe, što doprinosi njihovoj iscrpljenosti – kazala je ona.
Došla je do saznanja da nema dovoljno obuka i programa podrške koji bi zaposlenima pomogli da se adekvatno nose sa stresom i zahtjevima posla.
– U mnogim organizacijama takve obuke nijesu kontinuirane niti sistemski uređene, već često zavise od projektnih aktivnosti i dostupnog finansiranja. To znači da veliki broj zaposlenih nema redovnu priliku da razvija vještine upravljanja stresom, emocionalne regulacije i postavljanja profesionalnih granica. Ne manje važno, nedostatak supervizije i stručne psihološke podrške, takođe, otežava njihovu sposobnost da se nose sa svakodnevnim izazovima, posebno kada je riječ o radu sa traumatičnim iskustvima korisnika – kazala je ona.
Sve to, ističe Novalić, doprinosi povećanom riziku od burnout sindroma i ukazuje na potrebu za sistemskim uvođenjem kontinuiranih i prilagođenih programa podrške zaposlenima u ovom sektoru.
Složeni uslovi rada u NVO sektoru
Novalić ističe da su vrlo složeni uslovi rada u NVO sektoru zbog nesigurnosti zaposlenja, velikog obima posla, nedostatka resursa i podrške, ali i stalne izloženosti traumatičnim iskustvima korisnika. Tome, kako kaže, dodatno doprinosi kultura samožrtvovanja, gdje se potrebe drugih često stavljaju ispred sopstvenih, kao i brisanje granice između profesionalnog i privatnog života.
– Kada je riječ o prevenciji, neophodno je sistemski pristupiti ovom problemu, odnosno unaprijediti radne uslove, obezbijediti stabilnije finansiranje, razviti kontinuirane obuke i osigurati dostupnu psihološku podršku zaposlenima. Takođe, važno je jačati saradnju između institucija i graditi organizacionu kulturu koja prepoznaje značaj brige o zaposlenima. U konačnici, ne možemo graditi kvalitetan i održiv sistem zaštite žrtava rodno zasnovanog nasilja, ako ne brinemo o onima koji tu podršku svakodnevno i nesebično pružaju – navela je ona.
pobjeda. me
