Foto: Stop kadar
Crna Gora ove godine zauzela je 41. mjesto Svjetskog indeksa slobode štampe organizacije Reporteri bez granica (RSF). Ovom pozicijom, Crna Gora se poslije Slovenije koja je zauzela 36. mjesto pozicionira najbolje od ostalih balkanskih zemalja, javlja RTCG.
Detalji izvještaja za Crnu Goru
Crna Gora zauizela je 41. mjesto ove godine, što je pad od 4 mjesta u odnosu na prethodnu. Kako se navodi u izvještaju, Ustav i zakoni Crna Gora garantuju slobodu govora i izražavanja, ali sloboda medija i dalje je ugrožena političkim miješanjem, neriješenim napadima na novinare i ekonomskim pritiscima.
Medijski pejzaž
Uprkos malom broju stanovnika (620.000), Crna Gora, kako navode, ima desetine registrovanih medija, uključujući nekoliko dnevnih novina, nacionalne privatne i javne TV kanale i jednu novinsku agenciju.
“Tri od pet televizijskih mreža s nacionalnom pokrivenošću djelimično su ili u potpunosti u stranom vlasništvu, uglavnom kompanija iz susjedne Srbija”, navodi se.
Politički kontekst
Kako zemlja nastoji da se pridruži Evropska unija, vladajuća koalicija — koja je preuzela vlast 2023. godine — uskladila je, kako napominju, nacionalno zakonodavstvo s evropskim standardima.
“Ponovo su se pojavile zabrinutosti zbog mogućih pokušaja vlasti da utiču na nezavisnost javnog servisa RTCG. Parlamentarna većina usvojila je novi zakon koji omogućava generalnom direktoru medija da ostane na funkciji uprkos više sudskih presuda koje njegovo imenovanje proglašavaju nezakonitim. Takođe postoje zabrinutosti da će strani vlasnici pojedinih medija uticati na uređivačku politiku kako bi služila interesima drugih država, poput Srbije, i njihovih političkih aktera”, kaže se u izvještaju.
Pravni okvir
U Crnoj Gori sloboda izražavanja je zagarantovana, a kleveta je dekriminalizovana. Uprkos brojnim izmjenama posljednjih godina, i dalje postoje nedostaci u pravnom okviru u pogledu slobodnog pristupa javnim informacijama i zaštite povjerljivosti izvora. Posljedica je nedovoljna zaštita nezavisnosti medija pred političkim i ekonomskim pritiscima.
Ekonomski kontekst
Kao glavni oglašivač, država je u posljednjim decenijama većinu sredstava raspoređivala „lojalnim“ medijima. Dok država pretežno finansira RTCG i lokalne javne emitere, privatni mediji su u velikoj mjeri izloženi uticaju oglašivača i nestabilnosti tržišta, navodi se.
Kao odgovor na ozbiljan ekonomski uticaj pandemije COVID-19 na medijski sektor — dodatno pogoršan izazovima malog tržišta — Vlada je 2024. godine uvela nove zakonske mjere za jačanje fonda za podršku medijima u javnom interesu.
Društveno-kulturni kontekst
Crnogorsko društvo obilježeno je dubokim etničkim, vjerskim i političkim podjelama, uz autoritarnu političku kulturu naslijeđenu iz prošlosti. U takvom okruženju mediji se često optužuju da rade za strane interese i da izdaju naciju ili crkvu.
Bezbjednost
Gotovo svi zločini nad novinarima u posljednjim godinama su riješeni, ali mnogi stariji slučajevi i dalje su neriješeni. To je slučaj sa ubistvom urednika novina Duško Jovanović 2004. godine i pokušajem ubistva istraživačke novinarke Olivera Lakić 2018. godine. Novinari su redovno meta kampanja diskreditacije koje podstiču političari iz vlasti i opozicije.
Sloboda štampe na najnižem nivou u posljednjih 25 godina
Prvi put u istoriji Svjetskog indeksa slobode štampe organizacije Reporteri bez granica (RSF), više od polovine zemalja svijeta sada spada u „teške“ ili „veoma ozbiljne“ kategorije slobode štampe. Za 25 godina, prosječan rezultat svih 180 zemalja i teritorija uključenih u rangiranje nikada nije bio tako nizak, navodi se u izvještaju RSF-a.
Od zemalja u okruženju, Srbija je najgore rangirana i nalazi se na 104. mjestu — što je pad za osam mjesta u odnosu na prethodni izvještaj — i spada u zemlje u kojima je „teška situacija“. Ocjenjuje se da, s izuzetkom Kosovo (84. od 180 u Indeksu, skok za 15 mjesta od 2025. godine), koje je zabilježilo poboljšanje uprkos tome što je ostalo jedna od najslabije rangiranih zemalja u Evropi, sloboda štampe se na Zapadnom Balkanu generalno pogoršava.
„Iako Albanija (83. mjesto, pad od tri mjesta), Bosna i Hercegovina (90. mjesto, pad od četiri mjesta) i Srbija (104. mjesto, pad od osam mjesta) teže da se pridruže Evropska unija (EU), sve tri zemlje su neprijateljski nastrojene prema novinarstvu i ranjive na propagandu“, ukazuje Reporteri bez granica.
Moldavija (31. mjesto) i dalje je jedina zemlja u Istočnoj Evropi koja spada u kategoriju „zadovoljavajuće“ slobode štampe.
Sjeverna Makedonija je na 45. mjestu i spada u grupu zemalja s „problematičnom situacijom“, a u istu grupu spada i Hrvatska, koja je na 53. mjestu.
Kriminalizacija novinarstva
„Od 2001. godine, širenje sve restriktivnijih zakonodavnih okvira, posebno onih povezanih s politikama nacionalne bezbjednosti, stalno erodira pravo na informisanje, čak i u demokratskim zemljama“, navodi se u izvještaju.
Od pet indikatora koji se koriste za procjenu slobode štampe širom svijeta — koji procjenjuju ekonomsko, pravno, bezbjednosno, političko i društveno okruženje za novinarstvo — pravni indikator je zabilježio najveći pad ove godine, što je jasan znak da je novinarstvo sve više kriminalizovano širom svijeta, ističe RSF.
U Americi se situacija znatno promijenila, pri čemu su Sjedinjene Američke Države pale za sedam mjesta, a nekoliko latinoameričkih zemalja, poput Ekvador i Peru, skliznulo je dublje u spiralu nasilja i represije.
Norveška drži prvo mjesto desetu godinu zaredom, dok je Eritreja posljednja treću godinu zaredom.
Sirija poslije Bašar el-Asad zabilježila je najveći napredak u slobodi štampe od svih zemalja i teritorija u Indeksu za 2026. godinu, popevši se za 36 mjesta na rang-listi.
Gdje je situacija za medije dobra
Pored Norveške, još samo u šest zemalja sloboda medija ocjenjuje se kao „dobra“: Holandija, Estonija, Danska, Švedska, Finska i Irska.
„Pružajući retrospektivu proteklih 25 godina, RSF se ne osvrće samo unazad. Ova nevladina organizacija gleda direktno u budućnost, s jednostavnim pitanjem na umu: koliko dugo ćemo još tolerisati gušenje novinarstva, sistematsko ometanje novinara i kontinuirano uništavanje slobode štampe? Iako su napadi na pravo na informisanje raznovrsniji i sofisticiraniji, njihovi počinioci su vidljiviji. Autoritarne države, saučesničke i nesposobne političke sile, predatorski ekonomski akteri i nedovoljno regulisane platforme direktno su i u ogromnoj mjeri odgovorne za globalni pad slobode štampe.
U ovom kontekstu, neaktivnost je oblik saučesništva. Samo potvrđivanje principa više nije dovoljno. Efikasne mjere zaštite novinara su neophodne i moraju se posmatrati kao katalizator promjena, počevši od okončanja kriminalizacije novinarstva: zloupotrebe zakona o nacionalnoj bezbjednosti, SLAPP tužbi i sistematske opstrukcije onih koji istražuju, razotkrivaju i identifikuju imena. Trenutni mehanizmi zaštite nijesu dovoljno jaki, međunarodno pravo se potkopava, a nekažnjivost je rasprostranjena. Potrebne su nam čvrste garancije i značajne sankcije. Lopta je u dvorištu demokratija i njihovih građana. Na njima je da stanu na put onima koji žele da ućutkaju štampu. Širenje autoritarizma nije neizbježno“, ocijenila je direktorka redakcije RSF-a An Bokande.
Mapa Indeksa svake godine sve crvenija
Od kada je RSF počeo da objavljuje Svjetski indeks slobode štampe prije 25 godina, sloboda štampe se postepeno pogoršavala, ukazuje se u izvještaju.
Dodaje se da je ovaj pad vidljiv na mapi Indeksa, koja svake godine postaje sve crvenija. Novinari se i dalje ubijaju i zatvaraju zbog svog rada, a taktike koje potkopavaju slobodu štampe se razvijaju.
Novinarstvo guši neprijateljski politički diskurs prema novinarima, oslabljeno je posrnulom medijskom ekonomijom i pritisnuto zakonima koji se koriste kao oružje protiv štampe, upozorava RSF.
Godine 2002, 20 odsto svjetske populacije živjelo je u zemlji u kojoj je stanje slobode štampe bilo kategorisano kao „dobro“. Dvadeset pet godina kasnije, manje od jedan odsto svjetske populacije živi u zemlji koja spada u ovu kategoriju.
U nekim zemljama, kao što su Irak, Sudan i Jemen, ponavljajući oružani sukobi glavni su razlog za ovaj pad slobode štampe.
Tekući ratovi imali su snažan uticaj ove godine, posebno u Palestina, gdje vlada Benjamin Netanjahu (Izrael je pao za četiri mjesta na 116. mjesto) nastavlja da vodi rat.
Od oktobra 2023. godine, izraelska vojska u Gazi ubila je više od 220 novinara, uključujući najmanje 70 koji su ubijeni dok su obavljali svoj posao. Isto važi i za Sudan (pad za pet mjesta na 161. mjesto) i Južni Sudan (pad za devet mjesta na 118. mjesto).
Na drugim mjestima, stanje slobode štampe gotovo se nije promijenilo, jer ga diktatorski režimi drže u ćorsokaku.
To je slučaj u Kina, Sjeverna Koreja i Eritreji, gdje je novinar Davit Isak zatvoren bez suđenja već 25 godina.
Najopasniji regioni za novinare
Istočna Evropa i Bliski istok su dva najopasnija regiona za novinare na svijetu, kao što su to bili i u prethodnih 25 godina.
To se ogleda u rangiranju Rusija Vladimir Putin (172. mjesto), koja je nastavila svoju agresiju na Ukrajina i ostaje jedna od najgorih zemalja po pitanju slobode štampe.
Iran (pad za jedno mjesto na 177. mjesto) takođe ostaje pri dnu rang-liste, ograničen represijom režima i američko-izraelskim ratom na njegovom tlu.
Informacioni prostor u nekim zemljama smanjio se u posljednjih 25 godina zbog političkih promjena i sve represivnijih režima. Ovo je posebno slučaj u Hong Kong, El Salvador i Gruzija.
Najveći pad zabilježen u Indeksu za 2026. godinu (37 mjesta) imao je Niger (120. mjesto), što ukazuje na širi pad slobode štampe u regionu Sahela.
Na Bliskom istoku, Saudijska Arabija (pad za 14 mjesta) plaća cijenu zbog nasilja vlasti nad novinarima u 2025. godini, uključujući pogubljenje Turki el-Džaser.
Nasuprot tome, pad diktature Bašara el-Asada u decembru 2024. i politička tranzicija podigli su Siriju sa 177. na 141. mjesto.
Pravni indikator naglo pada
Pravni indikator Indeksa ove godine zabilježio je najveći pad i pogoršan je u više od 60 odsto država (110 od 180) između 2025. i 2026. godine.
To je slučaj u Indija, Egipat, Izraelu i Gruziji. Kriminalizacija novinarstva pokazuje se kao globalni fenomen.
Dvadeset pet godina nakon napada 11. septembra 2001. u SAD-u, širenje nacionalne bezbjednosti postalo je sredstvo za zabranu izvještavanja o pitanjima od javnog interesa u mnogim zemljama.
Među zemljama zatvorenim za nezavisnu štampu, Rusija Vladimira Putina postala je „specijalista“ za korišćenje zakona protiv terorizma i ekstremizma kako bi ograničila slobodu štampe. Od aprila 2026. godine, drži 48 novinara u zatvoru.
Slične prakse postoje u Bjelorusija, Mjanmar, Nikaragva i Egiptu.
Čak i u demokratijama, zakonodavni pritisak raste — na primjer u Japan, Filipini i Hong Kongu.
U Turska, pod Redžep Tajip Erdogan, optužbe poput „dezinformacija“ i „vrijeđanja predsjednika“ koriste se za suzbijanje novinarstva.
U Sjevernoj Africi, Tunis takođe pokazuje trend pravnog pritiska na medije.
SLAPP tužbe i pritisci
Pad pravnog indikatora objašnjava se i porastom SLAPP tužbi protiv novinara u zemljama poput Bugarska i Gvatemala.
Ove zloupotrebe prisutne su i u Indonezija, Singapur, Tajland, pa čak i u Francuska.
RSF zaključuje da u više od 80 odsto zemalja mehanizmi zaštite novinara nijesu dovoljni ili ne postoje.
pobjeda
