Foto: RTNK
Unikšićkom Osnovnom sudu danas je pred vijećem sudije Mirka Kojovića nastavljena kontrola optužnice protiv biznismena Aca Đukanovića. Advokatica Ana Đukanović, kazala je na ročištu da do ovog postupka ne bi došlo „da se optuženi ne preziva Đukanović“.
Đukanović je najprije ukazala na plan i cilj ovog postupka.
– Imajući u vidu zakonske odredbe koje regulišu krivični postupak, jasno je da svaka optužnica mora biti zasnovana na zakonitim dokazima i jasno utvrđenim činjenicama, pri čemu okrivljeni mora biti svjestan onoga što mu se stavlja na teret. Danas smo, nažalost, u situaciji da govorimo o nečemu što je osnov civilizacije – o pravu. A najopasnije što se može desiti jeste da se jednom čovjeku to pravo uskrati ili naruši – navela je.
Đukanović smatra da do ovog postupka ne bi ni došlo da je postupanje tužilaštva bilo pravilno i zakonito.
– Osvrnuću se na samu optužnicu, koja po svojoj prirodi mora sadržati sve elemente propisane zakonom, konkretno članom 243 ZKP-a. Takođe, član 292 jasno propisuje šta optužnica mora da sadrži: opis djela, dokaze kojima se potkrepljuju činjenice, kao i stav tužilaštva o odbrani okrivljenog. Postavlja se pitanje – da li je tužilaštvo u ovom slučaju postupalo u skladu sa tim obavezama – kazala je, dodajući kako smatra da nije.
Tužiteljka je, po njenom mišljenju, vodila istragu selektivno, zanemarujući dokaze koji idu u korist okrivljenog, dok je istovremeno forsirala one koji ne potvrđuju ni postojanje djela, a kamoli umišljaj.
Takvo postupanje, ističe Šukanović, nije u skladu sa zakonom, jer je tužilaštvo dužno da jednako cijeni i dokaze u korist i na štetu okrivljenog.
– Zbog toga se pitam – da li je moguće da tužilaštvo ne zna da je obavezno da postupa nepristrasno? Ako ovu optužnicu analiziramo, vidimo da ona ne sadrži ključni element – umišljaj. Umišljaj je osnovni oblik krivice i bez njega nema krivičnog djela u ovom obliku. On podrazumijeva svijest i volju učinioca da izvrši djelo. U konkretnom slučaju, dokazi koje je tužilaštvo predložilo ne dokazuju postojanje umišljaja. Naprotiv, oni čak ne potvrđuju ni da je djelo izvršeno na način kako se navodi – dodaje Đukanović.
Tvrdi da se zanemaruju okolnosti koje “jasno govore u prilog odbrani” – konkretno tvrdnja okrivljenog da nije znao za postojanje oružja. Tužilaštvo, dodaje, nije ponudilo nijedan relevantan dokaz kojim bi pobilo tu tvrdnju.
– Takođe, želim da se osvrnem na izvještaje nadležnih organa, koji su, po mom mišljenju, nepotpuni i netačni. Iz njih se pokušava izvesti zaključak koji nije utemeljen u činjenicama. Podsjetiću da je riječ o porodici koja je decenijama bila pod stalnim obezbjeđenjem, te da je prisustvo oružja u takvom kontekstu objektivna okolnost koja se ne može zanemariti. To dodatno dovodi u pitanje tvrdnje tužilaštva. Na kraju, predlažem sudu da odbaci ovu optužnicu kao neosnovanu. Ukoliko sud to ne učini, predlažem da se tužilaštvo obaveže da jasno obrazloži na koji način su utvrđene odlučne činjenice, posebno u pogledu umišljaja, i na osnovu kojih dokaza. Smatram da je to minimum koji pravda i zakon zahtijevaju – zaključila je.
Izvor: pobjeda. me
