Search
Close this search box.

Od suplemenata za prostatu do brze zarade: U šta sve poverujemo na mreži pre nego što ostanemo bez para

Ko su lake mete za prevaru

22. feb. 2026. 09:04

Shutterstock/Summit Art Creations

Od ulaganja na berzi i “sigurnog dobitka” do kupovine čudotvornih vitamina i čudesnih suplemenata koje preko društvenih mreža preporučuju poznati sportisti, sadašnji i bivši ministri (često i zloupotrebljeni montažom uz pomoć AI), zajedno vode samo ka jednom – prevarom ispražnjenom novčaniku. Iako se čini da su na meti najčešće najstariji sugrađani, psihološkinja Ana Mirković kaže da na ovakve onlajn prevare “nasedaju” podjednako i oni mlađi, samo je pitanje – šta im se nudi na prodaju.

Tri kutije vitaminskog suplementa za prostatu “samo 40.000 dinara” – kruži reklama društvenim mrežama. Svako ko dvaput pročita ovu rečenicu reći će da na takav pazar niko ne može da pristane jer je reč o očiglednoj prevari.

Međutim, žrtava uvek ima.

Odgovarajući na pitanje zašto stariji potrošači tako lako “nasednu” na ovakve priče i naruče pomenute suplemente za iznos veći od sopstvene penzije, psihološkinja Ana Mirković podseća da su stariji ljudi, u principu – više usamljeni.

“Oni provode više vremena na Fejsbuku, uhvati ih algoritam – sa njihovim potrebama i željama ‘laki su’ za targetiranje. Oni inače imaju malo više poverenja u svet, u ljude. Prodaju im razne skupe proizvode i uživo, dolazeći im na vrata, jer oni ne vide razlog zašto bi ih neko prevario“, pojašnjava Mirković.

Osim usamljenosti i prezentovanja onoga što je njihova realna potreba, postoji još nešto.

“Oni nekritički analizaraju svarnost, što dovodi do toga da budu digitalno laka meta. Uz to – na digitalnim kanalima komunikacije sve je predstavljeno kao vanredno dobra ponuda, gde su dobili nešto što nigde ne bi mogli da dobiju. Dobijaju i onaj ‘recommendation’ momenat – preporuku nekog svog prijatelja koji je možda već nešto lajkovao… Nisu ni dovoljno digitalno pismeni, ne znaju tačno gde klikću, pa su često već na trećem kliku izmanipulisani i imaju više štete nego koristi”, pojašnjava naša sagovornica.

To sve zajedno, kaže, dovodi do toga da vrlo često budu izmanipulisani i nesrećni.

“Postoji još nešto. Stariji građani kada dobiju, kupe taj neki proizvod, imaju jako visok stepen stida da to vrate – eto, već su ga kupili, gde će sada ljudima da prave probleme, i tako dalje”, pojašnjava ona.

“Nasedaju svi”

Međutim, nisu najstariji sugrađani jedini koji su prevareni u ovakvim kupovinama preko mreže.

“Nasedaju svi. Mladi su žrtve konzumerizma, ali kod njih to dolazi na neki drugačiji način – oni prate omiljene influensere, koji ih ubeđuju da su manje vredni, manje važni i neadekvatni ako nemaju neku trenerku, neke patike, šminku i slično. I onda roditelji imaju jako veliki problem, jer je konzumerizam uzeo toliko maha da je skoro jednostavnije dići kredit i kupiti im igračku koja ne znam šta radi, ili šminku, ili trenerku, nego da ih ubede da to nije tako i da im ne treba. Njihovi argumenti su da to svi imaju, kažu: Kako ću ja bez toga i slično”, navodi Mirković.

U principu, problem mogu da imaju sve generacije koje nisu digitalno pismene, što nije vezano za životno doba.

Digitalna pismenost nije ono što mislite

“Digitalna pismenost nije samo znati koristiti aplikaciju – znati kako da se skine i podešava. Digitalna pismenost podrazumeva kritičku analizu sadržaja koji do vas dođe – svako ko ne ume da proceni da li je taj sadržan adekvatan, relevantan, povoljan i neophodan za njega, on postane žrtva tih onlajn prevara“, kaže Ana Mirković.

Kada dođu do toga da kupe neki proizvod, treba, dodaje ona – da provere relevantnost tog proizvoda, da provere ponudu na tom konkretnom sajtu, zatim na drugim kanalima prodaje.

“I, da se zapitate ono što je najvažnije i najbanalnije – ko je to meni poslao, u koju svrhu, šta taj želi od mene, je li mi to neophodno i da li to za tu cenu daje određeni kvalitet… Ali, to su već neke životne veštine i vrednosti i nisu vezane za digitalni prostor nego važe i u realnom životu”, zaključuje naša sagovornica.

Kako se zaštititi

Dejan Gavrilović iz Udruženja potrošača Efektiva kaže da postoji razlika da li se, kroz ovakve vrste prevara u onlajn trgovini, proizvod ili usluga kupi od preduzeća ili fizičkog lica.

“Ako se proizvod plaća pouzećem i odustane se od plaćanja kuriru koji ga isporučuje – onda prevare ni nema. U drugim situacijama najčešće preostaje samo sudski postupak”, kaže Gavrilović za portal N1.

Prvo, objašnjava, treba videti ko je prodavac.

“Najčešće je tu reč o uplati na račun nekog fizičkog lica kao prodavca. Preko broja telefona obično može da se dođe i do podataka o tom fizičkom licu, pa se podnosi privatna tužba”, navodi Gavrilović.

Ovakve tužbe se, po pravilu, okončaju u korist potrošača. Ali, kaže naš sagovornik – tu postoji drugi problem.

“Ako se desi da prevarant nema imovinu, oštećeni i kad dobije spor nema odakle da se naplati. Ti prevaranti obično sklope celu priču. Time se ne bavi neko ko ima tri stana i dva automobila u vlasništvu, već neko bez imovine na svoje ime”, pojašnjava.

Kada je reč o firmi prodavcu tu, prema rečima Gavrilovića, zavisi koji je stepen prevare.

“Kod nekih prodaja, koje zahtevaju predugovorno informisanje, moguća je prijava preko tržišne inspekcije, koja može da pokrene postupak, od kojeg opet na kraju potrošač nema ništa, već se svodi na to da bi privatnom tužbom morao da traži obeštećenje. Ne postoji institucija, mehanizam koji će reći: vrati novac oštećenom, osim suda”, navodi on.

Novac ne može da se stopira ni u kurirskoj službi

Gavrilović pojašnjava da potrošač ne može ni da od kurirske službe, ako je pošiljku platio, traži povrat novca.

“Pitao sam kurire da li postoji mogućnost da se uplata stopira, u slučaju kada oštećeni odmah primeti da je prevaren. Nažalost, nije moguće, jer su kurirske službe u obavezi da novac odmah prebace pošiljaocu”, navodi Gavrilović.

n1info.rs

NOVOSTI

Povezane vijesti vijesti

Reklamni Prostor Prostor