Dugogodišnji poljoprivredni proizvođač i vlasnik preduzeća Ekoplant Željko Vidaković komentariše stanje u crnogorskom agraru
Agrobudžet mora hitno rasti na tri do pet odsto u narednim godinama, ali takođe mora rasti i po kvalitetu. Ključno je povećati udio sredstava koja idu direktno u proizvodnju, preradu i tržišnu konkurentnost, uz strogo razdvajanje razvojnih i administrativnih troškova – naveo je Željko Vidaković
Foto: Privatna arhiva/Pobjeda
Ilustracija
Crnogorska poljoprivreda danas se suočava sa dubokim i dugotrajnim problemima koji se više ne mogu objašnjavati lošim godinama, klimom ili pojedinačnim politikama. Riječ je u suštini o sistemskom zapostavljanju poljoprivrednog sektora, prije svega kroz minimalan agrobudžet i njegovu pogrešnu strukturu, ali i kroz širi razvojni model države koji favorizuje potrošnju i uvoz, a zanemaruje proizvodnju, poručio je dugogodišnji poljoprivredni proizvođač, vlasnik i direktor preduzeća Ekoplant Željko Vidaković.
Mali agrobudžet
– Učešće agrobudžeta u ukupnom državnom budžetu Crne Gore godinama se kreće oko ili ispod jedan odsto. To je snažan i nedvosmislen pokazatelj da poljoprivreda, uprkos svim deklaracijama, u suštini nije strateški prioritet države – kazao je Vidaković Pobjedi.
On ističe da problem nije samo u visini sredstava, već u njihovoj namjeni i raspodjeli.
– Od nominalnog agrobudžeta znatan dio odlazi na administraciju i operativne troškove, regulatorna i kontrolna tijela, socijalne mjere koje nijesu razvojne, razne transferne i konsultantske stavke. Kada se sve to izuzme, sredstva koja zaista dospiju do proizvođača i koja bi trebalo da utiču na rast proizvodnje, preradu i tržišnu konkurentnost postaju nedovoljna da promijene stanje na terenu – rekao je Vidaković.
Subvencije bez efekta
Prema njegovim riječima, postojeći sistem subvencija uglavnom ne funkcioniše kao razvojni instrument.
– Podrška je često raspršena na veliki broj mjera, slabo povezana sa tržišnim rezultatom, nedovoljno uslovljena produktivnošću, kvalitetom i standardima. Takav pristup ne podstiče investicije, ne jača prerađivački sektor i ne povezuje proizvođače sa tržištem, već samo kratkoročno ublažava probleme, dok se strukturno stanje pogoršava. Posljedice su vidljive: smanjenje stočnog fonda, pad domaće proizvodnje hrane, gašenje gazdinstava i ubrzano napuštanje – depopulacija sela – upozorio je Vidaković.
Željko Vidaković, FOTO: Privatna arhiva
On smatra da dodatni pritisak dolazi iz šireg ekonomskog okvira.
– Rast javnog duga, potrošačka struktura BDP-a i rekordni spoljnotrgovinski deficit stvaraju stalni pritisak na budžet. U takvim uslovima, poljoprivreda se često posmatra kao trošak koji treba ograničiti, a ne kao jedan od rijetkih sektora koji može dugoročno smanjiti uvoz i povećati ekonomsku otpornost zemlje – saopštio je Vidaković i dodao da je rezultat takve politike paradoksalan ,,država se sve više zadužuje, uvoz hrane raste, a domaća proizvodnja se sve više gasi“.
Strategije bez budžetske podrške
Vidaković smatra da Crna Gora prethodnih decenija nije imala manjak strategija razvoja poljoprivrede već je imala manjak konkretnih odluka i budžetskog pokrića.
– Strategije su često pokušavale da obuhvate ,,sve sektore“, bez jasne selekcije onih proizvodnji u kojima naša država ima realne komparativne prednosti i tržišne šanse. Na taj način, bez jasnih prioriteta, čak i tako mala sredstva podrške se rasipaju, a efekti ostaju skoro nevidljivi – tvrdi Vidaković.
On smatra da ako se istinski želi promjena postojećeg stanja, tri stvari su neophodne.
– Agrobudžet mora hitno rasti na tri do pet odsto u narednim godinama, ali takođe mora rasti i po kvalitetu. Ključno je povećati udio sredstava koja idu direktno u proizvodnju, preradu i tržišnu konkurentnost, uz strogo razdvajanje razvojnih i administrativnih troškova – kazao je Vidaković.
Ilustracija, FOTO: UnsplashDodaje da subvencije treba vezati za učinak, tržište i kvalitet. Podrška mora nagrađivati produktivnost, standarde, ugovorenu prodaju i preradu, a ne samo površine posjeda ili postojanje gazdinstva.
Vidaković je mišljenja i da poljoprivredu treba strateški povezati sa turizmom i domaćom potrošnjom, jer, kako kaže, bez ugovorene domaće hrane za turizam i javne institucije, nema stabilnog tržišta, a bez tržišta nema ni održive proizvodnje.
– Uvjeren sam da će bez ove tri promjene, crnogorska poljoprivreda i dalje ostati na margini budžeta i razvoja. Sa ovim promjenama naša poljoprivreda može postati razvojni resurs, a ne stalni problem – zaključio je Vidaković.
Pobjeda.me
