Škola u Jošanici je nekada brojala i do 60 učenika, a matična u Konjiusima i do 300. Sada škola u Jošanici urasta u korov, navodi Tomislav Fatić
Brojne porušene školske zgrade na ruralnom području sjevernog regiona svjedoče da pojedina sela ostaju pusta. U to će se uvjeriti i svako ko zakorači u Potkomovlje jer će ga u selima Kuti, Cecuni i Jošanica dočekati zatvorene, ruinirane i zapuštene školske zgrade, iako se zna da je u svakoj od njih nekada bilo i po 60 đaka.
Radio sam kao učitelj u Jošanici više od 30 godina. Tu sam, kao mještanin, zaradio i penziju i dobro se sjećam kada su naša sela bila puna naroda. Ova škola je nekada brojala i do 60 učenika, a matična u Konjusima i do 300. Sada škola u Jošanici urasta u korov, tako da su ostala samo sjećanja na vremena kada se na ovim prostorima sve orilo od dječje graje – navodi Tomislav Fatić
Početkom šezdesetih godina prošlog vijeka mještani su u Vranještici podigli novu školsku zgradu. U toj školi nekad se obrazovalo preko 120 đaka. U zgradi je bila smještena i seoska prodavnica koja je ostvarivala promet koliko i prodavnice u gradu. Škola je prestala sa radom prije desetak godina, nakon čega se zgrada potpuno urušila. Urušio se i objekat omladinskog doma što sve zajedno govori gdje se danas Vranještica nalazi – kazao je predsjednik mjesne zajednice Vranještica Rajo Đukić, dodajući da godinama niko i ne pokušava da obnovi pomenute porušene objekte.
Da su brojni školski objekti na seoskom području prepušteni propadanju svjedoči i onaj u šekularskom selu Ćetkovići, udaljenom od Berana petnaestak kilometara. Mještani podsjećaju da se ovaj objekat iz godine u godinu sve više urušava, iako je u njemu nastavu nekad pohađalo i do 50 đaka.

Mještani planinskog sela Rovca kod Berana ističu da nadležne još uvijek nije zaintrigiralo saznanje da se školski objekt u ovom mjestu nalazi u katastrofalnom stanju, iako u njemu nastavi pohađa sedam učenika.
– Umjesto da država preduze odgovarajuće mjere i stvori sve neophodne uslove za održavanje nastave u Rovcima, nadležni su svih ovih godina mirno posmatrali kako se školska zgrada u ovom mjestu urušava. Sve se to dešava iako izgled ovog objeka i školskog dvorišta odaje zastrašujući prizor. Zato je krajnje vrijeme da se preduzmu odgovarajuće mjere kako bi se ovaj prostor priveo namjeni i prilagodio savremenim potrebama đaka i nastavnog osovlja. Tim prije, jer se radi o selu u kom se, i pored teških uslova, održava kontinuitet života – navode mještani.
Šarić naglašava da su nedostatak razvojne strategije, nebriga o mladima i maćehinski odnos države prema sjeveru Crne Gore glavni uzročnici opadanja broja učenika i zatvaranja pojedinih škola.
Država i društvo u cjelini nijesu preduzimali ništa u pravcu otvaranja radnih mjesta i unapređivanja uslova za život, a samim tim i zadržavanja mladih. Zato je danas tužno pogledati naše seoske škole od kojih se mnoge urušavaju, a nekima prijeti potpuno zatvaranje – ističe Šarić.
Zatvorene škole nijsu rijetkost ni na području Petnjice, Plava i Gusinja, gdje su brojna područna odjeljenja zatvorena.
Dok škole u Podgorici i na Primorju postaju tijesne na sjeveru se u obrazovne ustanove stavlja ključ. Postavlja se pitanje da li to odgovara priči o ravnomjernom regionalnom razvoju Crne Gore. Pogubno je što niko od nadležnih svih ovih godina nije na valjan način sagledao ovu problematiku i ponudio rješenje za spas naših sela. Poslije svega bojim se da je svako rješenje zakasnilo – zaključio je profesor Zoran Jokić.